Prestrujnik. Šećerice. Bakroza. Velika je mogućnost da niste razumijeli niti jednu, ali sve su to nove hrvatske riječi, barem po izboru na natječaju koji provodi časopis Jezik, a podupire Zaklada „Dr. Ivan Šreter“. Te riječi su danas nagrađene, izabrane među više od 500 predloženih. Prestrujnik je strujni adapter. Šećerice su biljke od kojih se proizvodi šećer. Bakroza je hepatolentikularna degeneracija ili Wilsonova bolest.
U finalu izbora bio je još i dimodojavnik (detektor dima), izazor (retrovizor), javnozborac/javnozborstvo (PR), krugotok (kružni tok), obrubnik (lajsna), odricajnica (disclaimer, izjava o odricanju od odgovornosti), otpadalište (odlagalište otpada), pridatak (plug in), prijevodnici (titlovi), prikaznik (displej), zaključaj (lockdown) te znojilište (sauna).
Samo ove godine na natječaju je sudjelovalo gotovo 400 ljudi, predloženo je 538 novih hrvatskih riječi. Tko sve može predlagati riječi i tko su ljudi koji šalju prijedloge na natječaj?
"Predlagati može svatko. Nema ograničenja. Predlagatelji su različitih godišta i formalnoga obrazovanja. Prijedlozi stižu iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva; roditelji prijavljuju dječje riječi (najčešće riječ šiljevina - otpadci od šiljenja olovke), školarci svih uzrasta - ipak najčešće studenti, službenici, poduzetnici, čelnici neprofitnih udruga, policajci, profesori, liječnici, znanstvenici, diplomati - to su naši dosadašnji nagrađenici", kaže Sanda Ham, predsjednica Povjerenstva časopisa Jezika koje odabire pobjedničke riječi.
Krugotok
Ako imamo sintagmu koja je odavno zaživjela u jeziku, poput "kružnog toka", zašto - krugotok?
"Godine 2006. nagrađena je riječ raskružje za rotor. Tada još nije kružni tok bio upotrebno učvršćen kao danas. Nije tako davno bilo da je pokojni zagrebački gradonačelnik gradio rotore po Zagrebu! Sjećam se "Zagrebačke panorame" i upornog ponavljanja o preusmjeravanju prometa zbog gradnje rotora. Krugotok je složenica (krug-o-tok) koja dvije riječi objedinjuje u jednu. Uz kružni tok i postojeće raskružje dakako da nije prijeko potrebna, ali pojednostavljuje upotrebu i ojačava tvorbeni uzorak. Naime, postoje imenice tvorene s tok (prema teći) - dotok, optok, protok, krvotok, limfotok, samotok (vrsta vina), sluzotok - a, evo, sad i krugotok", objašnjava Sanda Ham.
Ima li smisla u jezik uvoditi nove riječi natječajem?
"Prošle je godine Oxfordski rječnik engleskoga jezika svojim čitateljima ponudio da odaberu riječ ili izraz koji karakteriziraju 2022. godinu, a oni su odabrali izraz "goblin mode" ili na hrvatskome "goblinsko ponašanje". Goblinsko ponašanje prate lijenost i hedonizam, uživanje u životu bez grižnje savjesti, pri čemu se vlastita udobnost stavlja na prvo mjesto, a izravno je povezana s poslijepandemijskim razdobljem", daje zanimljiv primjer Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Sličnih izbora za riječ godine ima i u drugim jezicima. "Primjerice, u slovenskom jeziku bira se riječ koja je obilježila proteklu godinu, pa je tako riječ 2022. godine "gasilec", odnosno "vatrogasac", i to zbog golemoga srpanjskog požara na Krasu.
No, koliko mi je poznato, nigdje u svijetu ne provodi se natječaj za stvaranje novih riječi kao što je natječaj časopisa Jezik. Isprva je i prof. Babić, kao najveći stručnjak u području tvorbe riječi hrvatskoga jezika i ondašnji glavni urednik časopisa, početkom 90-ih pokrenuo nagrađivanje najbolje nove hrvatske riječi jer ga je bila oduševila jezična kreativnost prof. Bulcsúa Lászlóa te ga je nagradio knjigom za hrvatsku zamjenu za koaksijalni kabel - suosnik, ali i za očvrsje i strojevina (hardware). Prof. Babić istaknuo je i riječ "udomitelj" jer je dotad nikad prije nije registrirao u hrvatskome jeziku, a i riječ "ocjeđivač" tada se prvi put pojavila u hrvatskom medijskom prostoru", kaće Jozić.
Komercijalizacija
Akademik Stjepan Babić natječaj je počeo 1992. ugledajući se na njemački natječaj.
