1971.: Savka je napunila Trg, a Doorsi ‘odgajali’ mladež

Među naslovima bilo sinopsisa, bilo scenarija koje nije uspio realizirati, moj prijatelj Zoran posebno se ponosio onim “April u novembru”. To nikako ne bi mogao biti “travanj u studenom”, znao bi napomenuti.

“Jul u decembru”, bio bi najbolji opis ljeta ‘71. Naime, svi novinski izvještaji od 13. XII. sa 23. sjednice CK SKH, na kojoj su Savka Dabčević-Kučar, Mika Tripalo, Pero Pirker i drugi podnijeli ostavke, spominju diskusiju Borisa Bakrača: “On je na kraju samokritički primijetio da mu nije shvatljivo kako se to ljetos moglo preći preko šturog saopćenja o razgovoru republičkog političkog aktiva s drugom Titom o negativnim pojavama. 'Ulica je znala da je bilo oštro na tom sastanku, a nama se reklo: razgovaralo se o tome i tome’”.

Svi rukovodioci tada su nazivali Hrvatsko proljeće - masovnim pokretom, ili mas-pokom. Otkrilo se da je Tito razgovarao s političkim vodstvom Republike ne samo 4. srpnja u Zagrebu, što spominje inženjer Bakrač, već i u lipnju (I. Goldstein). Dakle, riječ je o ljetu što se razotkrilo u zimi.

Mediji, usput, nisu “podcijenili” razgovor s Titom slučajno, naprotiv. Novine iz srpnja jasno daju na jednoj stranici dvije trećine Jakovu Blaževiću i Josipu Vrhovcu, onima koji će u prosincu preuzeti vlast, a tek jednu Miki Tripalu. Pokušavalo se primiriti situaciju, samo što su studenti izmakli kontroli i proglasili štrajk.

Pod prozorom Vice Vukova

Hrlili smo u Medulićevu, nasuprot Ekonomske škole na Književni petak (?), svakako na javnu tribinu, na kojoj je bradati Čičak držao vatrene govore. Išli smo na utakmice Dinama, i poslije deklamirali na Jelačić-placu; baka ga je tako oduvijek zvala, a meni je i danas Trg Republike.

“Dobar je i pljesak maksimirskog gledališta na utakmici Dinamo - Bor kad ono preko razglasa bi javljeno da Hajduk vodi u Nišu (protiv Radničkog) 1:0. Dobre su i ovacije Dinamu u Splitu kad ono spiker objavi naših 2:0 protiv Zvezde u Beogradu. Dobro je sve to. Dobro je kad se ljudi raduju pobjedama boljih”, zabilježio je Zoran Tadić u Hrvatskom tjedniku 30. IV. 1971.

Kao đak drugog razreda gimnazije, zapravo, nisam znao zašto idemo pod prozore Vice Vukova, na istočnoj strani Marulićeva trga. I tamo pjevamo “Vilu Velebita”. Nisam čitao novine tada, ni ljeta ‘68. kad se posvadio s Marjanovićem u Tučepima. A još mi je manje padalo napamet da bi zbog toga mogao nastradati. Na to su me doma upozoravali.

Kupili su mi kožnati kovčeg, nove cipele i sve drugo za put u Ameriku. Bio sam izabran za razmjenu socijalističkih omladinaca i odlazak u SAD. Izbor je izvršila jedna američka organizacija na temelju molbi koje smo podnijeli u Kockici, odnosno zgradi svih republičkih političkih organizacija na Savi, pa i one omladinske preko koje smo putovali.

Tek sam kasnije shvatio da sam mogao završiti u ćuzi, samo da se netko sjetio i poslao marice na ulice prije prosinca. Dakle, u lipnju kada se Tito, po svoj prilici, prijetio s njima.

‘Narod je birao’

Baš su pop-pjevači postali svojevrsni laboratoriji demokracije tih minulih ljeta. Ako je pravo na slobodan glas njen znak. U Tučepima ljeta 1968. Vukov je rekao da ga ne čudi Marjanovićeva pobjeda na “Pesmi leta” zato što su svi automobili imali beogradske registracije.

“1970. godine ja sam došao u Split. Pobijedio je Vice Vukov (Zvona moga grada; skladatelj Z. Špišić), ja sam bio drugi, za jedan glas. Nisu se kupovale karte, nije se kupovala popularnost, narod je birao”, zabilježio je Mišo Kovač.

