Zidić o Mandiću

Možda sam oko naše 15. godine počeo zamjećivati ovišeg momka iz IV. a, često s violinom u ruci

Igor Zidić

 Boris Kovacev/Cropix
Igor Zidić za Jutarnji list se prisjeća Igora Mandića, kojeg poznaje još od osnovne škole

Oko 9 sati javlja se ljubazan ženski glas: "Ovdje Karmela Devčić, redakcija kulture Jutarnjeg lista. Oprostite, ako je prerano... Ali, sili nas događaj, sinoć je umro Igor Mandić... pa smo pomislili, ako biste za Jutarnji list..."

Nije prerano. Poziv me zatekao za radnim stolom. Jutrom se slažu vijesti. Nažalost, sve je više onih loših.

Gospođa Devčić se ispričava: "Žao mi je, mislila sam da ste već čuli... Neugodno je biti dojavitelj loše vijesti...".

Ništa, kažem. Smrt je loša; vijest je samo jeka nečega što se dogodilo, samo sjena događaja. Javlja se i Anabel: "Pročitala sam o toj smrti još sinoć, na stranici Jutarnjega, nisam te prije spavanja htjela uznemiravati. Znam da te to, uvijek, pogodi. Sada si...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 11:55