Odlazak “najistarskijeg” izdavača: tko danas želi nešto doznati o Istri, zamalo sve knjige koje će uzeti imaju njegov urednički potpis

Elmo Cvek (1948-2024) je bio grass-roots izdavač. Izdavao je i uređivao knjige o Istri najpriznatijih istraživača i najposvećemijih znalaca; znao je koji su njeni najvažniji pisci i umjetnici, te sa svima njima skupa pravio zahtjevne i mahom impozantne knjige. Nije se time nastavio na nešto, nego je samo počeo. Rezultat, kad danas, 2024., želimo nešto doznati, orijentirati se o Istri, zamalo sve knjige nose njegov izdavački potpis, a često i urednički, suurednički – te i autorski. Knjigu o Puli u doba Autro-Ugarske “Naredba br. 12, Pula u doba Austrije – ljudi građevine”, izašlu 2022., napisao je suvereno i prožeo vrhunskim povijesnim ilustracijama. To je jedna od knjiga koju na polici čuvam kao bibliju, ali bogme i stalno koristim. Bio je i vrlo inventivan: 1988. koncipirao je i opremio danas klasičnu knjigu “Pula na starim razglednicama”, dobio za nju nagradu za najljepšu knjigu u Jugoslaviji. Izmislio je ovaj žanr: koji grad, koja općina u Hrvatskoj u međuvremenu nema o sebi takvu monografiju? Mahom sve, rađene su po uzoru na ovo djelo Elma Cveka.

Knjiga Elma Cveka "Naredba br. 12, Pula u doba Austrije – ljudi i građevine"

C.A.S.H.

Ujedno, bio je bel esprit, ljepoduh odan knjigama i književnom svijetu. Tako je na jednom od najljepših mjesta u Puli, preko puta pulske konkatedrale, bio otvorio i malu, rafiniranu knjižaru “Petit”, s odjeljkom “antikvarijat Josipa Bratulića”, velikog filologa, sakupljača bibliofilskih knjiga i inkunabula i Cvekovog prijatelja i mentora. “Petit” je – kao nekoć knjižara Morpurgo u Splitu – postao montmartrovsko sastajalište pisaca, profesora, zainteresiranih: prirodno mjesto razgovora, navraćanja, razgledavanja novih izdanja, biranih promocija, ali i džeza, šansone, tradicionalnog istraskog pjevanja. Naime, odmah od početka Elmo Cvek je u knjižaru ugradio mali podij i stavio na njega klavir.

Bilo ga je lijepo zateći tamo: uvijek srdačnog i finog, sa svojim pozdravom “Ma, gdje si? Nisam te vidio od ne znam kad!” Bio je kao izdavač i knjižar iz Pariza ili Amsterdama 18. stoljeća. U krivo doba, međutim, kad su se knjige već selile u digitalnu sferu. Uzaludnost stare meštrije je osjećao, nije mu to bilo lako. No, unatoč vremenima, kao “reklamu” knjižara je nudila majice s glagoljskim natpisom – koji bi Elmo svakom rado objašnjavao. Bel esprit bio je do u dušu. Znao je Sergeja Jesenjina na pamet. Kad nikoga nije bilo, izrecitirao bi potiho neku njegovu pjesmu. Njegov drug po lirskosti, suputnik i autor nije slučajno bio pjesnik Danijel Načinović, diskretan, i on daleko od nepodnošljive galame hrvatske književne “scene”.

Elmo Cvek rođen je 1948. u ubavim Peruškima a odrastao je u Puli, u zgradi koja s jedne strane gleda na Ulicu Sergijevaca a s druge na Danteov trg. Zalagao se za hrvatsku, slavensku, vertikalu istarske kulturne povijesti i identiteta. Sasvim sigurno nije slučajno da je knjižaru bio otvorio u ulici koja nosi ime tršćanskog duhovnog otkrivača Istre Pietra Kandlera, a samo je drevna konkatedrala dijeli od parka i biste koparskog biskupa-preporoditelja Jurja Dobrile. Zalagao se za Istru ne samo srcem i umom, već djelatno. Zasukao je rukave i realizirao monumentalnu ediciju Histria Croatica. Tko god će se baviti Istrom, a bogme i Hrvatskom, čitat će je prije ili kasnije, morati je čitati. Negdje na kraju, malim slovima svaki put će naići na bilješku Izdavač: Elmo Cvek.