"Naime, Amerikanci i Nijemci svake godine proglašavaju svoje najbolje riječi. Njihov je izbor ponešto drugačiji jer oni biraju od postojećih novih riječi koje te godine zateknu u upotrebi, a mi pozivamo da se tvore i predlažu nove riječi. Zajedničko je to da se nove riječi bilježe, da se potiče tvorba riječi i da se novim riječima i rječniku uopće posvećuje pozornost", objašnjava Sanda Ham.
Od 2006. godine natječaj poprima današnji oblik, u neku se ruku komercijalizira, privlači velik broj sudionika i svake godine izaziva žučne rasprave. Autore izabranih riječi nagrađuje se novčanim nagradama koje osigurava pokrovitelj natječaja, Zaklada "Dr. Ivan Šreter", i otad nagrada nosi ime Nagrada "Dr. Ivan Šreter".
Prvih su godina nagrade za prve odabrane riječi bile, uzimajući u obzir i inflaciju posljednjih godina, doista pozamašne - 10.000, 5000 i 3000 kuna. To je motiviralo mnoge da kuju neologizme i sudjeluju u natječaju.
Ove godine prva nagrada donosi 600 eura, druga 400, a treća 200. "Nadamo se da će natječaj trajati, stižu mlađi, naraštaji se smjenjuju, a natječaj traje 17 godina i već smo postali tradicija. Šreterov natječaj barem desetak dana godišnje uzburka javnost i oči javnosti zagledane su u hrvatski jezik", zadovoljna je Sanda Ham.
Na natječaj su u posljednjih 15 godina pristigle tisuće riječi. Željko Jozić upozorava: "Od nagrađenih u aktivni leksik hrvatskoga jezika otad su ušle jedna ili dvije: "straničnik" za "bookmark" i "uspornik" za "ležećeg policajca" te možda "zatipak" za "tipfeler". Ako znamo da su kroz natječaj prošle tisuće riječi, a da ih je dosad nagrađeno 30-ak, može se zaključiti da se natječajem u hrvatski jezik ne uvode nove riječi".
Usvajanje tuđica
Jozić daje primjer kako se jezik organski razvija: "U međuvremenu su u hrvatski aktivni leksik ušle tisuće novih riječi putem medija i književnosti, od kojih je posebno frekventna riječ "uhljeb", a u novije vrijeme jedna koja se dobro primila u mlađoj populaciji: "susramlje" za engleski "cringe", a znači "sram za drugoga (koji ne osjeća sram)"."
Govoreći o natječaju, Jozić dalje dodaje: "Jedan od ključnih problema s natječajem za novu hrvatsku riječ časopisa Jezik leži u tome što se pokušavaju pronaći hrvatske zamjene za već dobro usvojene strane riječi u hrvatskome jeziku. Prof. Babić, kao idejni začetnik natječaja, bio je izričito protiv toga: "Za usvojene tuđice, a to znači prihvaćene dugom i čestom uporabom, i ne treba tražiti zamjene ... jer one i nisu prave tuđice ... one su opće dobro, pa i hrvatsko‘. Ideja da se riječ "sauna", jedna od rijetkih riječi iz finskoga jezika koja je prodrla u brojne svjetske jezike, pa i u hrvatski, zamijeni "znojilištem" potpuno je apsurdna, a ujedno je i protivna ideji prof. Babića jer se takve riječi ‘obično dobro uklapaju u hrvatski književni jezik, pa i nema pravoga razloga da im tražimo zamjene‘."
Kao veliki problem natječaja vidi i to što u najuži krug za nagrade ulaze ili se nagrađuju i riječi koje su već zabilježene u hrvatskome jeziku, a predstavljaju se kao nove. "Tako je s ovogodišnjim riječima prikaznik (u zrakoplovstvu označava uređaj koji prikazuje neku veličinu ili podatak) ili prijevodnik, a u prijašnjim natječajima isticale su se kao nove riječi "borkinja" (Ivan Raos je rabi već 1971. u "Prosjacima i sinovima"), ispraznica ili daljinac, premda one to nisu bile. Pogotovo je neobično da je 2016. godine nagrađena kao nova hrvatska riječ "podzemnica" (zamjena za "podzemna željeznica"), unatoč tome što je prof. Babić za tu riječ u časopisu Jezik napisao da ju je on smislio i objavio 1991. godine upravo u časopisu Jezik."
Spominje i izrazito negativan odjek u javnosti koji prati natječaj: "Svaki put izazove vrlo podrugljive i podsmješljive ili, pak, susramljive komentare gotovo svih u hrvatskome medijskom, ali i jezikoslovnom prostoru. Žalosno je što to nije dovoljno da se uredništvo nekoć uglednog časopisa suzdrži od takvih aktivnosti jer one nedvojbeno bacaju negativnu sliku i na jezikoslovnu struku, ali i na jezik sam, premda organizatorima pribavljaju medijsku pozornost, koja je očito i cilj cijelog tog cirkusa. Time se, kako sam već jednom rekao, neologizaciju ili stvaranje novih riječi, što je sasvim uobičajeno za svaki jezik, te borbu protiv pretjerane anglizacije hrvatskoga jezika (s čime se nose i brojni drugi svjetski jezici) čini smiješnom i u budućnosti manje prihvatljivom jer se normalna i uravnotežena nastojanja za pravilnom uporabom hrvatskoga jezika karikiraju do groteske. Činjenica da u cijelom tom natječaju sudjeluju i sveučilišni profesori i da ga provodi znanstveni jezikoslovni časopis dodatni je uteg toj žalosnoj raboti."
