Danska spisateljica Sara Blaedel (r. 1964) doista se može podičiti titulom najpopularnije spisateljice u Danskoj.
Američka izdanja, baš kao i njena internetska stranica, pišu joj prezime kao u prethodnoj rečenici, na hrvatskom je: Blædel. U zemlji od 5,6 milijuna stanovnika prodala je 2 milijuna primjeraka svojih knjiga.
Krimić “Šuma smrti” (prev. Luka Miličević, Znanje) potvrđuje njenu titulu “danske kraljica krimića”. Junakinja Louise Rick vraća se, nakon dopusta, u Odjel za nestale osobe, u “elitnu jedinicu pri Danskoj policijskoj upravi”. Pojavila se već u nizu romana, njih osam, skupa s prijateljicom Camille, novinarkom, i doprinijela uspjehu spisateljice.
Blaedel je u kontekst zločina uključila nordijsku neopaganističku religiju “asatru”. Njen je pripadnik 15-godišnji Sune Frandsen, koji već u prvom poglavlju potvrđuje svoju vjeru posebnim obredom. Trebao je postati odrasli vjernik i muškarac u devetom razredu osnovne škole.
Obred je mističan i slikovit, a odvija se u “Šumi smrti” iz naslova, koja je u vlasništvu novinarke Camille i njenog muža Frederika. Sune je odrastao pored teško bolesne majke Jane, koja umire od karcinoma, ali raduje se njegovoj inicijaciji.
Suneov otac, mesar Lars, pratio ga je tijekom obreda, koji je predvodio svećenik ili “godi” s kapuljačom. Jer i sam pripada asatruovcima. Tijekom obreda recitiraju se stihovi “iz starih nordijskih pjesama”, u krugu oko lomače.
“Više od tisuću godina staro stablo nalazilo se nekoliko metara od lomače”, to je “veliki žrtveni hrast”. Pred njega su odrasli pripadnici ove bratovštine doveli, na kraju obreda dar za dječaka: golu djevojku, inače prostitutku i majku. Kako je Sune izmicao i pobjegao, muževi su je kolektivno silovali. Vidio je mrtvu djevojku. I oni njega.
Dječak se danima skrivao pred ocem i drugim članovima bratovštine. Na scenu je stupila inspektorica Risk, nedavno silovana. Spasio ju je neki Gamst, koji je prvo uživao u prizoru, pa tek onda pucao u zločinca. Zapamtila je Gamstovu rečenicu o Klausu, svom prvom dečku:
“Nije imao ni toliko muda da si sam stavi onaj konopac oko vrata.” Od tada je Risk progonila: “Krivnja zbog toga što očito nije bila dovoljno dobra. Jer da je bila vrijedna ljubavi, Klaus si ne bi oduzeo život.” To što je čula zazvučalo je kao da nije bila riječ o samoubojstvu. Prije 20-ak godina.
O Klausu je razgovarala sa svojim bivšim dečkom, zamjenikom komesara u Holbaeku Kimom Rasmussenom. Objašnjava mu zašto je bila “tako loša cura”, o strahu od vezanja poslije Klausa, “zbog kojega je u veze ulazila samo polovično”. Ovo se, itekako, odnosi na njenu novu “poluvezu” s kolegom Eikom Nordstromom. Ukratko, krimić se može čitati i kao oslobođenje Risk od krivnje.
Ali, to je samo jedan “postranični” aspekt ovog danskog i skandinavskog krimića, kakvih je mnogo. U njemu je psihološki teret jednako jak kao i sociološki, pa Blaedel mora objasniti zašto su neki otac i sin opljačkali banku - zato što im je propao ličilački obrt. Stvarnost je veća od pronalaženja krivca. A Blaedel je prokazuje.
Ovu “kraljicu krimića” zanima i portret epizodne tajnice Hanne Munk, koja je bila bezdušna: “’Menopauza, nedostatak sna ili premalo seksa’, mislila je Louise.” Autorica i uopće ovaj krimić misli puno dalje od zagonetke i njenog rješavanja. I možda to čini skandinavski krimić posebnim i privlačnim.
Inspektorica Risk morala je pronaći nestalog Sunea. Bilo bi joj to lakše da joj je netko objasnio noć njegove inicijacije. No, o tome se šutjelo. Trač je ubojito oružje ove danske provincije, a Risk to dobro znade zato što je odrasla u blizini. Naposljetku, sama Blaedel, rođena u Kopenhagenu, odrasla je u istom “kotaru”.
Što se roman više razvijao, a to se događa i ovom žanru kod spisateljice Blaedel, sve je jasnija uloga mjesnog šefa policije, “šerifa” Thomsena i njegovog sina, koji je vršnjak Risk i pokojnog Klausa. Postaje razvidnije da je u smrti Klausa i teškom ozljeđivanju dječaka Sunea presudnu ulogu odigrala tajanstvena bratovština asatruovaca. (Postoji mogućnost da je Sunea ozlijedio djed mesar, njen član.)
Autorica nije posudila tek “šerifsku obitelj” i “religiozni kult” od američkog krimića. Poslužila se zaboravljenim grobljem ničije djece, na tlu te iste šume. U jednom od “duplih” grobova sakrivena je prostitutka. Čim je spomenuti Gamst doznao da mu ženu ševi prijatelj, Thomsen jr., propjevao je.
Kada mesar Lars Frandsen sjedi u bolničkoj sobi s umirućom ženom Jane i teško ozlijeđenim Suneom, malo tko žali zbog posudbi autorice. Ona toliko poznaje djecu, ovdje Jonasa, sina Riskove, kao i Markusa, Camillinog, da se roditelji tinejdžera imaju čemu poučiti. I kućne ljubimce poznaje, isto tako: policijskog psa Charlieja, Dinu i ostale.
Nisam otkrio sve otmice i žrtve u bogatoj radnji, premda ne bih oduzeo ništa ovom sjajnom krimiću. Uvjerljiv je kao “prava” ljubav koja se rađa između kolega, Louise Risk i Eika. I kao starica Elinor s pletenicom, koja dolazi u šumu zato što je tu odrasla. Dok ne izgori u požaru. Ako ovoga ljeta treba pročitati samo jedan krimić, onda je to “Šuma smrti”. Čini mi se da će ga nadživjeti.