KAWASAKI 3P U DOMU SPORTOVA

ONI SU ŽIVI PRIMJER DA PUNK NIJE MRTAV 'Na našem prvom velikom koncertu organizirat ćemo tombolu i emitirati sjednicu Sabora na ekranu iza pozornice'

 CROPIX

Ovo je pjesma koja govori o ničem, ali ima odgovor na sva pitanja, to su prvi stihovi pjesme 'Ni da ni ne', (zasad) najvećeg hita punk-rock-ska grupe Kawasaki 3P. Ovaj deveteročlani bend nastupit će 25. ožujka u zagrebačkom Domu sportova, a bit će im to prvi put da samostalno pune tako velik prostor.

Scenarij za veliki koncert tek se slaže, ali već sada znaju da će pjevati svoje najveće hitove, među kojima su 'Antonija', 'Puta madre', '3Problema', 'Snifa san glu', 'Niskarastaman', 'Kristin' i brojne druge. Točan popis pjesama još nisu pripremili - kažu da je to, uglavnom, ionako uzaludan posao. Za koncerte uvijek unaprijed dogovore koje će pjesme svirati, a onda taj dan promijene odluku - jer im se neka pjesma ne izvodi ili misle da ne mogu dati sto posto dok je izvode ili možda zato što taj dan osjećaju da je ne bi trebali odsvirati.

Ova neobična, šarolika skupina ljudi, koji ove godine slave 24 godine otkako su oformili bend, zaista je živ primjer punka. Ne izdaju albume onom brzinom koja se od njih očekuje (do sada su izdali samo tri), zvuk ne prilagođavaju potrebama širih narodnih masa, a stvaraju samo glazbu koja se njima sviđa. I vraški uživaju dok je izvode, baš kao svi punkeri.

- Od koncerta u Domu sportova očekujemo da bude - naš. Veličina prostora ne igra nikakvu ulogu. Nastup će biti onakav kakve naša publika poznaje i voli: zabavan, drugačiji, pomaknut. Dogovaramo s gostima koji će nastupiti s nama, pripremamo outfit, a plan je i da se na jednom ekranu cijelo vrijeme vrti prijenos sjednice iz Sabora. U tišini, naravno, a jedini zvuk je naš, sa scene - najavljuje koncert Tomislav Vukelić Tomfa, vokal grupe.

Prijenos uživo

Osim toga, na koncertu će biti i tombola jer, kaže on, zašto ne? To što inače na koncertima nema nikakve tombole, njima uopće nije važno, a odlučili su i da će publika prije koncerta moći na velikim ekranima pratiti prijenos uživo iz svlačionice. Njihov nastup će se snimati, jer će u planu objaviti DVD čiji je radni naslov 'Live iz Doma sportova'. Svjesni su kako je ovo veliki spektakl - kako za njih tako i za publiku.

- Svim bendovima je taj prostor lagano napet, jer uvijek nešto može poći po zlu na dan koncerta i možeš ne rasprodati dvoranu, a onda svi to znaju. No u Zagrebu nema drugih prostora koji odgovaraju onome što smo željeli. Da je ljeto, bili bismo vani, ali ovako smo morali pronaći nešto za publiku. Svirat ćemo oko dva i pol sata, jer toliko traju naši koncerti, no to nije fiksno. Ako atmosfera bude dobra, ako nas ponese, nećemo stati - dodaje Toni Barbarović Babke, koji svira gitaru.

Nakon koncerta u planu je turneja. Gdje? To još dogovaraju, no definitivno je da će nastupiti u nekoliko gradova diljem zemlje, kao i u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj. Sa svirkama će započeti u travnju, tako da će im ovo ljeto biti radno. Nakon toga se bacaju na stvaranje novog albuma, o kojem su počeli razmišljati još prošle jeseni. S naglaskom na 'počeli' i 'razmišljati'.

- Kao, počeli smo nešto raditi, ali su onda počele pripreme za koncert. Pa će turneja, pa ćemo na jesen početi ozbiljno raditi, a očekujem da ćemo početi snimati iduće godine. Moja procjena? U veljači 2020. godine naš će novi album biti na policama. Polako, nigdje se ne žurimo - smije se Tomfa.

Individualna stvar

Bend je poznat po svojim živahnim nastupima, a publika se na njihovim koncertima dobro ispleše. Kako će se tko ponašati na sceni, individualna je stvar - jedino što dogovaraju je outfit, iako nije nužno da ga se na kraju svi pridržavaju. Odjeća je stvar načelnog dogovora, koji ponekad netko iznevjeri, ali se nitko pretjerano ne uzrujava oko toga. I dok se oko odjeće uglavnom pokušaju dogovoriti, ples je vrlo individualan. Svatko se na pozornici kreće kako želi.

- Nekad je to teško, jer skače jedan, pa drugi, a onda svi, a scene nekad znaju biti tako male da se čovjek ne može ni kretati. No prilagodimo se mi svemu i izvrsno se zabavimo. Kao i naša publika - kaže Babke i dodaje kako su jako ponosni na činjenicu da u publici imaju različite generacije. Svaki album im donosi nove klince, kažu s osmijehom. Jedan njihov fan im je zapeo za oko: na prvim koncertima, prije dvadesetak godina, bio je u prvom redu, a kako su godine prolazile, tako se sve više pomicao unazad, a mjesto je prepuštao klincima. Danas na njihovim koncertima sjedi, no i dalje zna sve riječi pjesama i pjeva ih s njima.

- Publika je starila s nama, ali svaki naš album otkriju neki novi klinci. To nam daje posebnu energiju na koncertima - kažu glazbenici uglas.

