Poput refrena u pjesmi u ovom romanu ponavlja se ne samo sevdah iz naslova (Bejturan se uz ružu svija, vilu ljubi Đerzelez Alija), nego i: priča o Abrahamu i Izaku; "Svevišnji vječito stvara svjetove i uništava ih"; "Ako čovjeka vole njegova braća, voli ga i Bog"; "Ti ne možeš dokučiti moja pravila" [Bog Jobu]; "Gospod reče: hajde da siđemo i jezik im pobrkamo"; "Oplakuj one koji ostaju a ne dušu koja se vratila kući"; "Nije ti još vakat" i mnogo puta "la gran eskuridad" [velika tama, ništavilo]. Usto je iz pripovijesti o Aliji Đerzelezu o tome kako je susreo vilu koja ga je nagradila što je njezinoj kćeri napravio hlad, važna rečenica: "Jesi li ti napravio zaklon mojoj kćeri?" Da, sve što znači biti Čovjekom!
Knjigu ne slučajno prati album...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....