Ursula K. Le Guin
Trilogija o Zemljomorju
prevela Snježana Husić, Hangar, 2023.)
Na odmor praktično je ponijeti knjigu koju može čitati cijelo društvo, od tinejdžera do penzića. A fantasy klasik majstorice žanra idealno je štivo za one koji nemaju predrasuda i ne misle za sebe da su savršeni. Od druge stranice jednostavno se preseliš na arhipelag Zemljomorja, kreneš s Gedom po otocima, suočiš se s vlastitom sjenom, smrznu ti se muda/jajne stanice, ostavljaš svjetlo noću. Na trećini drugog dijela spolno općiš s pretkinjama vlasti (bez diplome rodnih studija) i sumnjičavo pratiš pogledom susjede. U trećem romanu zora ti rudi dok se treseš od straha, uzmeš iz gepeka polugu za kotače i rušiš najbliži zidić. Kad poklopiš, grliš se sa svima i tvrdiš im da si smrtan_na.
Karel Čapek: Pripovijetke iz jednog i drugog džepa (prevela Katica Ivanković, Petrine knjige, 2024.)
I knjiga priča praktična je za ljeto: pročitaš 2-3, dremneš, prezalogajiš, bućneš se. Umreš od smijeha i daš onom/onoj do sebe na čitanje da možete zajedno krepavati od čega već. Ne samo da se prije bolje jelo, nego se i bolje psovalo, kako će autor dati za pravo korisnicima narodskog izričaja, a to nam je zajednička baština iz zajedničke države: "… psovanje treba zadržati: za Austro-Ugarske se doista znalo psovati! U tome se odražavala ta stara tradicija. Danas više nitko ne zna pošteno opsovati; ali vrijeđanje im dobro ide." Prilično je to čudno jer je češki poznat kao jezik siromašan psovkama. Toliko humora i humanosti, bez vrijeđanja, nema u današnjim knjigama.
Jenny Erpenbeck: Kairos (prevela Ana Nemec, Ljevak, 2023.)
Nije za maloljetnike, ako ste konzervativni (premda, da mi je to netko dao s 18, neki bi je*** ježa), a i debela je, intelektualno zahtjevna, dobila je Bookera pa je na plaži mogući objekt zavisti ili prezira, ovisno o publici. Ne znaš što je bolje dok ti živac diže stari seronja od pisca koji maltretira 34 godine mlađu ljubavnicu, što ti je odnekud poznato, aaa onaj lik s posla. I onda pizdiš na autoricu koja ti subliminalno nameće da u socijalizmu nije bilo baš sve grozno. Prije nego što padne Berlinski zid, a tebi kapci, bude ti žao što tvoji potomci neće dobiti džabe društveni stan, besplatno ljetovanje ili siguran posao. Psuješ ko u Austro-Ugarskoj jer ti je još gore nego onima u prošlom stoljeću.
Tove Ditlevsen: Lica (preveo Mišo Grundler, Lector, 2023.)
Tanka i tužna. Ne za tmuran dan nego tjeskoban. Kad ti se psuje na urdu jeziku, jer u Indiji i Pakistanu imaju najraskošniji repertoar "dobrih želja" neprijateljima (sjetite se kad vam tamnoputi donese hladnu pizzu jer ga je neki mandrilo srušio s bicikla). Nju su zatvorili u ludaru, a danas svi koji potajice gutaju "šarene pilule za lilule" šeću okolo ko kanarinci iako su tovari za ustanovu na Rabu. Ako još čuješ glasove, jbt, to je znak odabranosti za umjetnost i vječnost. Zaozbiljno: hoćete li da pričamo o nesretnom djetinjstvu? Kako se osjećate zato što vas majka nije voljela, a ocu je bilo svejedno postojite li ili ne? Kod Tove nema psihoanalize, samo stvaran život obilježen stigmom duševne bolesti.
Elina Hirvonen: Kad ponestane vremena (preveo Boris Vidović, Ljevak, 2023.)
Vruće vam je? Strahujete od superćelijskih oluja? Tuča, poplave, pijavice nisu vam znak klimatskih promjena? Boli vas dupe za El Niño i La Niñu? Čestitam! Kad neki klinac s krova zgrade u centru nastrijeli 15 osoba, govorit ćete da je poremećen jer niste čuli za klimatsku tjeskobu. Mjerite svoj ugljikov otisak i reciklirate, pa smatrate da dovoljno činite? A otisak usamljenosti u ljudi oko sebe? "Normalni" se time ne bave, zarađuju, konzumiraju, reproduciraju se, plaćaju rate kredita i očekuju da "život ide dalje". Kasno je za to, granica je prijeđena. Jeste li spremni žrtvovati vlastitu komociju - emocionalnu i egzistencijalnu - da biste nekog/nešto spasili?
