U Dalmatinskoj ulici u Makarskoj jučer je otvorena izložba koja donosi svojevrsni mini-rječnik grada pa su se na pročeljima našle riječi poput balinjere, bančića i bićerina. No, koje je njihovo značenje? Odgovore donosimo u našem malom rječniku. Riječi je odabrao je Marino Srzić, makarski knjižničar, kolumnist i autor niza knjiga o životu grada.
Autor plakata je umjetnik Duje Medić, a izložbu je organizirala Turistička zajednica grada Makarske. Na otvaranju izložbe govorila je i Ivana Antunović Jović, novinarka i urednica HRT-ove emisije "Izvan formata".
BALINJERA – lokacija, Dr Jakova Dudana
Od balignera, tal. dijalektalnog naziva za kuglični ležaj. Korištena je za pokretanje i vožnju kareta. Karet je kod makarske djece bilo posebno popularno vozilo. Sastojalo se od jednostavne drvene osnove na kojoj se sjedilo i od improviziranog upravljača. Cijeli su naraštaji zaradili brojne frakture ekstremiteta u vožnji niz nizbrdice makarskih kala. Što je kosina bila strmija, izazov je bio veći, a vozač cjenjeniji.
BANČIĆ – lokacija Glazbarska ulica
Riječ je o niskoj drvenoj klupici bez naslona. Smješteni pored peći, na bančiću su obično sjedili starci. Lagan i zgodan za prenošenje, bančić je bio djelom dnevne opreme starog, besposlenog življa pri izlasku na ulicu. Premještali bi ga s mjesta na mjesto, onako kako bi dirigirala zbivanja na kali.
BAVA – lokacija Ulica Ivana i Ilije Despota
Vjetrovi su dramatično remetili živote Primoraca. Bure su rušile krovove, a juga potapala brodove. Postoji vjetar, koji gotovo da i nije vjetar, nego nježno gibanje zraka. Riječ je o bavi. Sjedeći pred kućama za velikih vrućina, muškarci goli do pasa, a žene zadignutih suknji, čekali su bavu kao spas. Kada bi probijajući se kroz kale bava konačno stigla, zavladala bi tišina. Netko bi rekao -Evo je! Bava! Nakratko bi svi na tren iskoristili trenutak svježeg lahora, šuteći kao da će govorom bavu poplašiti i otjerati. Bava je predak klima-uređaja. Prirodni rashladni uređaj koji se nikad nije kvario.
BIĆERIN – za lokaciju najprimjerenija Hrpina zbog blizine Briškule (Brejanske točione)
Makarani i Primorci pili su vino iz drvenih bukara ili žmula, čaša od debljeg stakla. Bićerin, mala čašica, ime je dobio po iskrivljenoj umanjenici od tal. -bicchiere. U bićerinu su se posluživala žestoka pića ili likeri. Dolazak nekome u goste započinjao je uvijek istom ponudom. -Jeste li za bićerin? Susret dvaju prijatelja rijetko bi prošao bez poziva -Idemo na jedan bićerin! Danas su bićerine zamijenili čaše namijenjene određenim pićima. Stariji ljubitelji dobre kapljice tvrde da najobičnija rakija iz bićerina više prija od francuskog konjaka iz specijalne čaše.
FJAKA – kraj Petra Kelvišera
Usporedba sieste i fjake navodi na krivi trag. Za razliku od sieste, popodnevnog odmora, fjaki ne pomaže san. Fjaka nije čin nego stanje. Ne poznaje zemljopisne granice, no karakteristična je za Dalmaciju. Najčešće se javlja u periodu ljeta ili ‘pašjuna‘, južnih vjetrova oko Uskrsa. Njena povezanost s vremenskim prilikama samo je djelomična. Fjaka vreba stalno. Žrtva fjake nije spremna na akciju, bezvoljna je i ravnodušna. Fjaka se lukavo može iskoristiti i kao izlika. Uz opravdanje fjake odgađala su se vjenčanja, odugovlačili dogovoreni poslovi i zaobilazili neželjeni susreti.
KONGULE – Makarskih Biskupa
Oblo kamenje, lokalno zvano kongule, nekad je prekrivalo gotovo sve kale. Kongulavanje, skladno slaganje kongula, zahtijevalo je vrsne majstore. Njihova su djela uspješno odolijevala vremenu, sve dok ih nije zarobio asfalt i beton. Povratak kongula na makarske kale vraća gradu dušu zapisanu u kamenu moćnog Biokova. Iz pučke se povijesti pamti kako kongule nisu služile samo za ređenje puteva. Uzavrela krv Primoraca prenamijenila je ovaj plemeniti kamen u neplemenito oružje pri uličnim borbama i kao efikasno sredstvo osvete kod nategnutih susjedskih odnosa.
MARENDIN – prema peškariji
Kao i na cijelom Mediteranu i makarska opčinjenost hranom ima korijene u gladnim godinama. Bez obzira na oskudicu nije nedostajalo kuharskog umijeća. Domaći kulinarski kritičari nisu konzumirali jela na banketima, već na marendinima. Riječ je o obroku između doručka i ručka. Izvorni marendinisključuje suhu hranu. Na jelovniku su jela od iznutrica, riblji brujeti i sauri, te namirnice s roštilja. Marendin je demokratskiji od parlamenta i ne poznaje statusne razlike. Ovaj kultni obrok ne služi samo za punjenje želuca. Na marendinu se raspravlja, pjeva i svađa, te sve zaključuje čašom bevande.
MAŠKADUR – Pekarska ulica
Maškadur je drveni ormarić omeđen žičanom mrežom radi zaštite sadržaja od muha i drugih insekata. Smatrao se trezorom dragocjenosti lokalnih domaćinstava. Ne zlata i umjetnina, nego pancete, pršuta, sira ili sušene ribe. Obično se držao u konobama obješen o strop. Ugrađen u zidnu nišu postajao je dijelom pokućstva u kuhinjama. Godinama bez premca u čuvanju hrane, maškaduri su doživjeli prvi val zanemarivanja i bacanja na smetlište pojavom frižidera. Danas ih možemo vidjeti kao dio retro-interijera po lokalima.
PEŠTA I PEŠT – Palača Ivanišević
Pešta, od tal. peste, bio je uobičajen naziv za crnu bolest, kugu. Za vrijeme epidemije 1815. godine, bolest je u tri mjeseca pokosila trećinu stanovništva. U pučkom govoru ostala je uzrečica -Smrdi ko pešta!
Pešt je sitno nasjeckana, ‘speštana‘ mješavina od slanine, peršina i češnjaka. Dodana u pripremi nekih jela daje bogat i moćan okus.
Tako samo jedno završno slovo, mijenja značenje iz tragedije u gastronomsku ugodu.
TRAVERSA I TRLIŠ – lokacija Dalmatinska ulica
Ovi odjevni predmeti bila su uobičajeni dio pučkog ‘dresscodea‘. Trliš je radna muška odjeća od grubljeg, najčešće modrog platna. Traversa je lokalni naziv za pregaču. Trliš je služio isključivo za rad, dok su traverse u luksuznijim verzijama imale i druge namjene. Danas trliš zamjenjuju iznošene trenerke. Traverse se rijetko koriste i u kuhinjama, a na ulicama ih je nemoguće vidjeti. Sjećanja na davna makarska djetinjstva mirišu na suhe smokve i pokoji bombon kojima bi nas darivale naše bake, vadeći ih džepova svojih traversa od kojih se nisu odvajale.