Jedini pomak

Kawasaki 3P prije nije samostalno punio velike prostore poput Doma sportova iako su na sceni godinama. Imali su zajedničke koncerte i u većim prostorima, no nikad sami. Brojni bendovi s kojima su nekad nastupali u međuvremenu su postali prošlost. Kažu kako je zapravo preživjelo desetak bendova koji su slični njima te da su oni svojevrsni dinosauri, opstali u svijetu koji i jest i nije njihov, a drugi su se odavno raspali.

Scena se itekako mijenja - novo vrijeme donijelo je nove ukuse, posebno kad je riječ o glazbi. Publika voli drugačije stvari nego u vrijeme kada je ovaj bend počeo svirati, no oni o tome ne vode računa. Kažu kako se nikad nisu opterećivali time što se trenutno na tržištu najbolje prodaje, niti to planiraju. Iako zvuči kao priča nabrijanih klinaca iz garaže, koji nakon probe piju jeftino vino iz papirnate vrećice u parku, prodaja nije njihov motiv stvaranja pjesme.

- Naš jedini pomak u ovih dvadesetak godina je da smo naučili bolje svirati. U svemu ostalome ostali smo isti - nemamo svoj stil, nego stvaramo glazbu kako nam puhne i pritom nas nije briga kako će se prodati - kažu Tomfa i Babke.

Upravo to je ono što njihovi fanovi cijene kod njih. Iskrenost na sceni se vidi, tu nema muljanja. Svaki od članova donio je svoje vlastite ideje u bend - za početak, glazbeni ukusi im se svima razlikuju, zbog čega i stvaraju glazbu koju je teško jednoznačno odrediti.

- Jedan sluša punk, drugi jazz. Jedan je desničar, drugi ljevičar. Mi imamo svega u svojim redovima i to nam pomaže da stvorimo neobičnu glazbu. Ima bendova koji su popularniji od nas, ali mi nikad nismo išli za tim da budemo popularni, da rasprodamo koncerte ili dvorane. Sviramo sami, bez sponzora, jednako kvalitetno za 80 i tisuću ljudi - kaže Tomfa, a Babke dodaje kako je u njihovu glazbenom žanru teško biti turbo uspješan. Njegova je procjena da trenutno u našoj zemlji samo nekoliko bendova može živjeti od punk-glazbe, ako i toliko. Teška je to bitka, kaže - tržište je malo, ljudi slušaju druge glazbene stilove. No nitko se time ionako ne bavi zato što je to lako.

- Mi živimo od ovoga, da, ali to nam nije jedini izvor prihoda. Od ove vrste glazbe ne može se baš dobro živjeti. Ono, nećeš voziti bijesan auto ili živjeti u elitnom kvartu. No, to nam i nije bio cilj kad smo kretali. Mi smo svi glazbenici, ali radimo i druge stvari uz Kawasaki - neki od nas sviraju s drugim bendovima, drugi predaju glazbeni u školama, treći se bave poljoprivredom... Normalno živimo - dodaje Babke.

Jesu li ikad namjeravali postati mainstream, pitam ih.

Glazbeni primjer nije najbolji s obzirom na to da su punk i metal prilično različite vrste glazbe, no Metallica je 1991. godine izdavanjem albuma 'Black' ušla u mainstream i postala svjetski popularna. Iako im je to dio fanova zamjerio, a oni se i sami kasnije, nakon nekoliko albuma, 'St. Angerom' vratili originalnom, žestokom zvuku, činjenica je da su ih pjesme 'Enter Sandman' i 'Nothing Else Matters' učinili svjetski popularnima. I gnusno bogatima, ne zanemarimo tu bitnu činjenicu.

- Mislim da nijedan bend nikada nije odlučio prijeći na mainstream. Nije to odluka koju doneseš i počneš stvarati u skladu s tim jer publika osjeti da radiš bezveze i ignorira te. Ne možeš kreativno raditi po diktatu, tako da mislim da se neke stvari dogode same od sebe. Albumi se mijenjaju onako kako se i mi mijenjamo, naravno, tako da nije svaki isti - kaže Tomfa, a Babke dodaje kako ni u jednom trenutku nisu ni pomislili početi svirati drugačije od onoga što osjećaju da je ispravno. Pri tome ih ni slava ni novac nisu mogli motivirati da promijene glazbeni stil.

Ostali isti

- Mislim da ni članovi Metallice nisu jednog jutra odlučili pisati drugačije pjesme, nego im se to samo dogodilo. Kad dobiješ puno publike, počneš svirati drugačije. Mi smo uspjeli ostati isti, a opet se promijeniti. Evo, naš posljednji album bio je puno više gitaristički nego prvi. Stvari se mijenjaju, ali kod nas se mijenjaju na naš način - dodaje Babke.

U karijeri su izdali samo tri albuma, što baš i nije mnogo. Razloga je više - od koncerata do raznih drugih obveza, kao i činjenice da ih je puno i nije se lako okupiti u punom broju kako bi radili na novim pjesmama. Premda im je na početku karijere bilo pomalo neugodno što tako sporo stvaraju, danas su se, kažu, opustili i shvatili da je to njihov prirodni tempo.

- Ne stvaramo po tome kako izdavač očekuje od nas, pa čak ni po tome kako publika očekuje. Nemamo autore koji rade za nas, nego sve pjesme stvaramo sami. Da ne filozofiramo: mi smo na neki način ostali demo bend, amateri, tinejdžeri, koji rade u profesionalnom svijetu. Ne razmišljamo o bendu kao nekom poslu i ne možemo si pomoći - kažu Tomfa i Babke, koji pozivaju publiku da dođu na njihov koncert u Domu sportova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 12:39