Vedrina sunčanih ljetnih dana, proljetne bonace i blagi maestrali tisućljećima su pozivali ljude na plovidbu prekrasnim predjelima Jadranskog mora. Ali nije Jadran uvijek takav. Nerijetko pokazuje i svoje drugo lice, zapjenjeno orkanskom burom, crnim niskim oblacima nadolazeće nevere, valovima olujnog juga ili snježnim vijavicama. Tada taj pitomi zaljev postaje smrtonosna klopka ravna biskajskim olujama u kojima se bezazlena plovidba pretvara u očajničku borbu na život i smrt. Nikada neće biti točno poznato koliko je brodova i pomoraca stradalo na Jadranu od početaka plovidbe do danas.
Prema nekim procjenama, uz istočnu obalu Jadrana je u proteklih tri tisuće godina potopljeno više od dvije tisuće brodova. Knjiga "Potonulo blago Jadrana" donosi nam priče o 75 potonulih brodova i vojnih aviona na lokacijama od Savudrije do Prevlake. Treća je to knjiga u seriji ronilačkih vodiča koje je osmislio i napisao Danijel Frka, podvodni istraživač, fotograf, povjesničar i pisac. Jutarnji list u četiri nastavka donosi četiri uzbudljive priče o tajnama iz dubina Jadrana.
Donosimo vam jedan od tekstova koji će se naći u knjizi.
Za razliku od mnogih drugih njemačkih ratnih brodova, laki minolovac R 15 imao je dug i uspješan ratni put. Porinut je u brodogradilištu Schlichting-Werft u Trävemundeu 3. svibnja 1934. pod serijskim brojem (Bau-Nr.) 792, a iste je godine ušao u službu 1. Räumboot-Flottille njemačke ratne mornarice (Kriegsmarine).
Od 1940. godine djelovao je u sastavu 5. i 6. flotile minolovaca, u unutarnjim plovnim putovima i ušću Rhone na obali Sredozemnog mora, premješteni u luku La Spezia na remont i opremanje, da bi od travnja 1942. djelovala uzduž libijske obale kao brod za pratnju konvoja opskrbe kopnenih jedinica. Nakon poraza njemačke vojske kod El Alameina, R 15 je 12. studenog 1942. napustio Tobruk kao posljednji njemački brod, a zatim sudjelovao u konvojima za opskrbu trupa u Tunisu.
Od završetka afričke kampanje do prosinca 1943. brod je u sastavu 6. flotile obavljao zadaću pratnje i razminiranja duž obale Tirenskog mora, prilikom kojih je R 15 zadobio oštećenja uslijed napada savezničkih zrakoplova i površinskih brodova. Flotila je u siječnju sljedeće godine započela s prebacivanjem kopnenim putem na Jadransko more.
Zajedno s torpednim čamcima, sedam preostalih minolovaca 6. flotile je u Genovi rastavljeno, prevezeno cestom od Genove do Piacenze, a potom rijekom Po do Venecije, gdje su u tamošnjem Arsenalu između veljače i ožujka 1944. sastavljeni i potpuno opremljeni. Nakon uvježbavanja posade, 18. travnja 1944 R 15 uplovljava u Trst odakle narednih dana nastavlja za Pulu i Opatiju. U svibnju sudjeluje u desantnim operacijama "Wikinger" i "Feuerzange" na sjeverno i srednje jadranskim otocima, a u noći 16/17.6.1944. sudjeluje u borbi s dvije francuske lake krstarice (Le Fantasque i Le Terrible) koje potapaju njemački mali tanker Giuliana južno od Crne punte u Istri.
U narednom razdoblju R 15 je obavljao zadaće pratnje, prijevoza ranjenika i ophodnje te je bio uključen u protupartizanske akcije na srednjedalmatinskim otocima.
Minolovci R 15 i R 16 su u noći 5./6. kolovoza 1944. sudjelovali u noćnoj borbi s partizanskim patrolnim čamcem PČ-22 Streljko u Murterskom kanalu kod otoka Borovnika, u kojoj je izravan pogodak iz Streljkovog topa 20 mm u radio kabinu uzrokovao štete i požar, te usmrtio jednog člana posade.
