ZORAN MARIĆ 'INmusic je za Europu još uvijek mali, ali dovodimo velike zvijezde. Bude li novca, dovest ćemo i Pearl Jam te Radiohead'

Prošle i ove godine INmusic je imao najjači line-up u trinaestogodišnjoj povijesti te bio rasprodan, zahvaljujući i domaćoj i inozemnoj publici. O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti našeg najvećeg i najvažnijeg festivala razgovarali smo s njegovim utemeljiteljem i direktorom Zoranom Marićem.

Trinaest godina INmusica. Ludilo i tvrdoglavost ili upornost i posao?

- Sve pomalo. Ludilo je bilo ući u taj posao, zbog neiskustva, ne poznajući sve aspekte tog posla, a tvrdoglavost je bila bitna da se ustraje. Upornošću smo došli do poslovnosti i razine na kojoj smo sada i priznanja koja dobivamo. Najteže je bilo prve četiri godine kad smo učili na greškama, a tada je bilo i nemoguće dobiti relevantne izvođače iz inozemstva bez da netko garantira za festival. Već niz godina komuniciramo izravno sa svim booking agencijama i njihovim izvođačima tako da taj problem više nemamo, no sada su očekivanja javnosti veća. Festival je drugu godinu zaredom rasprodan i teško je održavati tu razinu, a broj festivala i dalje raste pa je i Live Nation ušao izravno u tu scenu s europskim franšiziranjem američke Lollapalooze te udjelom u vlasništvu Rock Am Ringa i Rock Im Parka.

Koja je onda razina INmusica na europskoj festivalskoj sceni?

- Naša specifičnost je da smo srednje veliki festival u europskim razmjerima, a po programu posljednje četiri godine figuriramo, ne u potpunosti, ali gotovo kao major festival, što malo i zbunjuje publiku iz inozemstva jer im nije jasno da za vrlo nisku cijenu ulaznice dobivaju takve headlinere. U tom smislu uvrštavanje INmusica na listu dvanaest najboljih New Musical Expressa do sada mi je najvažnije jer dolazi od struke i magazina koji u glazbi i dalje ima veliki ugled i autoritet. Na toj listi INmusic je u društvu festivala poput Coachelle, Readinga i Leedsa, Downloada, Roskildea, iako smo po broju publike i budžetu u tom društvu uvjerljivo najmanji.

Je li se INmusic na toj listi našao zbog programske orijentacije?

- Siguran sam da je programska profilacija bila jako bitna, ali posljednje tri godine NME je izvještavao s INmusica i to vrlo povoljno pa dio zasluga za uvrštavanje na tu listu otpada i na organizaciju, ambijent, beskontaktno plaćanje i festivalskim i bankovnim karticama, zahvaljujući OTP banci, a što ni na jednom festivalu vani nisam vidio, komoditet kampa bez naplaćivanja dodatnih usluga. Žao mi je što naša mlada publika radije spava kod rodbine po Zagrebu nego da za 250 kuna četiri-pet dana uživa sa svojim vršnjacima iz svijeta koji dolaze na INmusic, njih 40 posto u odnosu na domaću publiku.

Hm, možda da ja razmislim o kampiranju na Jarunu, no gdje je INmusic u Hrvatskoj?

- INmusic je uvjerljivo najveći hrvatski festival jer drugi veliki festivali su orijentirani na stranu publiku i ovdje su jer im je hrvatsko more dobra lokacija, no jako je dobro da se i takvi festivali koriste u svrhu punjenja proračuna lokalne zajednice i države. Drugo je pitanje koliko je koji festival kulturološki relevantan i bitan. Potpora INmusicu od Turističke zajednice grada Zagreba raste, no u Ministarstvu turizma i HTZ-a nismo toliko prepoznati pa Ultra u jednoj godini vjerojatno dobije više potpore nego INmusic u proteklih dvanaest.

A Ministarstvo kulture RH i Ured za kulturu grada Zagreba?

- Zagrebački ured za kulturu uvrstio je INmusic zadnje tri godine u javne potrebe u kulturi pa smo napokon počeli dobivati potporu, a Ministarstvo kulture je to učinilo tek ove godine. Nešto se pokrenulo, ali prilično sporo pa je i zbog toga trebala tvrdoglavost i upornost, a pogotovo jer i danas ovdje rock tek poneki u institucijama smatraju kulturom. No za cijelu rock scenu u Hrvatskoj izdvojeno je u Ministarstvu kulture tek oko milijun kuna, što pokazuje koliko se i dalje o rocku kao kulturi ne razmišlja dovoljno ozbiljno, a i ukupni budžeti za kulturu i Hrvatske i Zagreba i drugih gradova diljem zemlje trebali bi biti povećani jer zbog multiplikatorskih i nekih drugih efekata to nije isključivo trošak za budžet države. Primjerice, u “špici” INmusica na festivalu radi oko tisuću ljudi, uključivši dobavljače tehnike, hrane i pića, a bitan je i turistički efekt za Zagreb jer na INmusic ljudi dolaze zbog izvođača koje dovodimo i rock glazbe kao kulture u koju Nick Cave, David Byrne ili Queens of the Stone Age definitivno spadaju.

