Jean-Baptiste Del Amo, 42-godišnji književnik iz Toulousea, profilirao se u jednog od važnijih pisaca svoje generacije u Francuskoj. Za roman prvijenac "Une éducation libertine" iz 2008. dobio je nagradu Goncourt za prvijenac i nagradu François Mauriac Francuske akademije, a hvaljena, mračna obiteljska saga "Animalia" iz 2016. (izvorni naslov joj je "Règne animal", a u Hrvatskoj je objavljena pod naslovom "Carstvo životinja" u izdanju kuće OceanMore te s odličnim prijevodom Željke Somun) ovjenčana je nagradom Prix du Livre Inter. Posljednji roman "Sin čovječji" (OceanMore, također u prijevodu Željke Somun) 2021. godine donio mu je nagradu Fnac, a odnedavno je napokon dostupan i hrvatskoj publici.
Nakon višegodišnjeg izbivanja, muškarac se iznenada vraća ženi i devetogodišnjem sinu. Postavivši se kao glava obitelji i želeći izgraditi novi život, odvodi ih na put u nepoznato. Nakon mukotrpna probijanja kroz nemilosrdnu prirodu, napokon se nađu na odredištu - na imanju Les Roches, u zabiti usred planina, gdje je muškarac nekoć živio sa svojim mahnitim ocem. Trošnu kuću pokušat će dovesti u red, no duhovi prošlosti ne daju mu mira. Majka njegova sina, koja je sad trudna s drugim muškarcem, nada se da je to samo privremeni boravak, vjerujući da će njezin suprug biti dovoljno razuman i shvatiti kako su uvjeti za život u kući daleko od prihvatljivih. No dok muškarac, progonjen prošlošću i izjedan ljubomorom, polako tone u ludilo, jedino će sin pokušati spasiti nešto od njihove ljudskosti...
O "Sinu čovječjem", na mahove teškom, ali očaravajućem romanu, koji naslov dijeli s izrazom koji je Isus Krist koristio isključivo i uvijek za sebe kako bi označio i svoju ljudsku prirodu, Del Amo će govoriti na ovogodišnjem Festivalu svjetske književnosti - u četvrtak je u 11 sati u knjižari Fraktura (Ulica Kneza Mislava 17) na rasporedu "Kava s autorom", a u petak u 21 sat u Zagrebačkom kazalištu mladih počinje "Razotkrivanje". Evo što nam je velika zvijezda francuske književnosti rekla uoči gostovanja u Zagrebu.
"Sin čovječji" vaša je druga knjiga koja je prevedena na hrvatski jezik. Gdje ste našli inspiraciju za radnju ovog romana?
- Izvorna inspiracija bila mi je ‘Carstvo životinja‘ i ideja da pokušam naći prve slike/prikaze nasilja u čovječanstvu. Roman ‘Carstvo životinja‘ bio je saga o jednom stoljeću i pet generacija ljudi, no sad sam želio smanjiti razmjere i imati samo tri glavna lika te jedno mjesto, htio sam vidjeti kamo bi me to moglo odvesti.
Glavni likovi - majka, otac i sin - nemaju imena, za razliku od sporednih likova. Zašto ste ih odlučili baš tako portretirati?
- Nisam ih htio svesti na društvenu stvarnost, već im dati metaforičku i mitsku dimenziju.
U knjizi se bavite patrijarhatom, nasilnim/toksičnim vezama i generacijskom traumom, no maloljetni sin u vašem slučaju prekida taj nezdravi ciklus. Psihološka analiza likova snažna je, duboka i potresna u svakoj vašoj knjizi. Zašto je, po vama, ta mračna strana čovjeka toliko intrigantna i zanimljiva?
- Književnost je oduvijek istraživala mračnu stranu naše ljudskosti. Ne postoji ništa zanimljivije za pisca nego suočiti se s vlastitim strahovima, željama i sjenama.
Vaš stil pisanja mnogima je mračan, ali nije li i sam život takav, barem u nekim svojim segmentima? No vaše knjige, koliko god potresne bile, čitatelje istodobno tjeraju na razmišljanje i propitivanje. Je li to vaš glavni cilj kad pišete?
- Moj jedini cilj kad pišem jest davanje oblika nekim strašnim slikama, opsesijama, pričama koje nosim duboko u sebi.
Smrt je česta tema u vašim knjigama. Kako je vi osobno doživljavate?
- Kao jedno od najčešćih, ali neobičnih i tajanstvenih iskustava koje svi dijelimo kao živa bića.
Vaša druga velika strast je fotografija. Koliko se taj dio vaše kreativnosti razlikuje od pisanja, što vam fotografija nudi u tom umjetničkom smislu?
- Ne bavim se fotografijom onoliko koliko bih želio, pogotovo zato što mi moj trenutačni život ne nudi puno mogućnosti da to radim onako i onoliko kako bih želio, ali kad pišem scenu u knjizi, uvijek je pokušavam vizualizirati kao sliku - što je u kadru, kakvo je svjetlo, gdje su moji likovi... Vjerojatno mi je to pomoglo da razvijem ono što ja zovem više filmski stil, koji sam, uz ostalo, naučio od pisaca poput Claudea Simona.
Postali ste vegan dok ste pisali "Carstvo životinja". Kako to? Aktivni ste i kao borac za prava životinja - moderno doba u mnogočemu je unazadilo čovječanstvo, štoviše, ono se izgubilo na mnogim poljima. Je li uopće moguće promijeniti te postavke, može li se prijenos nasilja zaustaviti?
- Nakon posjeta industrijskim farmama, shvatio sam da moram promijeniti svoje potrošačke navike. Nažalost, mislim da je za naše čovječanstvo već prekasno. Ova promjena trebala je biti učinjena još prije nekoliko desetljeća. Ali i dalje se moramo boriti za ono što je ispravno, smanjujući patnju i nasilje, čak ako to činimo i energijom očaja.
I književnost je već neko vrijeme na udaru vala nasilja pod paskom rastućih desnih političkih struja. Knjige se cenzuriraju, autori zabranjuju... Mađarska je samo jedan primjer. Kakva je situacija u vašoj rodnoj Francuskoj?
- Svi moramo biti izuzetno svjesni cenzure koja raste u toliko zemalja, posebno kad je riječ o queer književnosti. U Francuskoj je književnost dosad bila očuvana, ali postoji puno nasilja protiv LGBTQ+ zajednica i takvog oblika umjetnosti. Nedavno je knjižara u Marseilleu vandalizirana jer je napravila izlog koji slavi mjesec raznolikosti i ponosa. To je samo još jedan znak vlade koja postaje sve više konzervativna i autoritarna, vlade koja godinama pokušava zavesti krajnje desno biračko tijelo normalizirajući diskurs straha i odbacivanja.
Koji su autori najviše utjecali na vas, koja imena danas čitate?
- Rekao bih da su to Marcel Proust, William Faulkner, Franz Kafka, Charles Baudelaire, Georg Trakl, Virginia Woolf, Stephen King, Pierre Guyotat, Simon i mnogi drugi. Trenutačno čitam Kafkinu biografiju Reinera Stacka.