Samo nekoliko dana kasnije tj. 12. kolovoza, R 15 sudario se s njemačkim torpednim čamcem S 629. Teško oštećeni R 15 odvučen je u Pulu, te je nakon više od dva tjedna popravka u pulskoj bazi vraćen u službu 31. kolovoza. U rujnu i listopadu 1944. R 15 sudjeluje u pratnji konvoja za Dalmaciju, ali je u zračnom napadu savezničkih lovaca bombardera na Rab 5. listopada oštećen i ponovno je na popravku u Puli sve do 22.11. U prosincu sudjeluje kao pratnja torpiljarkama TA 45 i TA 41 na zadacima polaganja mina u sjevernom Jadranu, a u veljači i ožujku prati njemačke konvoje uzduž istarske obale između Rijeke, Pule i Trsta.
Na svoj posljednji zadatak pratnje konvoja desantnih tenkonosaca za Pulu, R 15 pod zapovjedništvom poručnika korvete (LzS – Leutnant zur See) Frießa isplovio je iz Trsta 16. travnja 1945. Rat se bližio kraju, a njemačkoj Kriegsmarine preostao je još samo uzak manevarski prostor u vodama oko Istre, tj. morsko područje od Rijeke do Pule te od Pule do Trsta. Tim su se putem odvijali noćni transporti vezani za njemačko postupno povlačenje prema sjeveru i predviđenu obranu preostalog jadranskog prostora.
Iste su večeri na zadatak iz talijanske luke Ancona isplovili torpedni čamac MTB 409 britanske 28. flotile i dvije motorne topovnjače Kraljevske jugoslavenske ratne mornarice, TČ 207 i 217. Brodovi Kraljevske ratne mornarice, uz Titovu suglasnost, premjestili su bazu nedavno s Malte u Jadran kako bi skupa sa Saveznicima sudjelovali u završnim operacijama na Jadranu. Zadatak sastava bio je da u blizini Umaga postavi zasjedu za njemačke konvoje. Oko 22 sata zaustavili su se na poziciji vrlo blizu obale nedaleko od Umaga, gdje je MTB 409 započeo s radarskim osmatranjem. Oko 23 sata na udaljenosti od oko 6.500 m uspostavljen je radarski kontakt s neprijateljskim sastavom koji se približavao iz smjera Trsta.
Uskoro su se prostim okom na svjetlom horizontu obasjanom mjesečinom mogle uočiti tamne sjenke njemačkih brodova, koji se sastojao od 3-4 broda tipa MFP (desantni tenkonosci) i pet manjih brodova. Na udaljenosti od oko 2.000 m MTB 409 ispalio je oba svoja torpeda na zadnji MFP u koloni, koja su, prema navodima iz britanskog ratnog dnevnika, oba eksplodirala. Nakon eksplozija torpeda, uslijedile su i manje eksplozije uskladištenog streljiva na brodovima. Zatim su u napad prešle i jugoslavenske motorne topovnjače koje su napale konvoj topovima, približivši mu se sa zadnje strane. Uočeni su pogodci na sva četiri MFP-a kao i na minolovcu iz pratnje (možda R 15 ili neki drugi) koji nije odgovorio na vatru.
Njemački brodovi odgovorili su vrlo žestokom vatrom iz svih oružja, te je topovnjača 207 dobila više pogodaka, a nekoliko članova posade je ranjeno. Poslije desetak minuta žestoke paljbe saveznički sastav udaljio se velikom brzinom prema jugu, te je pred jutro uplovio u Anconu. S obzirom da su dostupni njemački ratni dnevnici samo djelomice sačuvali za zadnja tri mjeseca rata, nije sigurno da li je osim R 15 potopljen još koji njemački brod.
Također nije poznat niti broj žrtava na njemačkoj strani, ali se zna da je od 18-člane posade R 15 spašeno samo 5 mornara. Sudeći prema izgledu onoga što je danas sačuvano na dnu od olupine R 15, izgleda da ga je torpedo pogodio u krmeni dio iza strojarnice koji je raznesen eksplozijom, a brod se prevrnuo i u takvom položaju je legao i na morsko dno.
Moguće je da su neki dijelovi opreme minolovca R 15 podignuti s olupine odmah po završetku rata, na što ukazuje dopis Lučke kapetanije Piran od 26. lipnja 1945., koji nalaže Lučkom predstavništvu Koper podizanje i rastavljanje "njemačkog drvenog minolovca", sačuvana u Pokrajinskom arhivu Piran. Olupina koja leži na dubini od 25 m na poziciji oko tri nautičke milje sjeverozapadno od Umaga, ostala je u više-manje netaknutom stanju sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je na njoj nekoliko puta ronio Zvonimir Kralj, tada zaposlenik piranskog akvarija. Kralj je između 1984. i 1986. iz unutrašnjosti olupine, koja je ležala prevrnuta na morskom dnu, izvukao signalni pištolj, tanjur sa simbolom Kriegsmarine i vojnički ranac u kojem su se još nalazili dvopek, medicinska oprema i boca vode.
