Gospodin Mandić je izjavio da su obični ljudi potrošena roba u književnosti već 50 godina. No, što sada? Koja nam je alternativa? Izuzetni ljudi? U narativnom smislu oni su potrošeni još od prvog stoljeća, nakon rođenja našega Gospodina. Plutarh je napisao Usporedne životopise, što je napisao Julije Cezar, znamo, a Shakespeare je samo iznova potrošio one najpoznatije. A sada čujemo da su životi običnih ljudi potrošeni prije 50 godina? Kada se to točno dogodilo i kako? Nisu li ih već znatno prije potrošili Jaroslav Hašek i ruski realisti? I glorificirali ih kao izuzetne, baš zato što su obični? Tu je na snazi dijalektika koja kao da izmiče gospodinu Mandiću, bez obzira na to što je on itekako odgojen na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....