Jedna od meni najdražih serija posljednjih godina svakako su bili "Preostali" prema istoimenom romanu Toma Perotte. Priča o postapokaliptičnom svijetu u kojem je iznenada nestalo 2 posto stanovništva fascinirala me složenošću svojeg pripovjedanja, sofisticiranom kršćanskom simbolikom i mističnim finalom, posve u stilu Damona Lindelofa, televizijskog genijalca koji nam je podario "Izgubljene" ("Lost"), nultu seriju (startala je 2004. godine) televizijske renesanse, koje još uvijek (srećom) živimo. Perottin roman bio je inspiracija tek za prvu sezonu serije koju je razvijao Lindelof, no roman sam s velikim zanimanjem pročitala kada je kod nas objavljen 2017. u izdanju Algoritma, taman dok smo gledali treću, finalnu sezonu serije.
Kao roman "Preostali" ni izbliza nisu bili tako zanimljivi i dojmljivi poput njegove televizijske inačice. Bio je to tipičan konceptualni roman, ne pretjerano uzbudljivog pripovijedanja, s posve "papirnatim" likovima koji su ostali potpuno u sjeni svojih televizijskih dvojnika.
Od 1. prosinca na HBO.Go bit će dostupne sve epizode jedne od najrazvikanijih serija ove godine, "Normalni ljudi", nastale prema istoimenom romanu mlade irske književnice Sally Rooney. U dvanaest polusatnih epizoda pratimo neobičnu ljubavnu priču Connella i Marianne, gimnazijalaca, odnosno studenata koji se od svoje okoline izdvajaju natprosječnom inteligencijom i interesom za književnost i politiku, baš kao i temeljnim osjećajem nepripadanja dominantnom mladenačkom narativu - odnosno onom setu vrijednosti i ponašanja koji bi ih trebao učiniti - normalnim.
Jako mi se svidjela serija, kao i mnogima, pogotovo zato što je zbog kratkoće svojih epizoda stvorena za binganje, s lakoćom je pogledate u dva tmurna poslijepodneva. Tu je i savršen cast; odlično odabrani mladi glumci Daisy Edgar Jones, kao Marianne i Paul Mescall kao Connell. Iako je uloga Marianne zbog mnogo seksa i golotinje možda bila i zahtjevnija, svijet je ipak više poludio za dotad potpuno nepoznatim irskim glumcem Paulom Mescalom. Koji je savršeno utjelovio zgodnog, ali neprilagođenog mladića koji se svojim interesima ne uklapa u svoje društvo iz maloga mjesta, baš kao što ne nalazi svoje mjesto na studiju na koledžu Trinity u Dublinu, između ostalog i zbog svojeg siromašnog podrijetla. Prvih šest epizoda režirao je irski redatelj Lenny Abrahmson. Za ulogu u njegovu filmu "Soba" Brie Larson je dobila Oscara, a zbog velike popularnosti "Normalnih ljudi" upravo radi i na seriji prema prvom romanu Sally Rooney, "Razgovori s prijateljima".
Pročitala sam oba romana mlade književnice koje je kod nas objavila Fraktura. Rooney kao da piše nekim jednoličnim, ravnodušnim, depresivnim tonom, opisujući živote svojih protagonista jednostavnim rečenicama koje tek konstatiraju njihova stanja i povremena djelovanja, ponekad lucidno konstatirajući duh vremena iz pozicije ne baš sretnih mladih ljudi. Možda je najbolji opis vlastitih knjiga dala sama autorica, progovarajući kroz lik Connella, pisca u nastajanju, koji pri kraju "Normalnih ljudi" posjećuje jednu književnu večer i daje sud o nekoj knjizi: "Pročitao je autorovu zbirku priča i učinila mu se neujednačena, no mjestimično tankoćutna, pronicljiva".
Televizija je udahnula autentičan život likovima koje je stvorila Sally Rooney, istovremeno i "peglajući" povremena nesavršenstva njezina pripovjedanja. A ponekad je i posve promijenila neka značenja. Tanki srebrni lančić koji Connell nosi na ekranu postao je ovoljetna globalna modna fiksacija, takozvani fashion must have za sve mlade dečke koji žele biti cool. Da bi u romanu taj isti modni dodatak bio opisan kao - Lidl-šik. Zabavna promjena značenja, zar ne!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....