Lockdown ili društvostaj
Primjećuju li određene trendove - što ljudi predlažu, kakve riječi, uz koja su područja života najčešće vezane te riječi, pitamo Sandu Ham.
"Ne postoji određeno područje kojemu bi se predlagatelji priklonili. Pretežno su riječi iz općeg rječnika. Gdje je prodor novih anglizama veći, tu je više prijedloga za njihovu zamjenu. Izuzetak je bilo nesretno doba korone kada smo dobili najviše riječi iz jednoga područja, riječi koje su se odnosile na anglizme koji su ušli s pandemijom: lockdown - društvostaj, pandemija - velepošast, koronavirus - krunski virus, respirator - dišnik, subolest - komorbiditeti, kihobran - sneez protector, samoosama - samoizolacija."
Koliko lako ili teško govornici usvajaju nove riječi? Ako, primjerice, imamo anglizme koji su već duboko ukorijenjeni, što sve treba novoj hrvatskoj riječi da se uspije "nametnuti", da uđe u upotrebu? Hoće li, primjerice, riječ zaključaj zaživjeti pokraj već uvriježenog lockdowna koji, doduše, nema nikakve veze s hrvatskim jezikom?
"Riječi iz stranih jezika u hrvatski su ulazile stoljećima, a osim što su to bile riječi iz raznih svjetskih jezika, katkad su se razlikovali i jezici posrednici. Nekad smo riječi primali preko jezika koji su nam dominirali (njemački, mađarski, talijanski, turski) i tako je bilo sve do pojave govorenih medija (TV i radio, poslije i internet) kada nam riječi iz drugih jezika dolaze bez posrednika, što je situacija koju imamo danas. Sve donedavno smo riječi stranoga podrijetla usvajali tek nakon što smo ih prilagodili hrvatskome jeziku: na pravogovornoj, pravopisnoj, ali i morfološkoj, tvorbenoj i semantičkoj razini. Na takav smo način prihvatili i usvojili velik broj riječi iz drugih jezika, a da ih danas uopće ne doživljavamo kao riječi stranoga podrijetla. Tako danas stranim riječima ne doživljavamo riječi boja, čarapa, top ili kavez kao riječi turskoga podrijetla ili riječi cipela, kočija i soba kao riječi mađarskoga podrijetla, ili riječi cigla, šank, keks ili krumpir kao riječi njemačkoga podrijetla.
U novije vrijeme u hrvatski jezik ulaze uglavnom riječi iz engleskoga jezika, s time da ih se vrlo rijetko prilagođava hrvatskome jezičnom sustavu, za razliku od "starih" anglizama poput riječi boks, klub, menadžer ili vikend.
Riječ "lockdown" uvedena je u uporabu u engleski jezik početkom 1970-ih za potrebe zatvorskoga sustava, a u brojne svjetske jezike ulazi početkom 2020. godine. Neprilagođena je hrvatskome jeziku te je zbog svoje nezgrapnosti, ali i izrazite frekventnosti uporabe (vjerojatno i zbog svoje semantičke zlokobnosti) bila poprilično omražena. Institut je tijekom pandemije predložio kao zamjenu riječ "zatvaranje", što je naišlo na poprilično dobre reakcije medija. Ujedno su na natječaju časopisa Jezik propagirane novotvorenice "obustavka" i "društvostaj", što je uglavnom dočekano uz podrugljive komentare, a i najnoviji "zaključaj", osim što je potpuno zakasnio, zasigurno će ostati u zoni promašenih jezičnih prijedloga", kaže Jozić.
