Snažni slikar dotrajale fasade svijeta

Lučki radnici koji se smrzavaju u tankim kaputima, gladni bračni par beskućnika koji prosi na ulici, zgurana masa ljudi čija se lica pretvaraju u kosture i nose natpis “Marš gladi”, jad, bijeda i siromaštvo...

Grafička mapa “Ljudi sa Seine” Marijana Detonija iz 1934. godine jedno je od najjačih djela socijalnog realizma u hrvatskoj umjetnosti.

Nastala je kad je umjetnik tek stigao u Pariz, odakle je došao iz rodnih Križevaca i gdje je do tada, s puno simpatije i humora, portretirao lokalne seoske sajmove. I u križevačkim radovima ima naznaka kritičkog realizma, ali u pariškim slikama ovaj senzibilan umjetnik snažno osjeća nadolazeći rat i ne može, niti mu pada na pamet, slikati vesele prizore iz pariških kavana, kakvi su u to vrijeme mamili umjetnike na Montparnasse.

Kronološki postav

Ili, kako kaže Guido Quien, autor Detonijeve monografske izložbe koja je otvorena u Samoboru u galeriji Prica, njegovi radovi postaju “metafore dotrajale fasade svijeta”.

Ova metafora dotrajale fasade svijeta itekako nam je bliska danas, osamdesetak godina nakon nastanka mape.

U socijalnim prizorima koje Detoni bilježi izuzetno je jaka slika “Prehrana” iz 1935.

Cigla u pozadini prizora označava Detonijevu ideološku pripadnost Krleži, Krsti Hegedušiću i grupi Zemlja. Ljudi su gladni i u redu čekaju za hranu. Vidi se samo kotao nedefinirane smjese hrane, ne vidi se tko tu hranu dijeli. Dječak u prvom planu slike dobio je željenu porciju i ne može dočekati da počne jesti, pa u hodu puše u hranu. Njegove su crte lica definirane, dok se lica ponekih likova u pozadini pretvaraju u maske.

Izložba je postavljena kronološki i počinje s Autoportetom koji prikazuje bljedunjavog umjetnika s paletom u ruci i datira u 1926./27. godinu. Većina je slika iz zbirke obitelji (među njima i iz naslijeđa slikareva sina, skladatelja Dubravka Detonija) te iz Moderne galerije. Nažalost, ne gledamo rano remek-djelo, “Jazz”, portrete trojice muzičara, naslikane pri kraju umjetnikova studija u Zagrebu.

Naznake figuracije

No, zato su na izložbi sve ostale jake slike koje nastaju kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina. Među njima je i ona iz 1929. godine. Na njoj vidimo selo u koje stiže poštar i glasno bubnja. Okupljaju se seljani. “Oglas! Daje se na znanje”, piše na papiru koji poštar drži u rukama. S jedne njegove strane stoji mesar s dva noža u ruci (oderano meso visi malo dalje u pozadini) i žena u crvenoj haljini po kojoj skače malo dijete, s druge strane postarija je žena s cigaretom u ruci i štapom kojim se pomaže hodati. Tu je i mali dječak, iza njega pas, žena koja nosi vjedro na glavi... Izašao je čuti što poštar ima reći i čovjek na vratima kuće na kojoj piše “Jacob Breyer i sinovi”, kraj nje je kuća na kojoj piše piva, malo dalje ljekarna.

Malo je reći da je Detoniju naracija bliska, s ovim čudnim seoskim likovima on pripovijeda jednu seosku priču, uz puno nježnosti i mnogo humora. Na izložbi sliku možemo usporediti sa skicom iz iste godine, gdje neznatno drukčije slaže kompoziciju. Mogu se pogledati i “Sajam u Križevcima” te “Majalis kod sv. Vurja” gdje prikazuje seosku zabavu: pleše se, gosti se, grli se, ruča se na dekama, plaču mala djeca, peče se janje, lokalni se trubači odmaraju...

Sve se to mijenja u drugoj polovici tridesetih, kad tonovi postaju stišaniji, sivi, a ljudska lica prizori očaja. U to doba nastaju i dvije Detonijeve najčešće spominjane slike, “Fantazija oronulog zida I i II”, koje datiraju u 1938. godinu. Po načinu izvedbe, riječ je o enformelističkom radu, i preteči ovog pravca, iako se i u ovim slikama može pronaći malih naznaka figuracije, prije svega sablasnih likova koje on vidi i u oronulim zidovima.

Portreti Nazora i Tita

Tu je i portret Vladimira Nazora, kojeg inače ovaj umjetnik potanko opisuje u svojem ratnom dnevniku iz 1943. (tiskan je tek 2003. godine). Detoni je portretirao i Tita u više navrata, no toga nema na izložbi.

Inače, posljednja velika, retrospektivna izložba slikara Marijana Detonija održana je daleke 1979. godine u Modernoj galeriji u Zagrebu, dvije godine prije njegove smrti.

Na donjem katu galerijskog prostora izložena je Detonijeva grafička mapa “Mapa U”, koju je izdao u ratno doba. Uz nju su izloženi i prizori ilustracije Kovačićeve Jame, koje potpisuju Edo Murtić i Zlatko Prica.