Srpnja ‘71. šlager je bio “Kićo tuži Đorđa”, iako je naslov trebao glasiti obrnuto. Povod je bio Kup pjevača u Sarajevu. A potom izjava “okrivljenog” Krunoslava Slabinca u tjedniku “Studio” kako “kruže priče” da su neki glasovi u posljednjem trenutku “stigli kamionima na RTV Sarajevo”, tri vreće s osam tisuća glasova i žigom beogradske pošte za Marjanovića.

Mračni “šlager” ljeta bilo je suđenje Šefki Hodžić u Tuzli, koja je bila optužena za ubojstvo svoje prijateljice Alije Hasanović i njene nerođene bebe. Zločin se dogodio u selu Jusići kod toga grada, “gdje se samo pješice i na konju može doći”.

U Makarskoj na Ribarskoj noći očekuje se 35.000 ljudi. Specijalni gost je Mirko Vojković, popularni pošćijer iz “Našeg malog mista”. Istog ljeta taj je glumac bio i na Murterskoj fešti. Uspjeh iz TV serije prodaje se, s razlogom, na ljetnim štacijama i feštama.

Ljepotice u Puli

Ono što je bio prošlog ljeta bračni par Loren - Ponti sada je par Elizabeth Taylor i Richard Burton. Novine su javile da “danas prije podne (31. VII.) stižu u Pulu” kao gosti ekipe filma “Sutjeska” redatelja S. Delića. (Film se tek trebao snimati, a Burton se o njemu lijepo izrazio u domaćim, engleskim novinama.)

Očekuje se da će ih primiti J. B. Tito, koji je pred koji dan otpravio velikog talijanskog pisca Alberta Moraviju s intervjuom - domaće novine baš prenose njegov sadržaj iz L'Espressa. Inače, Tito još prima čestitke “povodom ponovnog izbora za predsjednika Jugoslavije”.

Na Puli se, kao i danas, najradije fotografiju mlade ljepotice: Vesna Malohodžić, Milena Dravić i Jagoda Kaloper. Bekim Fehmiu i Relja Bašić doveli su supruge. Dragan Zarić, TV “lepi Cane” iz popularne serije TV Beograd “Muzikanti” (1969; iz nje nastao film “Burduš” 1970.), česta je meta fotografa. Na Splitu pak fotografiraju Elviru Voću i Sašku Petkovsku u društvu šarmera dana Dragana Stojnića.

Bili smo tog ljeta prvi put u Pakoštanima. Tata je pecao na Vranskom jezeru. Imali smo mali plastični čamac. Protiv sunčanice nosio je platneni šeširić. Nedjeljom prije ručka prikazivao se “Gradić Peyton”, to smo morali gledati i na moru. Nekim mještanima obećavao sam da ću kupiti pola mjesta kad se vratim iz Amerike.

Prvih 400 'Stojadina' na tržištu od studenog

Novine od 31. VII. i 1. VIII. donijele su kratku najavnu vijest: prvih 400 vozila Zastava 101 pojavit će se na tržištu sredinom studenog. Tvornička prodajna cijena bit će im 30.000 din.; za devize 10 posto manje.

Glede usporedbe evo nekoliko cijena sa sajmova automobila kod Dinamovog stadiona (ponuđeno 200 vozila), i u Jakuševcu (525 vozila) od 13. XII.: Fiat ili Zastava tip 750 iz 1962. stoji 6500 din.; iz iste 1971. 21.000 din.; Fiat ili Zastava 1300 (slavni milotričento) iz 1962. stoji 13.000 din., a iz 1971. 32.000; Renault tip 4 iz 1968. košta 19.000 din.; tip 12 TL iz 1971. 49.000 din. Citroen tip ami 6 break iz 1969., 19.000 din. “Šlager sajma” bio je Mercedes tip 200 iz 1970. po cijeni od 110.000 dinara. Usput, od svibnja iduće, 1972. godine predviđala se proizvodnja od 400 “stojadina” dnevno.

Glede druge usporedbe: dječji doplatak iznosi 140, 100 i 86 dinara. A ograničen je rast osobnih dohodaka u organizacijama s prosjekom od 1630 din.

U hrvatskoj socijalnoj revoluciji samo je “fićo” ispred “stojadina”. Njihovu je ulogu potamnila činjenica što je iz iste Crvene zastave u Kragujevcu došlo oružje što se koristilo u ratu protiv Hrvatske. No jednako tako, koristilo se i u ratu za - Hrvatsku.