Robert Naprta: Vampiri su ionako naš autohtoni izvozni proizvod

Možda prvi puta naša je zemlja dobila roman prvenstveno namjenjen tinejdžerima u kojem se unutar suvremenoga i realnoga svijeta pojavljuje fantastičan svijet isprepleten mračnim silama poput vampira ili vještica. Riječ je o novom romanu Roberta Naprte “Luna”, u izdanju Algoritma.

Zašto je i kako je pisac nešto napisao pitanje je koje može biti sasvim suvišno s obzirom da inspiracija nije opipljiv predmet, no, Naprta otkriva da su za ovaj roman ipak zaslužna - njegova djeca.

Napetost pisanja

- ‘Lunu’ sam, kako bi se reklo, napisao iz obećanja. Imam dvoje djece, djevojčici je sada 13 a dječaku 9 godina, i prije par godina su me upitali ‘a kada ću za njih napisati knjigu’. Kasnije se to u meni skupilo, došao je trenutak nadahnuća i sjeo sam i pisao knjigu tri mjeseca. Možda se to nekome čini čudno, ali sjedenje i pisanje iz dana u dan doista je napeto i bio sam pod posebnim ‘naponom’ - prepričao je Naprta ali otkriva i kakve su, na dio knjige, bile prve kritike.

- Prvih 50 kartica romana dao sam svojoj kćeri i tražio od nje zeleno svjetlo za dalje. Pročitala je pa rekla ‘Dobro tata, moglo je i bolje, ali u redu, možeš nastaviti’. Bila je dosta kritična, što je dobro - otkriva Naprta. Ipak je, što god odrasli o sebi mislili, najteže fascinirati djecu i tinejdžere.

Smještena u potpunosti na domaće tlo, priča prati 16-godišnjakinju Lunu koja ostaje bez roditelja, seli u Zagreb kod mamine sestre i tetka gdje iza slike jedne drage i normalne obitelji počinje otkrivati tajne, reklo bi se, mračne kao noć. Da otkrijemo još samo malo, Luna se zaljubljuje u Alexa što se mračnim silama baš nikako ne sviđa, no, djevojci je taj Alex jedini na kojega se može osloniti.

Naprta priča suvremenu priču o mladima i za mlade, o vampirima, vješticama, vukodlacima i zabranjenoj ljubavi. Mnogi su zato na prvu loptu kazali da je ovo hrvatska verzija popularnog američkog “Mladog mjeseca”, no, gdje sličnost počinje, tu i prestaje.

- Tko god da pročita roman shvatit će da to nema veze s ‘Mladim mjesecom’ - ustvrdio je autor. Kako bi to komentirao sam Naprta - “ajmo vratiti dite materi” - ili vampiri su, podsjetimo, autohtoni hrvatsko-balkanski proizvod, a vukodlaci, vještice i ostali mračni likovi već stoljećima “stanovnici” svakog hrvatskog i općenito balkanskoga sela. S toga kada domaći pisci poput Ivane Brlić-Mažuranić ili danas Roberta Naprte pišu o fantastičnim svjetovima vampirima i njihovim mračnim prijateljima, ne “prepisuju” od kolega Amerikanaca, Britanaca i drugih.

Figurice u povijesti

- Zapravo je fascinantno koliko na ovim prostorima postoji živa i nevjerojatno bogata tradicija prepričavanja tih priča, narod nam je toliko maštovit i ima smisla za nadnaravno. Toga se niti slučajno ne trebamo sramiti - pojasnio je Naprta.

Da malo pojednostavimo, vampiri su zapravo “došli” s ovih ovdje prostora a anglosaksonska ih je kultura pa onda i književnost te filmska industrija preuzela. Možda, razmišlja Robert Naprta, da ih oni nisu preuzeli pa toliko “razglasili”, jedan Vlad Tepeš, poznatiji kao Drakula, ostao bi tek mala figurica u povijesti koje bi se više rijetko tko sjećao.

Autor se kroz priču o Luni, kako kaže, poigrao i s povijesnim faktima, no, nije pokušao napisati povijesni već fantastičan roman.

- ‘Luna’ je prvenstveno bajka, i nekako logički nastavak onoga što je radila Brlić-Mažuranić, a ne derivat derivata. ‘Luna’ se oslanja na domaću predaju, autentičo je hrvatsko djelo - ustvrdio je.

Iako je tvorac priče i svako je slovo u romanu njegovo, Naprta nas iznenađuje tvrdnjom da je za “čudesni svijet romana zaslužan izdavač”.

