ŽELJKO MALNAR Godinu dana bez najdražeg predsjednika

Godinu dana bez Željka Malnara mnogo je vremena. Ne za običnoga čovjeka, umjerenog, sporog i promišljenog. Nego za njega, Malnara. On bi u dvanaest mjeseci stvorio cijelu novu galaktiku od svojih snova i ideja.

Prvo, napisao bi 52 teksta za Globus, pod svojom tradicionalnom egidom “Smisao života Željka Malnara”.

Drugo, angažirao bi najjače gradske građevinske snage da na malenome ruševnom imanju njegova ministra obrane obave nužne poravke, čak bi i samoga gradonačelnika Milana Bandića doveo da zajedno nadgledaju krpanje Ševina krova koji prokišnjava.

Treće, obavio bi kraću motorističku ekspediciju od svoje predsjedničke rezidencije na Peščenici do rezidencije jordanskoga kralja u Amanu.

Četvrto, u svojoj antitelevizijskoj emisiji Noćna mora - najgledanijoj od “Peščenice do Gevgelije” - posjeo bi najkonzervativnijem predsjedničkom kandidatu striptizetu u krilo, ljutitoga desničarskog pit bula pretvorio bi u preplašenu pudlicu, a ljevičarskoga tribuna raskrinkao kao mjesnoga tajkuna.

Peto, snimio bi film o povijesti Republike Peščenice i na svečanoj promociji podijelio desetke političkih azila ilegalno useljenim Hrvatima, koji su preskočili ogradu na semaforu u Heinzelovoj.

Šesto, Braci Ciganu vodio bi izbornu kampanju za Sabor, a njegovoj romskoj udruzi osigurao novi gradski prostor, čist, legalan.

Sedmo, skoknuo bi do Like i spasio jato endemskih prepelica ravno ispred dvocijevaka krvoločnih krivolovaca.

Osmo, gladnim hrvatskim radnicima podijelio bi tisuće porcija graha na Praznik rada u Maksimiru.

Deveto…

Da, njemu je godina doista bila duga. Jer je bila puna sadržaja. Tko zna što bismo sve još dobili od njega da je još malo ostao na ovome zemaljskom svijetu.

A mi, njegovi poštovatelji i obožavatelji, samo se možemo u čudu pitati: Je li moguće da je prošlo već godinu dana od odlaska našega najdražeg predsjednika? Kao da nas je još sinoć, na kraju Noćne more, pozdravio sa “Laku noć, dragi moji jadnici”. (Z.P.)