U Lavovu su obranile radove tek par sati nakon obustavljanja zračne opasnosti, na temu Pavličića i Julijane Matanović

Studentice 4. godine kroatistike Sveučilišta 'Ivan Franko' u Lavovu prošlog su tjedna branile svoje godišnje radove nekoliko sati nakon obustavljanja zračne opasnosti. Noć prije bila je bučna: čule su se brojne eksplozije, sirene su se prvi put oglasile oko ponoći, a prestanak opasnosti od zračnog napada bio je proglašen tek poslije 6 ujutro. Ali, Julija Stefanišin i Hristina Telembij, usprkos tome, nisu djelovale ni uplašeno, ni depresivno, priča nam njihova profesorica Alla Tatarenko, slavistica sa Sveučilišta Ivan Franko u Lavovu, prevoditeljica i književna kritičarka koja je mnoge hrvatske autore prevela i promovirala u Ukrajini. Mlade kroatistice predstavile su svoje radove iz hrvatske književnosti na najbolji mogući način i dobile najviše ocjene.

Hristina Telembij je odabrala temu autobiografizma u djelima Julijane Matanović (Zašto sam vam lagala) i Pavla Pavličića (Dunav). Studentica je krenula od proučavanja autobiografskih elemenata u stvaralaštvu poznate hrvatske spisateljice, što je podrazumijevalo istraživanje kako njezinog djela, tako i brojnih intervjua, a nezaobilazno je bilo i praćenje njezinog bloga.

"Riječ je o osebujnoj autorici koja pravi od činjenica života posebno književno tkivo, u kojem se prepliću autobiografija življenja, autobiografija čitanja, autobiografija pisanja. Čitatelji knjiga Julijane Matanović postaju njezini prijatelji, koji dobijaju ključeve od tajnih odaja misli, svjedoci paralela i dubinske povezanosti života i književnosti. Mladi ljudi znaju osjetiti bilo energije, zato je Hristina s istinskim zanimanjem počela istraživati priče o djetinjstvu i mladosti koje su se našle u knjizi 'Zašto sam vam lagala'. Hristina smatra da je njihova posebna draž u prepoznatljivosti sličnosti (što čini ovo djelo bliskim i mlađim generacijama čitatelja), ali i u postojanju razlika, u neobičnosti drugačijeg životnog iskustva", govori nam profesorica.

Julija Stefanišin bavila se u svom godišnjem radu Zagrebom u romanu Nade Gašić 'Devet života gospođe Adele'. Prošle godine pisala je o Zagrebu kod Augusta Šenoe, a sad je istraživala roman 'najzagrebačkije spisateljice', u kojem se autor Zlatarovog zlata javlja kao važna paralela. Mada nikad nije bila u gradu čiji lik istražuje u zrcalima teksta, Julija ga je dobro upoznala kroz književna djela. U centru njezinog rada našla se Adela Premec, glavna junakinja romana, kao predstavnica Zagreba koji odlazi u prošlost zajedno sa svojim osebujnim jezikom i načinom života.

"Ukrajinski prijevod romana 'Devet života gospođe Adele' pojavio se krajem prošle godine i stigao je u knjižare tek na početku 2022., zato ovo djelo nije zasad imalo širu recepciju, dok su prva dva njezina romana (Mirna ulica, drvored i Voda, paučina) naišli u Ukrajini na veoma dobar prijem. Sva tri romana prevela je docentica Sveučilišta u Lavovu Natalija Horoz. Studenti rado biraju knjige ove inspirativne spisateljice kao teme godišnjih i magistarskih radnji", govori nam Tatarenko.

Kad je riječ o djelima Julijane Matanović i Pavla Pavličića, ukrajinski čitatelji upoznati su se samo s pojedinim pripovijetkama ovih značajnih spisatelja objavljenim u antologijama suvremene hrvatske proze. Ukrajinski kroatisti, naravno, čitaju njihove knjige u originalu i pišu o njima.

Ukrajinski nakladnici inače su rijetko objavljivaju prijevode pripovijedaka, i to je bio razlog što čitatelji još nisu imali prigodu uživati u pripovijednom mozaiku 'Zašto sam vam lagala' ili u drugim knjigama Julijane Matanović.