- Ja sam samo napisao knjigu, tvrdi.

Njegov unutarnji svijet

- To vam dođe kao melem na ranu. Osjećao sam se kao u nekom američkom filmu, cijeli projekt je do detalja osmišljen, svakoj se sitnici davala pažnja, urednica knjige Lara Höbling Matković i ja malo smo se svađali pa mirili pa opet malo svađali...

Bilo je i nekih ludih ideja, i, kao i svaki drugi pisac, bojao sam se kako će to ispasti, ali sam na kraju pao na dupe od oduševljenja - ispričao je Naprta.

No, o čemu je riječ? Roman je, naime, ilustriran vrijednim ilustracijama domaćeg umjetnika Zdenka Bašića, ali je i “ilustriran” pjesmom zagrebačke hip-hop grupe Elemental. Grupa je, inače, omiljen bend Roberta Naprte.

Zdenka Bašića, kojega smo - ako nismo onda trebamo - upoznali kroz brojne druge radove poput ilustracija za novo izdanje knjige “Alise u zemlji čudesa”, iz Naprtove je priče kroz ukupno 10 ilustracija stvorio vizualni tajanstveni svijet. - Ne doživljavam to kao svijet mašte već kao svoj unutarnji svijet kojega pak doživljavam jako realno.

Mi zapravo živimo u dva svijeta, u jednome kada imamo otvorene oči a u drugome kada zažmirimo. Kako će taj drugi svijet izgledati ovisi o tebi samome -pojasnio je ilustrator.

Mračno, nikako depresivno

Pjesma za roman ovih se dana dovršava, otkriva Remi, a promocija pjesme priprema za 15. lipanj. Kao i ilustrator Bašić, Elemental je imao slobodne ruke pri stvaranju pjesme ali nema u njoj, kako kaže Remi, ni psovki ni “jurišanja” protiv nekoga čime nerijetko njihove pjesme obiluju.

- Ako maknemo fantastiku iz priče, dobijemo djevojku koja se pokušava uklopiti u neku sredinu i prema tome je tema romana, pa i pjesme koju radimo, vrlo ljudska. Svima nam je bliska jer se svi ponekada osjećamo neprilagođeno - pojašnjava Remi zašto im nije bilo naporno skladati o Luni.

- Pjesma ima mračni ‘štih’ u sebi, ali nije depresivna.

Roman, kaže, čita iako je za tinejdžere.

- Iako bi mi netko rekao ‘pa imaš 30 godina’, ne znam, priča te jednostavno uvuče u sebe - zamislila se pjevačica.

Strahopoštovanje

Nekadašnji novinar i urednik a zatim pisac i scenarist, Robert Naprta ovim je romanom pak započeo novu fazu svoje spisateljske karijere jer do sada nikada prije nije napisao roman za mlade. Sam Naprta ističe kako prema autorima dječje književnosti ima veliko poštovanje a prema djeci i mladima i strahopoštovanje. Naprta se kao pisac javnosti nametnuo već sa svojim prvim romanom “Bijela jutra” a onda u istome tonu nastavio kroz naredne dvije priče o inspektoru Čensu (“Marševski korak” te “Vampirica Castelli”).

I “Luna” će, najavili su izdavač i autor, dobiti svoj nastavak, ali tek kada završe radovi u - vinogradu.

- Sada je sezona rada po vinogradu pa na pripremi vina za tržište. Pisanja ću se ponovno prihvatiti po zimi, kada u polju i u podrumu minu radovi.

‘Još uvijek imam svoj tajni jezik iz djetinjstva’

Promotrimo li malo bolje ilustracije u romanu, primjetit ćemo da se ispod ili u samoj slici nalazi neko čudno pismo. To je takozvani vještičji jezik kojega je za “Lunu” osmislio ilustrator Zdenko Bašić. Riječ je o spoju triju postojećih pisama (glagoljica, rune, latinica) a ovaj je Bašić “kombinirao” tjedan dana . Također, vještičji jezik kombiniran je simbolima i slovima.

- Imao sam kao dijete svoje tajno pismo, a imam ga još uvijek - iznenadio nas je ilustrator te pojasnio da ga koristi i dan danas te ga još uvijek samo on i nitko drugi umije pročitati. - Često ga ukomponiram u svoje ilustracije. To se ja dopisujem sa svojim unutarnjim svijetom - kazao je Bašić.