‘Umorna sam od traumatičnih svjedočanstava u književnosti, pogotovo kad su pisana iz terapijskih ili pomodnih motiva‘

I da su "Novi kraj", knjigu koju ovih dana objavljuje zagrebački Disput, nekim čudom tiskali bez imena autorice, lako bi bilo identificirati na čijoj je tastaturi nastao. Onima koji su čitali "Fafarikul" sve će biti jasno.

Prepoznatljivom poetikom, rečenicom i stilom te onim tipičnim malim zaokretom što uvijek čeka u posljednje dvije-tri rečenice priče, po svemu tome to je, kao i po temama kojima se bavi - vidi se iz aviona - napisala Đurđica Čilić.

Te rečenice čitaju se lako, u svakoj je priči ili fragmentu ovog labavo uvezana romana neke jednostavne, iskonske radosti življenja, neke ljudske odvažnosti i u strahu, kao i stalno prisutna vječna samopreispitivanja, traženja prostora da se bude bolji, živi...