Do prije šest-sedam godina INmusic i Exit su imali sličnu orijentaciju, no posljednjih sezona Exit mi djeluje poput dunavske Ultre ili dance-arene?

- Slažem se, no to je smjer kojim INmusic nikada neće krenuti jer ne želimo miš-maš svega i svačega na čelu s popularnim, ali prilično besmislenim DJ zvijezdama. Ne želim preuzimati rizik za festival iza kojeg vrijednosno ne mogu stati. Uostalom, ima puno lukrativnijih poslova od festivala pa u tom smislu ne bih želio kvalitativno srozati INmusic samo zato da bih više zaradio.

Često prijateljima privatno, a u novinskim tekstovima i javno objašnjavam da bismo ovdje bez INmusica slabo viđali Nicka Cavea, Franz Ferdinand, Morrisseya, Iggyja & The Stoogese... Tko su izvođači koje biste željeli premijerno dovesti na INmusic?

- Prije svega legende poput Neila Younga koji nikada nije nastupio u Hrvatskoj, no sve je pitanje financija.

Navijam za to, ali žao mi je da ove godine niste doveli The War On Drugs.

- Za The War On Drugs nisu se poklopili datumi premda njima popularnost ovdje još nije tolika da bi opravdala njihov honorar koji možda mogu dobiti na nekim većim festivalima. Sve je u konačnici i pitanje budžeta festivala.

Što reći ljudima kad me pitaju zašto na INmusicu nemamo, ako ne U2, Stonese ili Springsteena, onda Radiohead, Foo Fighters, Jacka Whitea, Pearl Jam, Green Day, Muse, Coldplay ili Pepperse?

- Stonesi, U2 i Springsteen nisu toliko često na festivalima pa su njihovi nastupi poput onog na Glastonburyju više izuzetak nego pravilo. Konkretno, za Radiohead, Foo Fighters i Pearl Jam znam da im INmusic jest opcija, a njihovo dovođenje uglavnom je pitanje budžeta. Budžet INmusica višestruko je manji od srednjih i velikih europskih festivala, a za spomenute izvođače trebalo bi ga znatno povećati. To povećanje budžeta bez povećanja cijena ulaznica ili potpora kakve uživa Exit u Srbiji od oko milijun eura godišnje - o čemu INmusic u Hrvatskoj može samo sanjati - jednostavno ne ide. U tom smislu je nevjerojatno da smo mi imali Arctic Monkeys dva-tri dana uoči njihovog headlining nastupa na Glastonburyju, da nam se opet vraća Nick Cave ili da smo prošle godine imali i Kings Of Leon i Arcade Fire. Nemamo mi vreću bez dna nego je punimo projekcijom posjete i cijenom ulaznice, predviđenim prihodom od sponzora i skromnih dotacija iz kulture.

A samo poprište INmusica?

- Možda je premalo za Stonese ili Springsteena, ali za Foo Fighterse, Radiohead ili Pearl Jam sigurno ne i svi nas oni, da se ne lažemo, razmatraju za potencijalne nastupe, no tu je potreban taj financijski “upgrade” dok smo sve druge “testove” s Kings Of Leon i Arctic Monkeys položili.

Kad pogledam unatrag, na INmusicu sviraju i domaći, no dojam je da nisu bili u prime timeu satnice festivala?

- Da, mnogi su svirali, a posljednjih godina otvaramo prostor za njih i u prime timeu, no postoji i realnost. Volio bih da domaći bend, kao u Njemačkoj, može kao headliner vući prodaju festivalskih ulaznica, ali imamo li mi kvalitetnih izvođača koji bi na INmusic prizvali desetak tisuća ljudi i to po festivalskoj cijeni ulaznice?

Pa Hladno pivo je imalo 25.000 ljudi na istom mjestu.

- Cijena ulaznice nije ista pa je teško povlačiti usporedbe, ali zato smo imali Rundeka prošle godine u prime timeu, godinu prije Kawasaki 3P, a sada Jinxe između nastupa dva headlinera i voljeli bismo u tom pravcu nastaviti s domaćim izvođačima, premda ne očekujemo da će nam zbog toga bolje krenuti prodaja karata pa toga, financijski, moraju biti svjesni i oni i mi. A i domaće izvođače možemo ovdje gledati tri-četiri puta godišnje, ponekad i besplatno.