Šušur ili muving
"Koje će riječi usvojiti govornici, ponajprije ovisi o jezičnom okružju u kojem se odrasta i uči jezik. Ako od malih nogu slušate muving umjesto šušur, naučit ćete muving i lakše primati anglizme. Prihvatite li šušur, bit ćete otvoreniji prema svojoj domaćoj riječi. Velika je tu uloga obitelji i škole, ali i medija jer smo im izloženi preko svake mjere i granice. Zbog toga me ugodno iznenadio udžbenik Hrvatska krijesnica iz hrvatskoga jezika za 5. razred osnovne škole u kojemu se učenici za primjere novih riječi (neologizme) upućuju na naš natječaj i navode im se primjeri straničnik (bookmark), uspornik (ležeći policajac), osjećajnik (emotikon), zaslonik (tablet) i dodirnik (touch screen) te ih se potiče na upotrebu hrvatskih riječi umjesto anglizama. Na internetu se mogu na ovoj poveznici pronaći izvrsni suvremeni nastavni materijali, a utemeljeni na novim hrvatskim riječima, ponajviše iz našega natječaja", govori Sanda Ham te dodaje:
"Ne mogu predvidjeti hoće li koja naša riječ potisnuti anglizam. To ne ovisi o hrvatskoj riječi, snagu joj daje naša jezična kultura. Društvostaj i zȁključaj (ne imperativ: zaključaj!, nego imenica) dobre su riječi, barem su značenjski prozirne. Međutim, engleski je danas jezik kojim svi govore (uz materinski, nadam se) pa ni lockdown nije nejasna riječ. Tu su razlozi zašto anglizmi opstaju - razumijemo ih. Ipak, ima uspješnih riječi. Svojedobno je prof. Babić, začetnik našega natječaja, pokrenuo pravu potragu za hrvatskom riječi za bookmark(er). Danas je bookmark rijedak, straničnik ili obilježavač posve su uobičajeni. Riječ zatipak umjesto tipflera ima brojne potvrde. Izrazito je uspješna riječ borkinja. Ona nije zamjena za anglizam, naime, fajterica nema status "službene riječi", ali često je umjesto borkinja bila žena borac. Danas je borkinja posve uobičajeno. Ta riječ nije u svoje vrijeme bila nova riječ (jer je i tada bila zabilježena, ali nije bila u široj upotrebi), ali došla je u vrijeme kada je EU od nas tražila da u pristupnim pregovorima ostvarimo rodnu jednakost i u jeziku, pa je dobro poslužila za promicanje te jednakosti. Ove smo godine među prvih 15 riječi uvrstili i prikaznik, makar je riječ već potvrđena u rječnicima. Ona nije nova, ali je treba isticati zato što se uglavnom ne zna da je to hrvatska riječ za displej. Neke riječi posve spontano nastaju, neovisno o našem natječaju - obuvalica (žlica za obuvanje), smućko (smoothie), igričar za gejmera, sućutnica za pisane izraze sućuti."
Prolazan i pomodan trend
Jezik nije statičan, on se uvijek razvija skupa s društvom. Koje posebnosti primjećuju posljednjih desetak godina kad je riječ o razvoju jezika?
"Činjenica je da je jezik živ organizam koji je u stalnoj mijeni, a na njegov razvoj u posljednje vrijeme snažno utječu mediji i mlađe generacije, što kod starijih često izaziva nelagodu i nesigurnost zbog nerazumijevanja "jezika mladih". Mlađi govornici hrvatskoga jezika danas su pod snažnim utjecajem engleskoga jezika koji ih preplavljuje preko društvenih mreža, a posebno ih karakteriziraju skraćeni komunikacijski formati poput sveprisutnih kratica (najčešće engleskih), ali i pretjerana anglizacija hrvatskoga jezika, o čemu već postoje i ozbiljne filološke i sociološke studije. Osobno sam uvjeren da je riječ o prolaznom i pomodnom trendu koji će se ispuhati u dogledno vrijeme jer dosadašnja iskustva s utjecajem nekog navodno prestižnijeg jezika na hrvatski (primjerice, francuskoga ili njemačkoga otprije 200, odnosno 100 godina) pokazuju da je riječ o prolaznoj fazi, ali i o utjecaju koji će zasigurno ostaviti trag u jeziku kao što je to bilo i u prethodnim slučajevima. No, to je također dio razvoja i prilagodbe hrvatskoga jezika vremenu u kojem traje. Zaključno bih rekao da hrvatski jezik neće nestati niti izumrijeti, ali će se sigurno promijeniti i za 50 godina biti drukčiji. Recimo to drugim riječima: prilagodit će se, a samo se jaki i mudri prilagođavaju i opstaju", kaže Željko Jozić.
I Sanda Ham, među ostalim, ističe problem anglizacije:
"Jezik se razvija, naravno, novi pojmovi ulaze u naše živote i potrebni su nazivi za njih. Taj rječnički dio, leksik, izložen je najbrojnijim promjenama. Padežni nastavci, glagolska vremena - sve se to ne mijenja, ali rječnik se širi i nastoji obuhvatiti našu novu zbilju. Uz rječnik, mijenja se i rečenica - osobito red riječi, a sve više prema engleskom, i rječnik i rečenica. Anglizacija je izrazita. Međutim, te su promjene još uvijek ponajviše u razgovornom, neformalnom jeziku, još nisu ušle u standardni jezik. Naš natječaj upozorava na anglizme i potiče da ih zamijenimo hrvatskim riječima."