'TREĆA KNJIŽEVNA KARIKA' Francuski pisci, urednici i izdavači stižu u Hrvatsku

Nakon uspješna prva dva izdanja – koja su oba urodila i konkretnim interesom američkih nakladnika za hrvatsku književnost – Književna karika ili Lit Link festival ove godine, osim nove postave domaćih autora, okuplja francuske pisce i urednike.

Uz predstavljanje stranih i domaćih autora, festival se paralelno usmjerava i na promociju domaće književne scene kod stranih urednika i izdavača koji su njegovi jednako važni gosti.

Na čitanjima i razgovorima u tri grada (Pula, Rijeka, Zagreb) domaća publika otkriva iznimno zanimljive strane autore, a značajan broj hrvatskih autora predstavlja svoj rad, kako publici, tako i zainteresiranim stranim gostima.

U sklopu festivala ovih dana u Hrvatskoj gostuje Albena Dimitrova, prozaistkinja i dramska spisateljica, koja se doselila u Pariz kratko prije pada Berlinskog zida i u dobi od dvadeset godina naučila francuski jezik. Surađivala je s Atanasom Tchobanovom, Julijom Kristevom i Simeonom Saxe-Coburg-Gothom. 'Nous Dînerons en Français' (Večerat ćemo na francuskom) njezin je prvi roman, književna refleksija Bugarske u doba Perestrojke i jednog neobičnog ljubavnog odnosa.

Patrick Armand-Gbaka Brede, poznat kao Gauz, rođen je 1971. u Abidjanu u Obali Bjelokosti. U Francusku je stigao 1999. godine, službeno kako bi završio studij biokemije, a neslužbeno kako bi vidio svijeta. U prvo vrijeme bez papira, radio je između ostalog kao vrtlar, programer baza podataka i čuvar.

Patrick Armand-Gbaka Brede, poznat kao Gauz

Od 2004. godine piše scenarije, radi dokumentarce, fotografira, uređuje časopis za ekonomiju i internet portal te pokreće književnu nagradu. Autor je romana Debout-Paye, koji je naišao na značajan odjek.

Dominique Fabre, rođen 1960. od treće do dvanaeste godine živio je u udomiteljskoj obitelji, nakon čega se vraća majci i živi u naselju za siromašne. Diplomirao je filozofiju. S dvadeset i tri godine seli u New Orleans, gdje godinu dana radi različite sitne poslove. Po povratku u Francusku, radi u turizmu te na gradilištima, a na jednom od tih poslova upoznaje svoju današnju suprugu. Detalji iz njegovog života u velikoj mjeri nadahnjuju njegove romane. Objavio ih je dvanaest, među kojima Moi aussi un jour j’irai loin, Ma vie d’Edgar, Il faudrait s’arracher le cœur i Des nuages et des tours.

Dominique Fabre (foto: Wikipedia)

Američku kritiku naročito je oduševio Fabreov pristup u književnosti zanemarenim likovima sa statusnim deficitom koji na prvi pogled „nisu zanimljivi“.

David Fauquemberg rođen je 1973. godine. Nakon studija književnosti prošaranog putovanjima po Patagoniji i Laponiji te jedrenjem preko Atlantika, nekoliko mjeseci podučava filozofiju prije no što će ponovno umaći. Dvije godine provedene u Australiji nadahnut će njegov prvi roman Nullarbor, za koji je osvojio nagradu Nicolas-Bouvier. Mal Tiempo, čija se radnja odvija na Kubi u svijetu boksa, dobio je brojne nagrade, uključujući nagradu Millepages. Objavljen 2013., njegov najnoviji roman Manuel El Negro plod je dugog boravka u svijetu andaluzijskih flamenco cigana.

Samuel Rouesnel, poznat kao Samuelito, francuski je flamenco gitarist. Od svoje šesnaeste godine redovito nastupa u javnosti, sam ili s drugim glazbenicima, pjevačima i plesačima. Na njegov stil utjecat će susreti s mnogim umjetnicima, među kojima su Roland Dyens, Gérard Abiton, José Manuel Leon, Antonio Rey, Jerónimo Maya i mnogi drugi.

Emmanuelle Collas, sveučilišna profesorica grčke povijesti, dugi je niz godina radila kao arheolog na Bliskom istoku. Godine 2005. utemeljila je neovisnu izdavačku kuću Galaade koja je objavila više od 140 knjiga te književne fikcije i publicistike. Galaade svojim izdavačkim programom obuhvaća i ovaj dio Europe ( Igor Štiks, Vladislav Bajac, Albena Dimitrova) te objavljuje eseje značajnih suvremenih mislioca poput Edouarda Glissanta, Noama Chomskog i Edwarda Saida.

Evelyne Lagrange je glavna urednica francuske izdavačke kuće Gaïa od 1995. godine. Uredničkim poslovima počela se baviti nakon studija filozofije. Kao urednica francuske, baltičke i istočnoeuropske književnosti, već dvadeset godina objavljuje i pisce iz jugoistočne Europe, među kojima su Radoslav Petković, Svetislav Basara, Ognjen Spahić, Miroslav Popović, Velibor Čolić, Liliana Lazar, Irina Teodorescu, Lucian Dan Teodorovici, a uskoro i Renato Baretić.

Marion Duvert urednica je strane književnosti u poznatoj izdavačkoj kući Seuil. Izdavačku karijeru započela je u kući L'Olivier, gdje je bila zadužena za prijevode. Potom je radila kao urednica francuskih izdanja u njujorškoj izdavačkoj kući Farrar, Straus and Giroux, gdje je bila odgovorna i za strana prava. Vratila se u Pariz 2012. godine, kada se zaposlila u Seuilu.

Benoît Virot je utemeljitelj časopisa Le Nouvel Attila i istoimene izdavačke kuće koja objavljuje mlade francuske autore i prijevode, odnosno reizdanja s raznolikom izdavačkom poviješću. Objavio je klasike poput Edgara Hilsenratha, Ludwiga Hohla i suvremene autore poput Gauza i Jérômea Baccellija. Zajedno s Dominiqueom Bordesom autor je Perdus/Trouvés, anthologie de littérature oubliée (Monsieur Toussaint Louverture, 2007.), a sudjelovao je i u pokretanju časopisa Le Tigre (2009.) et Jef Klak (2014.).

Dominique Bordes vodi malu izdavačku kuću Monsieur Toussaint Louverture osnovanu 2004. godine, koja je u potpunosti posvećena književnosti s margine: u potrazi je za zaboravljenim autorima i knjigama ili pak za novim piscima i pismom. Monsieur Toussaint Louverture na internetu postoji kao neka vrsta laboratorija o tome što se može pročitati na ekranu i čiji su tekstovi otvoreni spram sudjelovanja internetskih korisnika.