VLADO MARTEK Bolje je čitati nego pisati, tu je više slobode

Knjige i čitanje ipak su opće mjesto, ali u najboljem smislu. Prigoda je stoga da se izreknu neke manje primjetne istine. A one nam svima trebaju. I onima koji "vole čitati" i onima koji "ne vole" čitati. Mislim da se radi o nivou navike, kao i u slučaju drugih stvari. Kako radim u knjižnici već tri i pol decenija, tako sam stvorio jednu iskustvenu sliku o knjigama, čitanju i čitateljima.

Kao prvo: situacija s knjigama i čitanjem nije dramatična, jer ni prošlost toga nije bila sjajna, a budućnost čitanja i knjiga podosta je neizvjesna jer će ovisiti o sijaset varijabli. Danas 2014. godine čita se više nekvalitetnih knjiga/djela negoli onih dobitnih, mudrih i premudrih. Tj. interesantih knjiga, a istodobno knjiga s darežljivim duhovnim sadržajima. Mislim da se naslućuje balast,ravnoteža zauzetog i izostavljenog.

Osobno držim, kao i Borges nekoć, da je bolje čitati nego pisati, jer je u tome drugome više slobode (sloboda je, valjda, mjerna jedinica ukupnosti ljudskog života). Knjižnice su posebno mjesto jer posebnost je posuđivati a ne kupovati. Utoliko su različiti kriteriji u susretu s knjigama kao takvima. Iz toga proizlazi da je u jednom drugom smislu posudba u prednosti kred kupnjom (a tiče se dublje motivacije oko čitanja ). Naime, posudba otvara vrata slobode koja može generirati vrhunsku blagodat knjige i čitanja na putu duhovnog razvitka čovjeka. Kalkulacije kvantitete i trenda skrivaju gotovo u pravilu ništavnost susreta s knjigom.

P.S. Najbolji je čitač onaj koji "stalno čita iste knjige", odnosno onaj koji se povremeno vraća kvalitetnih knjigama/djelima. Rekli bismo: spiralno čitanje.

A za preporuku ili kao što sam prije trideset i više godina Pjesničkim agitacijama nagovarao: Čitajte pjesme Rimbauda, čitajte pjesme Cvetajeve itd.

Na kraju s obzirom na svoje profesionalno radno mjesto kažem: knjižnica ili jest ili treba biti selektivno mjesto. (Posuđujem dobro, ne kupujem loše).

(Vlado Martek)