‘Što ste učinili do djetetove šeste godine, učinili ste. Ili će biti cjelovita bića ili ljudska roba s greškom. Ovo je i priča o roditeljstvu‘

Zamalo sva velika, kanonska književna djela su depresivna, tužna, prepuna boli, gubitka, smrti, bolesti, nevolja, bijede, nevjere, neuzvraćene ljubavi… Dopunite niz. I pisali su ih oštećeni, istraumatizirani, tjeskobni, nevoljni (nevoljeni), problematični ljudi. Oduvijek se vjerovalo da se prava kreativnost rađa iz velike boli, a objašnjenje je bilo jednostavno: u tome se prepoznaje većina (no, barem ona koja čita), tragedije su univerzalne, a sreća je izrazito subjektivna, nemoguće je svima udovoljiti. Od dobrih i dobroćudnih ne učimo ništa posebno duboko jer nema ničeg dramatičnog u sreći i zadovoljstvu. Dublji uvidi u život dolaze iz lošeg, ružnog, zla, patnje. Težimo sreći jer smo okruženi suprotnostima.

Naravno da danas o tome postoje i...