Čar je u matičnim stanicama

Ideal ženske ljepote mijenjao se s godinama. Obline ili pomalo dječačko tijelo izmjenjivalo se kao na traci. Odavno smo evoluirali od toga da su široki bokovi i velike grudi znak plodnosti i podložnosti žene muškarcu. Danas žene same određuju svoje trendove, a kako to obično biva kod nas žena, često se predomišljamo. Ako zagrebemo malo dublje u prošlost, možemo vidjeti da se od dvadesetih godina prošlog stoljeća do danas puno toga mijenjalo, ali isključivo u dva navedena smjera; obline ili bez oblina. Dvadesetih godina najatraktivnijima su se smatrale žene s malim grudima i uskim bokovima, a već desetak godina kasnije, u doba zlatnog Hollywooda, obline su se vratile na velika vrata. Već šezdesetih godina na sceni se pojavila legendarna Twiggy, poznata po svojem androgenom dječačkom izgledu i ekstremnoj mršavosti koja ju je, baš kao i brojne manekenke nakon nje, učinila idealnom "vješalicom" za pokazivanje najnovijih kreacija modnih dizajnera. Na sreću, trend izgladnjivanja sada je ponovno iza nas, a bujne grudi, ženstveni bokovi i oble stražnjice opet su najtraženiji modni dodaci sezone.

POSTAVITE PITANJE DOKTORU: Sva pitanja o estetskoj kirurgiji i neinvazivnim zahvatima, koja vas zanimaju općenito ili na vašem primjeru, možete postaviti vrhunskim stručnjacima kroz obrazac u članku do 30. rujna 2018. Odgovore ćemo objaviti na Jutarnji.hr te poslati mailom korisnicima koji su postavili odabrana pitanja

Ipak, naša priroda i genetika ne mogu pratiti trendove. Ako je građom tijela predviđeno da se na trbuhu nakupljaju masne naslage, da su grudi, baš kao i stražnjica, male, nema mnogo toga što vlastitim trudom možemo izmijeniti. Upravo zahvaljujući toj gorljivoj želji za modeliranjem tijela prema vlastitim idealima estetska kirurgija prešla je dalek put od "obične" ugradnje silikonskih implantata i sada nam pruža neke nove, revolucionarne zahvate koji daju mnogo prirodnije rezultate uz mnogo manji rizik. Prvi među takvima jest - lipofilling.

O toj metodi porazgovarali smo s dr. sc. Antom Dujmovićem iz poliklinike Regenius koji nam je odmah na početku objasnio kako je riječ o relativno novoj tehnici koja uključuje slobodni prijenos masnog tkiva s jednog dijela tijela na drugo. Dakle, koristi se u rekonstruktivnoj kirurgiji za korekciju deformiteta ili u estetskoj kirurgiji za povećanje i naglašavanje pojedinih dijelova tijela.

- U estetskoj kirurgiji najčešće se koristi prilikom povećanja dojki, stražnjice, podebljanja muškog spolovila, regeneracije i pomlađivanja vulve i vagine, povećanje usnica i lica i regeneraciji dorzuma šaka. U uzetom i obrađenom masnom tkivu nalaze se zrele masne stanice koje daju volumen i matične stanice koje imaju regenerativna svojstva - priča dr. Dujmović.

Naglašava kako upravo matične stanice daju čar ovoj vrsti zahvata, što se najbolje vidi kod aplikacije u pacijenta oboljelih od karcinoma dojke kojima je provedena terapija zračenjem.

Naime, nakon završetka zračenja koža je trajno promijenjena u smislu promjene boje, elastičnosti, osjetljivosti na infekcije i mehaničke podražaje. Kod pacijenata kod kojih je proveden lipofiling primijećen je značajan oporavak kože i mekih tkiva pa sve do vraćanja u prvobitno stanje.

- Uz matične stanice koje se nalaze u masti radi dodatnog poboljšanja regenerativnih svojstava, a i preživljenja masnog tkiva u pripremljenu se mast mogu dodati i matične stanice uzete iz koštane srži zdjelične kosti - kaže dr. Dujmović, napominjući kako su prednosti ove metode sigurnost i biokompatibilnost. Također daje prirodan izgled, a radi se poboljšanje i konturiranje donorske regije.

POSTAVITE PITANJE DOKTORU: Sva pitanja o estetskoj kirurgiji i neinvazivnim zahvatima, koja vas zanimaju općenito ili na vašem primjeru, možete postaviti vrhunskim stručnjacima kroz obrazac u članku do 30. rujna 2018. Odgovore ćemo objaviti na Jutarnji.hr te poslati mailom korisnicima koji su postavili odabrana pitanja

Što se tiče postupka, sastoji se od uzimanja masnog tkiva, obrade s dodatkom matičnih stanica iz koštane srži ili bez njih te završnog apliciranja.