"Vjerujem da će se situacija promijeniti na bolje, i da će se njezina djela pojaviti u ukrajinskom prijevodu, kao i sjajni romani Pavla Pavličića. Nedavno smo dobili od Julijane Matanović na poklon pošiljku sa njihovim knjigama – i novim, i već klasičnim, i to je omogućilo Hristini da obogati svoj rad istraživanjem romana Dunav", kaže nam profesorica.

Pojašnjava nam da se nastava na sveučilištu u Lavovu održava online.

"Na taj oblik rada i komunikacije već smo se navikli tijekom pandemije, a sad, u uvjetima rata, ovo je odlična mogućnost za studente i profesore nastaviti akademsku komunikaciju. Predavanja i seminari održavaju se bez obzira na to u kojem se gradu nalaze njihovi sudionici. Primjerice, cijela 2. godina kroatistike sada se nalazi u Osijeku, gdje naše studentice pohađaju nastavu na sveučilištu, ali nastavljaju posjećivati, online, i naša predavanja i seminare", kaže nam profesorica Tatarenko i dodaje da su izuzetno zahvalni Sveučilištu 'Josip Juraj Strossmayer' koje je u ovom teškom trenutku primilo njihove studente, osiguravši im mogućnost boravka i studija u Osijeku.

"Cure uživaju u proučavanju hrvatskog jezika i književnosti, u upoznavanju Hrvatske, u druženju s novim prijateljima. Studenti koji su ostali u Lavovu, kao Julija i Hristina, pomažu svojim znanjem jezika hrvatskim novinarima koji dolaze u Lavov, sudjeluju u online nastavi hrvatskog jezika za ukrajinske izbjeglice koje je Hrvatska zbrinula kao najbolji prijatelj."

Sirene se u gradu čuju, nažalost, svakog dana, često po nekoliko puta. Na vratima prodavaonica i pošta, pored obavijesti da ne rade tijekom trajanja zračne opasnosti, stoji informacija o najbližim skloništima. Takva informacija je stavljena, uostalom, skoro na svim zgradama.

Život u Lavovu se nastavlja, mada to više nije jedan od najvećih turističkih centara Ukrajine, već grad koji je primio oko 300 tisuća interno raseljenih osoba.

"Na početku rata ovamo su masovno dolazile izbjeglice iz Kijeva i Harkova, sada pristižu evakuacijski vlakovi iz Donbasa. Čekaju ih na peronu kola hitne pomoći, jer među putnicima ima mnogo ranjenika. Na kolodvoru izbjeglice dočekuju volonteri, nude hranom i toplim napicima, pružaju neophodne informacije o smještaju i mogućnostima odlaska u druge zemlje. Nemali broj Ukrajinaca iz regija, koje su najviše nastradale od rata, nastavlja svoje putovanje prema Europi, ali dio izbjeglica pronalazi privremeni dom u Lavovu ili drugim gradovima Zapadne Ukrajine. Nažalost, ni u Lavovu nije posve mirno, i sirene bolno odjekuju u izbjeglicama koje su se nadale da će na Zapadu Ukrajine pronaći mir i sigurnost. U raketnom napadu u travnju, kad su izgubili živote sedmoro Lavovljana, bio je povrijeđen i trogodišnji dječak iz Harkova", govori nam profesorica.

Nakon oslobođenja Kijevske oblasti mnoge su se izbjeglice vratile doma – da obnove svoje kuće i nastave svoj život u gradovima i selima, odakle su ih prognali ruski agresori, njihove bombe, rakete, granate. Tisuće Ukrajinaca vraćaju se svakog dana u Ukrajinu, mada još uvijek tisuće odlaze iz nje.

Naša sugovornica, kaže nam, ne bi voljela otići iz svoje zemlje. "Nadamo se da ćemo, kao i ranije, putovati u inozemstvo iz zadovoljstva i znatiželje, uživajući u susretima s prijateljima i ljepotom svijeta", zaključuje.