Szymborska ne moralizira, duhovita je i autoironična. Teško se u nju ne zaljubiti

S uzbuđenjem je na kulturnoj sceni dočekan prijevod Đurđice Čilić izabranih pjesama velike poljske pjesnikinje Wislawe Szymborske, koji je pod naslovom "Svijet koji nije od ovoga svijeta" krajem 2020. izdala Fraktura. Čilić (45) je docentica na Katedri za poljski jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je lani objavila i svoje autobiografske zapise "Fafarikul", kao i studiju o suvremenim poljskim autorima "Tri lica autora: Miłosz, Różewicz i Herbert". Čini se kao vrlo dobar kreativan skor za jednu tešku godinu za nama?

- Sve tri knjige izašle su u razmaku od nekoliko mjeseci, ali u svoju obranu moram reći da sam na svima radila dugo. Moja je velika sreća da u samom radu nalazim radost, a s njom i najsigurnije sklonište od zbilje - kaže Čilić, koju smo pitali i kojim se principom vodila u svojem izboru pjesama autorice koja je 1996. dobila i Nobelovu nagradu za književnost.

- Szymborsku je u vrlo uspjelom prijevodu ovdašnjim čitateljima predstavio polonist Zdravko Malić prije četvrt stoljeća i ona otad ima svoju publiku. Vrijeme je bilo da se među njezine obožavatelje uvedu novi i mlađi čitatelji, pa sam birala ne samo pjesme koje su mi osobno važne, nego i one za koje držim da su među najboljim pjesmama Szymborske. U zbirci su pjesme iz svih faza njezina stvaranja, uključujući i neke iz posljednje zbirke, koja nosi simboličan naslov 'Dovoljno je' - kaže prevoditeljica.

Wislawa Szymborska (1923. - 2012.) pjesnikinja je koja je u Poljskoj, ali i globalno vrlo čitana i voljena. To se ne događa često pjesnicima u suvremenoj kulturi?

- U njezinoj poeziji progovara autorski glas koji ne moralizira, ne zamjera i ne mistificira. Razumije ljudske slabosti, ali ne ohrabruje kukavičluk, prezire savršenost, ali ima integritet. Taj glas spaja konkretnost blisku svakom čitatelju i univerzalnost u kojoj se svi žudimo prepoznati. Njezina poezija obiluje humorom i autoironijom, u što je teško ne zaljubiti se - objasnila je Čilić.