Ružica Aščić: ‘Moje drame govore o nemoći nas u regiji kad želimo nešto promijeniti‘

Dramska trilogija “Košnice” Ružice Aščić nedavno je objavljena u Kazališnoj biblioteci Tille Durieux, izdavačke kuće Durieux.

U “Košnicama” su dvije drugom nagradom Marin Držić Ministarstva kulture nagrađene drame - “U meni raste” nagrađena 2013. i “Košnice” 2014.

Za “Košnice” autorica kaže da su trilogija “o nemogućoj, neostvarivoj ljubavi u društvu i svijetu u kojem, nakon što netko povuče prvotne poteze u životu, teško da se što mijenja. Ljudima je kad su mladi jednostavno nekoliko puta počinjati ispočetka, a sa svakom godinom kasnije postaje teže.

To su drame o umornu i letargiji nas koji ostajemo na ovim prostorima.” Prva drama “U meni raste” govori o ludilu člana obitelji. Druga, “Košnice” se bavi smrću osobe iz prošlosti, a treća, “Dani neba”, govore o događajima za Drugog svjetskog rata u otočnom mjestu na sjevernom Jadranu, u kojem osim svećenika žive samo žene.

Nemoguća ljubav

Lajtmotiv trilogije je nemoguća ljubav koju autorica prepoznaje kao posljedicu sredine o kojoj pripovijeda.

“Mislim da je za nas koji živimo u ovoj regiji baš simptomatična ta nemoć koju osjećamo kad želimo promijeniti stvari. Jer, želimo mijenjati stvari, nezadovljni smo, a ne uspijevamo promijeniti ni sebe niti društvo u kojem živimo. To je preneseno na mikrokozmos tih malih ljudi i njihovih sudbina.

Nezadovoljni su sobom i svojim životima, ali ih ne uspijevaju promijeniti.” Misli da uzrok toga “možda nedovoljna vjera u sebe, možda čak i strah od reakcije društva, ljudi se boje biti svoji, raditi što oni žele, pristaju uz očekivanja drugih zbog.”

Ni jedna od drama, makar su dvije nagrađene Marinom Držićem, do sada nije izvođena, a nije za njih bilo niti upita.
Zašto je u domaćim kazalištima tako malo domaćih drama, pogotovo onih mlađih? Redatelji kao da su se skloniji uhvatiti romana afirmiranih pisaca, naručiti adaptaciju za kazalište, negoli se primiti nagrađivanih drama, gotova i dobra teksta.
mladi nisu hit “Kazališta se trude preživjeti, oni traže hitove, a mladi autori im valjda nisu hit.

Trebali bi gurati mlade autore, ali im ne vjeruju. Mislim da bi se manja kazališta trebala okrenuti mlađim autorima ako to već veća kazališta ne žele. Ove moje drame imaju manji broj likova i pogodne su za manje ansamble. Treba spomenuti da je zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište nedavno organiziralo natječaj za dramski tekst. Završen je sredinom prošlog mjeseca. Ne znam koliko su dobili tekstova. Nadam se da će takvi natječaji postati trend”, kaže autorica “Košnica” te dodaje:

“Ljudi koji su po kazalištima vjerojatno ni ne prate u cijelosti domaću produkciju ili ju ne smatraju dovoljno vrijednom. Često izvode klasike i inozemne komade, a stvarno ima jako puno kvalitetnih dramatičara. Primjerice, Dino Pešut se tek sad izvodi, iako je poznato da već godinama dobro piše.”

Ružica Aščić 2016. objavila je zbirku kratkih priča “Dobri dani nasilja”. Za rukopis “Dobri dani nasilja” 2014. dobila je nagradu Prozak.