'NEISPRIČANA PRIČA' Što bi bilo da je Diana lažirala vlastitu smrt

Kako napisati roman o stvarnoj osobi a koju pisac ne poznaje? Možda ovako, kako je Monica Ali (r. 1967) napisala “Neispričanu priču” (prev. Marina Horkić, VBZ) s Dianom, britanskom princezom od Walesa, kao protagonistom.

Istina, spominju se u romanu princezini “dečki”, odnosno sinovi, pa Kensingtonska palača, svekar, Balmoral, okrutan bivši muž, pa njene i njegove izvanbračne ljubavi itd., ali nigdje se ne spominje sama Diana po imenu. Je li to zbog pravne znanosti ili umjetnosti, ne znam.

Kako god bilo, nema nikakve sumnje da je riječ upravo o princezi Diani (1961 – 1997), jednoj od najslavnijih i najfotografiranijih osoba svoga vremena i XX. stoljeća. Kraljevskoj kući poklonila je mladost, čednost i ljepotu; zauzvrat, prerano je umrla u prometnom udesu. A ovo je zaplet o stvarnoj ženi koja je mogla stajati iza princeze, kakvom je zamišlja spisateljica Ali, podrijetlom iz Bangladeša.

Britanci ovaj “žanr” zovu what-if (što da je; ki bi da bi). Monica Ali ide dalje: a što bi bilo da je princeza lažirala vlastitu smrt utapljanjem u Brazilu? Otuda kreće, nalazeći joj pomoćnika u osobnom savjetniku, povjesničaru Lawrenceu Standingu.

Poslije niza operacija lica princeza dolazi u SAD, “namjerno” u gradić Kensington i ondje živi provincijski “Seks i grad” s tri prijateljice. Radi u psetarnici jedne od njih. Dečko joj se zove Carson, a pas, španijel Rufus.

Onda se u gradiću pojavi John Grabowski, foto-reporter koji je prati od vjenčanja s princom od Walesa. I prepoznaje je pred kućom u kojoj je stanovao. I to “čisto” slučajno. Pogledao je kroz prozor i prepoznao je po ultramarin-očima, po zelenom kružiću oko jedne šarenice - do toga je došao analizirajući fotke, usporedbom sa starima. Sada se zove Lydia Snaresbrook.

A kada se lijepo otvori mogućnosti za triler, spisateljica tu mogućnost ispušta, žanr joj nije cilj, već sredstvo. Foto-novinar ili princeza? - to nije njeno pitanje. Mi i oni već jest, na svakoj razini i po svakoj liniji: mi i mediji, novinari i slavni etc. Privatni poroci i vrline javne, kako je to nekada imenovao mađarski režiser Miklós Jancsó.

Bilo kako bilo, Ali je uspjelo provela zamisao i dala možda najozbiljniji posthumni portret pokojne princeze od Walesa. Literarni. Grabowski malo slijedi princezu, pa malo Lydia njega. Onda joj provali u kuću. Dolazi do ili-ili situacije: ili će John obavijestiti svijet o najvećem lažiranju u povijesti ili će ga Lydia upucati; drži ga na nišanu.

Posebno je pitanje što se dogodilo s Monicom Ali, koju je Granta 2003. proglasila jednim od najboljih britanskih autora. I to zbog rukopisa romana “Brick Lane”, koji je govorio o mladoj ženi iz Bangladeša koja dolazi u Veliku Britaniju da bi se udala za starijeg muškarca. Da li je i sama autorica podlegla infoteinmentu, ili ga je pokorila i iskoristila za podsmijeh drugoj domovini.

Što god bilo, Ali je napisala zanimljiv roman, analizama princeze Diane dodala suvisli prilog i stekla, zacijelo, čitatelje koje ne bi dobila s manje slavnom junakinjom. Povjerila je Dianinoj slavi spisateljsko umijeće i nepatvorenu naklonost. Za Ali je ključan podatak u vezi s karakterom princeze to što ju je majka napustila kada joj je bilo samo šest godina. No, roman Monice Ali o napuštenim kćerima još treba pričekati, to ipak nije ova “Neispričana priča”.