'DOCK CULTURE'

PLAN ZA SPAS STAROG AUSTROUGARSKOG PLUTAJUĆEG DOKA U CRESU Ljetna pozornica za koncerte, kazališne predstave, kino, vez za dvjestotinjak brodica...

 
Idejno rješenje prema kojem bi se Dok 9 mogao iskoristiti kao ljetna pozornica za koncerte, kazališne predstave, kino, ali i kao vez za dvjestotinjak brodica, kao turističko-ugostiteljski objekt

Plutajući Dok 9, sagrađen 1913. godine, jedini preostali objekt ovakve vrste iz austrougarskog vremena u svijetu, nalazi se u Cresu i još je u upotrebi u njihovu brodogradilištu.

Vrijedan je primjer sačuvane industrijske baštine kojem će uskoro ipak proći vijek radnog trajanja, a o tome da tada ne bi završio na rezalištu brine arhitektica Bojana Vuksanović, koja predlaže njegovu prenamjenu za kulturnu i društvenu scenu.

Solisovi oslici

O tome će Vuksanović govoriti danas na otvorenju izložbe “Dock culture”, u zagrebačkoj galeriji HDD. Izradila je idejno rješenje transformacije tog jedinstvenog plutajućeg doka koji je već privezan za grad Cres kao dio brodogradilišta. Na njemu su oslici slikara Mattea Solisa. No, neizvjesno je što će s njime biti u budućnosti...

Plutajući dok je plovni objekt koji služi za podizanje brodova iz vode kako bi se oni pregledali i renovirali.

- Sagrađen je 1913. godine, za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, u Puli pod imenom Dok F. No, potom je otišao u Tivat, odakle je stigao u Cres 1983. godine. O povijesti Doka broj 9 malo je podataka jer je bio vojni objekt. Za sve se dokove iz tog vremena mislilo da su potopljeni, no onda smo otkrili ovaj preostali u creskom brodogradilištu.

Kroz cijelo dugo razdoblje bio je u upotrebi u vojskama Austro-Ugarske, Italije, Jugoslavije i Hrvatske i pritom je više puta mijenjao lokacije - kaže Bojana Vuksanović.

Ranko Šuvar / HANZA MEDIA
Bojana Vuksanović

Napravljen je za popravak brodova minobacača i torpednih brodova. Dugačak je 100 metara, a širok tek 11 metara, s visinom zidova od sedam metara. Brzo se kreće, izranja i uranja u more.

- Plan je da se iskoristiti kao ljetna pozornica za koncerte, kazališne predstave, kino, ali i kao vez za dvjestotinjak brodica, kao turističko-ugostiteljski objekt, mnogo je mogućnosti korištenja - kaže ona.

Nema sumnje da bi takav bio prvoklasna turistička senzacija, sukladno svjetskom trendu prenamjene industrijske baštine. No, u urbanističkim planovima Cresa to je područje predviđeno za marinu te micanje doka iz grada.

- Klasična marina bit će zatvorena za domaćine i goste grada, što nema smisla. U projektu predlažem da se na dok mogu privezati brodovi, lako se dodaju na njegov donji dio pontoni - ističe Vuksanović.

Muzej brodogradnje

Projekt predviđa da bi u budućnosti mogao biti u upotrebi i za izložbeni prostor za makete brodova i fotografije iz pomorske povijesti, knjižnicu i arhiv, prostor za umjetničke atelje i rezidencije, predavanja...

On je i sam “muzej brodogradnje” i velika mašina. Predstavljao bi novi sloj grada, artefakt koji govori autentičnu priču jedne kulturne povijesti.

- Sve ove različite funkcije i sadržaji mogli bi u budućnosti koegzistirati uz “glavnu ulicu” - palubu doka, do dolaska na krajnju točku, s koje se pruža pogled na more.

Zidovi gornje palube doka s jedne i druge strane postali bi šetnice s pogledima u unutarnju “ulicu” i na čitav grad - kaže Vuksanović, koja je završila arhitekturu na Edinburgh College of Art, a postdiplomski studij u Barceloni na ETSAB-u.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 13:05