Arnon Grunberg

Plaćaju mu puno da ne radi ništa, brak mu je bez strasti, no sve mu zakomplicira ljubavnica...

Arnon Grunberg

 Robin Utrecht/Shutterstock Editorial/Profimedia
Doima se kao osoba bez svojstava i mišljenja: ‘Nikad nije imao mišljenje za koje je smatrao da ga vrijedi zastupati više od pet minuta‘

Nizozemca Arnona Grunberga (1971.) već znamo iz dva prijevoda ("Plavi ponedjeljci", 2006., "Tirza", 2017., sve ista prevoditeljica), a njegov roman iz 2004. mala je književna poslastica. Prepoznatljiva lakoća, fina ironija, suzdržana groteska, neurotski očaj likova koji se manje-više nemušto (neuspješno) brane od okrutnosti življenja.

Njegov junak je Jean Baptist Warnke, drugi čovjek u nizozemskoj ambasadi u Limi. Toliko je zadovoljan sobom i životom da je to rubno idiotski. Plaćaju ga da ne radi ništa (zvuči poznato u uhljebistanu?), ambasador je više nego ležeran, to mu je zadnji mandat – valja još manje raditi, najvažnije je na kraju radnog dana popiti vino, posebno dopremljeno diplomatskom poštom. Tako mu dostavljaju i razne vitaminske...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 03:50