U narednim ronjenjima izvukao je iz olupine i dvije strojnice MP40 te drvenu kutiju s uređajem nalik pisaćem stroju za koji se pokazalo da je mornarička verzija elektromehaničkog stroja za šifriranje Enigma M4. Navedene predmete pronašao je u unutrašnjosti trupa u središnjem dijelu olupine. Enigma je bila pohranjena u originalnoj u kutiji, a pokraj nje bila je i knjižica sa šiframa u crnom tisku, koja se ubrzo raspala u prah.
Zvonimir Kralj je želio nalaze s R 15 zajedno s materijalom iz ostalih potopljenih brodova i zrakoplova predati lokalnom muzeju koji, nažalost, tada nije pokazao nikakav interes za ponuđene predmete, niti su predmeti fotografirani. Nalaznik je predmete zadržao i nastojao ih zaštititi koliko je mogao.
Protuavionski top od 20 mm (Flak 38) na stožastom nosaču (Sockellefette C/30) koji je do nedavno bio izložen na ulazu u piranski akvarij, vrlo vjerojatno potječe iz olupine R 15 koju su oko 1989. u povlačnu mrežu uhvatili piranski ribari, po njihovim navodima, južno od Savudrije. Ribari, među kojima je olupina bila poznata kao "Ribaltada" (tal. Ribaltata – prevrnuta), navodno su uklonili i vijke te ih izvukli na obalu kod Umaga.
Zvonimir Kralj je 2020. godine, na intervenciju entuzijasta ronioca Danijela Germeka, potpuno raspadnute strojnice i ostatke enigme poklonio Parku vojne povijesti (PVZ) u Pivki, koji je predmete povjerio na konzervaciju Alešu Jelinčiču, konzervatoru Muzeja novije povijesti Slovenije. Enigma, koja je bila nakon vađenja polovicom osamdesetih godina još u cjelovitom stanju, bez pravilnog konzervatorskog tretmana u tri je desetljeća jako korodirala, a neki su se njeni dijelovi nepovratno raspali. Pa ipak, zaslugom entuzijasta, konzervatora i Parka vojaške zgodovine, njeno je daljnje propadanje zaustavljeno, ona je restaurirana do te mjere da je na primjeren način predstavljena i izložena u muzeju.
Olupina minolovca R 15 je, kao i obližnja olupina minolovca R 12 iste klase, gotovo posve nepoznata ronilačkoj javnosti i na njoj se gotovo uopće ne roni. U vrijeme našeg ronjenja (studeni 2022.) vidljivost na površini nije bila sjajna ali je pri dnu odnosno od 20-25 m bila začuđujuće dobra i iznosila je 6-8 m, što je za zapadno istarsko podmorje jako dobro. S obzirom da je olupina pod morem više od sedamdeset godina, svi drveni dijelovi su se potpuno raspali i nestali bez traga, uključujući i sam vanjski dio trupa i oplate. Preostali su međutim svi metalni dijelovi, a njih ima puno.
Orijentirati se na olupini nije teško, budući da je ona relativno malih dimenzija pa je lako razgledati sve njene dijelove. Od pramčanog dijela nije ostalo puno, a prema sredini olupine nailazimo na gomilu limova, cijevi i nekoliko oklopnih ploča, a u tom kršu prepoznajemo ostatke kormilarnice i zapovjedničkog mosta.
Iako je olupina relativno mala, vidjeli smo puno ugora koji vire gotovo iz svake cijevi; velike škarpine leže na dijelovima olupine tako dobro maskirane, da tek kada ih osvijetlite podvodnom lampom zasjaju u svojoj jarko crvenoj boji, a susreli smo i brojne hlapove koji se nalaze praktično na svim dijelovima olupine.
Podmorski život koji buja na njoj, njena ratna povijest, ispričana ovdje po prvi put, kao i činjenica da je u njenoj unutrašnjosti prije puno godina pronađen supertajni njemački stroj za šifriranje poruka – famozna Enigma – koji je sačuvan i izložen u Parku vojaške zgodovine u Pivki u Sloveniji, dovoljan su razlog da se na njoj obavezno zaroni i "iz prve ruke" vrati u povijest Drugog svjetskog rata na Jadranu.
Knjigu „Potonulo blago Jadrana“ možete naručiti na broj telefona 01/2255 374, na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., potražiti na prodajnim mjestima Tisak medije, VBZ-a i Znanja ili na www.naklada-val.hr, e-adresa Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. tel. 051 606-155