Nakon duge bolesti, u 94. godini života preminula je irska spisateljica Edna O‘Brien. Tijekom karijere, koja je trajala više od pola stoljeća, objavila je gotovo dvadeset romana, niz zbirki kratkih priča, drama, publicističkih djela... Svoj prvi roman "The Country Girls" objavila je 1960. godine.
Svojim pisanjem O‘Brien je, piše The Guardian, dala glas "ženama koje su se borile s opresivnim i licemjernim očekivanjima ruralnog života", a njen talent hvalio je i Pulitzerom nagrađeni, američki romanopisac Philip Roth, koji ju je jednom prilikom okarakterizirao kao "najdarovitiju ženu koja trenutno piše fikciju na engleskom jeziku".
Irska autorica rođena je 1930. godine u veliku obitelj. Najmlađa od djece, O‘Brien je živjela uz oca alkoholičara i kockara pa je djetinjstvo pamtila po "novčanim problemima, problemima s opijanjem te raznim drugim problemima". 1950. godine, protivno željama vlastite obitelji, udala se za pisca Ernesta Géblera. 2011. godine tu je odluku opisala riječima: od njih do njega; iz jedne kuće gdje su me kontrolirali u drugu".
Bračni par 1959. se godine s dvojicom sinova preselio u englesku prijestolnicu, gdje se O‘Brien zaposlila u izdavaštvu. Radila je, naime, za izdavačku kuću Hutchinson, koja je ubrzo potom od nje naručila roman. Njen prvijenac u Irskoj je isprva bio zabranjen, no u inozemstvu je naišao na veoma pozitivne reakcije."The Country Girls", roman koji je dovršila u samo tri tjedna, pozdravio je i britanski pisac Sir Kingsley Amis.
2008. godine O‘Brien je priznala da je dobivala anonimna pisma koja su "sva bila maliciozna", a otkrila je i da je "nekoliko primjeraka kupljenih u Limericku nakon molitve krunice jedne večeri u prostorijama župe na svećenikov zahtjev spaljeno".
Prvi je roman, dakle, u Irskoj brzinski zabranjen, a te sudbine nije pošteđeno niti njenih sljedećih šest romana, među kojima su se našli i drugi ("The Lonely Girl" iz 1962.) i treći nastavak ("Girls in Their Married Bliss" iz 1964.) serije knjiga koju je započeo njen prvi naslov.
1967. godine kraju je došao njen brak, no ne i književno stvaralaštvo. 1992. godine, primjerice, izdaje "Time and Tide", roman koji donosi sumorni prikaz Nellina napuštanja muža te turobnih posljedica te odluke po majčin odnos s vlastitom djecom.
2011. godine O‘Brien je samohrano majčinstvo opisala teškim napomenuvši istodobno da je "ona to mogla iznijeti. Izgledalo je kao da sam tada imala beskonačno mnogo energije. Uspijevala sam kuhati, čistiti i pisati".
1994. godine izdaje "House of Splendid Isolation", roman koji oslikava odnose između terorista IRA-e i njegove taokinje, starije udovice.
Dvije godine kasnije svjetlo baca na abortus; još jednu, u irskome društvu, osjetljivu temu. "Down By the River" pripovijeda priču o lokalnoj djevojci Mary, žrtvi incesta koja zatrudni s vlastitim ocem. Dodatnoj muci izložena je pak kada pokuša obaviti pobačaj.
Zaroniti u složene i potresne teme nije se libila niti pišući svoj posljednji roman "Girl" iz 2019. godine. U njemu se bavi mladom žrtvom otmice, a brutalnu radnju smješta u ruralni sjeveroistok Nigerije.