USPJEH HRVATSKOG FILMA Drama Ognjena Sviličića na 71. venecijanskom festivalu

Hrvatski film “Takva su pravila” redatelja Ognjena Sviličića igrat će u programu 71. filmskog festivala u Veneciji. Drama o roditeljima čiji sin nakon maloljetničkog nasilnog napada dospije u induciranu komu u Veneciji će igrati u popratnom festivalskom programu Orizzonti (Horizonti) koji prikazuje ponajviše filmove manje poznatih kinematografija i slobodnijeg stilskog izraza.

U glavnom programu mletačkog festivala - koji je objavljen u četvrtak - igrat će 20 filmova. Među zvučnijima su “Birdman” meskičkog režisera González Ińárritua, kao i bioografski film o Pasoliniju Abela Ferrare. U popratnim programima Venecije su, osim toga, i dokumentarac Ulricha Seidla “Austrijski podrumi”, kao i dokumentarac o Messiju baskijskog režisera Álexa de la Iglesije.

‘Jeruzalemski sindrom’

Venecijanski festival jedan je od tri najveća i najutjecajnija svjetska filmska festivala. Najstariji filmski festival uopće (osnovan u eri Mussolinija 1932.) posljednjih je godina izgubio korak s tržišno važnijim Berlinom i Cannesom, ali je još uvijek najvažniji europski festival u drugom dijelu festivalske godine te festival koji često služi američkim produkcijama za europsku pretpremijeru jesenskih, predoskarovskih naslova.

Sviličićev “Takva su pravila” drugi je hrvatski dugometražni film koji od 1990. igra u nekom od službenih programa venecijanske Mostre. Prije Sviličića, na Mostri je 1999. igrao i triler Zrinka Ogreste “Crvena prašina”, i to također u popratnom programu. Na venecijanskom je festivalu - ali izvan službenog programa - igrao i dokumentarac Jakova i Dominika Sedlara “Jeruzalemski sindrom”, u okviru programa filmova o miru i toleranciji.

Nama susjedna kinematografije bivše Jugoslavije nešto su češće bile zastupljene u mletačkim programima.

Najuspješnija je bila slovenska, koja je u posljednjih deset godina na Mostri imala četiri filma - posljednji lani (“Razredni neprijatelj”, Kolj Biček).

‘Cure’ Andree Štake

Vijest da je “Takva su pravila” ušao u popratni program Mostre stigla je sedam dana nakon što je objavljeno da su dva hrvatska filma ušla u službeni program još jednog važnog - premda ne tako važnog - festivala, onog u švicarskom Locarnu.

Tamo će igrati dva naša naslova. Manjinska hrvatska koprodukcija “Cure” redateljice Andree Štake - film sniman u Dubrovniku na hrvatskom jeziku - igrat će u Švicarskoj u glavnom programu, dok će većinski hrvatska produkcija “Otok ljubavi” sarajevske redateljice Jasmile Žbanić igrati u večernjem off-programu na gradskom trgu u Locarnu.

S obzirom na to da je riječ o redateljici od ugleda koja u karijeri ima i berlinskog Zlatnog medvjeda, činjenica da će “Otok ljubavi” premijeru imati izvan konkurencije u Locarnu u dijelu je filmske struke popraćena s razočaranjem, jer se pretpostavljalo da bi film sarajevske autorice mogao pretendirati na glavni program nekog od “top 3” europska festivala.

Ubiranje plodova

Kad se ovom doda lanjski plasman filma “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića u popratni program Berlina te nekoliko festivalskih uspjeha manjinskih hrvatskih koprodukcija (kao što su srpski film “Krugovi” Srdana Golubovića ili dokumentarci “Baršunasti teroristi” Slovaka Petera Kerekesa i “Posljednja ambulantna kola Sofije” Bugara Ilijana Meteva), ispada da u posljednje vrijeme hrvatska kinematografija počinje ubirati plodove sustavnijeg rada i napora oko promocije u inozemstvu.

Ti dometi nisu zanemarivi, no - međutim - još uvijek nisu spektakularni. Od raspada Jugoslavije, samo je jedan hrvatski film igrao u službenoj konkurenciji nekog od tri velika A europska festivala, a posljednji hrvatski dugometražni igrani film na najvažnijem svjetskom festivalu - onom u Cannesu - igrao je 1981.