VIZIJA BUDUĆNOSTI

PERO KVESIĆ: 'Službeni jezik bi mogao postati engleski, a hrvatski će se izučavati na fakultetu na egzotičnom odsjeku'

Budućnost rasprave "crvenog" i "crnog" tabora zapečatit će nešto znatno temeljitije - budućnost Hrvata, napisao je na svom blogu Pero Kvesić

Pisac Pero Kvesić na svom se blogu 'Čovjek-vadičep sreže ženu-ribu' povodom emitiranja emisije 'Zločini komunizma u Hrvatskoj' osvrnuo na podjele u hrvatskom društvu na "crvene i crne".

"Na prvi pogled izgleda da smo zauvijek osuđeni da slušamo verglanje dva nepomirljiva tabora, ali nije tako. Postoji historijski presedan koji nagovještava kako će se i ovo natezanje završiti", napisao je Kvesić i svoju tezu ilustrirao burnim diskusijama koje su u Zagrebu vladale prije više od 140 godina prilikom inicijative gradskog groblja na Mirogoju. "Pisali su se članci, polemike, držali govori, održavali prosvjedi, demonstracije, tuklo se po kavanama… Zagrepčani su bili podjeljeniji i ostrašćeniji nego nedavno oko pitanja seksualnog odgoja u školama i referenduma o upisivanju definicije braka u ustav, piše Kvesić.

Zagreb se tada protezao otprilike od Zvjezdarnice do pola današnjeg Zrinjevca, a u gradu je bilo četrnaest gradskih groblja. Jedno je bilo na Britanskom trgu, drugu na Rokovom perivoju, treće u Jurjevskoj ulici, četvrto u Novoj vesi (od kojega je i danas ostala kapelica), peto na Šalati...

"Iako su svi argumenti protiv gradnje Mirogoja i dalje bili validni, i dalje stajali, kroz naredno stoljeće naprosto ih više nitko nije spominjao, a širenjem grada su i obezvrijeđeni. Slično će završiti i rasprava spomenuta na početku ovog teksta. Budućnost te rasprave zapečatiti će nešto znatno temeljitije - budućnost Hrvata", piše Kvesić.

Ako se ništa drastično ne dogodi, smatra Pero Kvesić, u roku od desetak godina bit ćemo prisiljeni, ne vanjskim pritiskom nego da bi oni još živi kako-tako preživjeli, otvoriti granice masovnom doseljavanju. "Neće to biti stvar odluke, glasanja, bilo čije volje. Bit će to nešto što se mora dogoditi, što će se dogoditi samo od sebe. Trebat će ljudi u naponu snage da voze tramvaje, da čiste ulice, da budu doktori u ambulantama i bolnicama, da njeguju starčad po staračkim domovima... Trebat će ljudi koji zarađuju da bi se ostarjelim Hrvatima isplaćivale penzije. Ne znam odakle će doći, iz Rumunjske, Kine, Nigerije, Bangladeša, ali u sljedećih deset godina doći će ih milijun i pol do dva i pol milijuna. Nakon trideset godina u Hrvatskoj će biti oko tri i pol milijuna doseljenika i isto toliko starosjedilaca. Obzirom da će doseljenici preuzeti sve vitalne funkcije u društvu, a hrvatska kultura je ionako slabašna, doseljenici se neće asimilirati u kulturu starosjedilaca, nego će oni asimilirati Hrvate. Ako doseljenici dođu iz jedne sredine, dominantna kultura će postati ona koju su donijeli sa sobom. Ako dođu iz više sredina, dominantni razgovorni jezik mogao bi postati engleski, a vremenom i službeni", piše Kvesić na svom blogu.

Hrvatski će se izučavati na fakultetu na egzotičnom odsjeku kojemu diplomanti neće imati mnogo izgleda da se zaposle. Dio Hrvata živjet će u etno-getima, a dio zanemariti svoje korijene i potpuno se uklopiti i utopiti među novodošlima, vizija je budućnosti Pere Kvesića.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 14:55