- Prije početka uzimanja masti to se područje infiltrira s fiziološkom otopinom pomiješanom s adrenalinom i lidokainom. Tako se smanjuje krvarenje i postoperativno hematomi. Uzimanje masti radi se kroz male incizije u koži veličine 3 do 5 mm s takozvanim kanilama. Uzimanje masnog tkiva može biti ručno metodom po Colemanu ili strojno i ovisi o preferencijama plastičnog kirurga. Osobno, privrženiji sam ručnoj tehnici po Colemanu jer vjerujem da mogu bolje i preciznije uzeti masno tkivo s većim postotkom preživljenja. Loša strana takvog postupka je dulje trajanje samog postupka - pojašnjava proces dr. Dujmović.

Obrada masti može se raditi na tri načina, i to sedimentacijom, centrifugiranjem ili ispiranjem.

Tako obrađena mast s matičnim stanicama aplicira se u željeno tkivo tako da je svaki dio lipotransfera okružen s tkivom regije u koju se mast premješta.

Naravno, i za ovaj zahvat postoje idealni kandidati. Dr. Dujmović kaže kako su to sve osobe s viškom masnog tkiva.

- Idealni kandidati bi bile osobe s viškom masnog tkiva na pojedinim mjestima, primjerice abdomen, bokovi ili unutarnja strana bedara. Tako bi se odstranio višak masti s jednog i popravilo drugo područje koje se želi naglasiti. Naravno, ovisi o planiranom području lipofilinga. Tako nam za lipofiling u području lica treba 10 do 30 ml obrađene masti, podebljanje penisa 50 ml, za dojke 600 ml, dok za augmentaciju stražnjice (tzv. Brazilian butt lift) treba 1000 do 4000 ml obrađene masti - kaže Dujmović.

Ipak ne treba imati nerealna očekivanja pa je, primjerice, kod povećanja dojki realno očekivati povećanje za jedan broj ili 300 ml po dojci. U slučaju da se radi veće povećanje, tipa 1000 ml masti po dojci, velike su šanse da će nastati „bazeni“ masti između tkiva dojke koji neće dobiti dovoljno hranjivih sastojaka putem krvi da bi preživjele te se povećava postotak resorpcije masti.

Što se tiče 'roka trajanja' nakon zahvata, kirurg pojašnjava kako je najveći problem kod lipofilinga resorpcija masti i u objavljenim člancima je opisana apsorpcija, odnosno nestajanje prenesene masti od 0 do 100 posto. Ipak danas smatramo da je sve više od 70 posto ostatne masti odličan rezultat. Nakon 3 - 6 mjeseci procjenjuje se konačan rezultat i tada su rezultati prijenosa masnog tkiva trajni, uz napomenu da se oni dalje ponašaju kao masno tkivo ostatka tijela. To znači da se debljaju i mršave s ostatkom tijela. Uz pravilnu aplikaciju mast ne bi smjela migrirati i ostat će na mjestu gdje mi to želimo.

POSTAVITE PITANJE DOKTORU: Sva pitanja o estetskoj kirurgiji i neinvazivnim zahvatima, koja vas zanimaju općenito ili na vašem primjeru, možete postaviti vrhunskim stručnjacima kroz obrazac u članku do 30. rujna 2018. Odgovore ćemo objaviti na Jutarnji.hr te poslati mailom korisnicima koji su postavili odabrana pitanja

U poliklinici Regenius postotak masti koja se apsorbira uglavnom je 10 do maksimalno 20 posto.

Kod odluke za lipofiling treba biti svjestan da je ponekad za željeni rezultat postupak potrebno ponoviti.

Što se tiče trajanja postupka on ovisi o količini masnog tkiva koja je potrebna, količini masnog tkiva koja je prisutna kod pacijenta, metodi uzimanja, načinu obrade i na kraju aplikacije. Ako se mast uzima ručno onda je trajanje 2-3 puta duže u odnosu na uzimanje s nekim od vakuum uređaja. Tako se lipofiling dojke i stražnjice radi u općoj anesteziji i traje najmanje 3 sata, a često i više, dok je lipofiling penisa ili lica operacija koja se može učiniti u lokalnoj ili općoj anesteziji i traje oko 1 sat.

- Bolovi koji zahtijevaju analgetsku terapiju obično prođu za nekoliko dana, modrice traju oko 14 dana, pacijent se obično nakon 7 - 14 dana može vratiti na posao, svim aktivnostima nakon 3 - 6 tjedana. Tih 6 tjedana se nose posebni steznici 24 sata dnevno. Možda je najmanje zgodan oporavak nakon lipofilinga stražnjice - 2 tjedna se ne bi smjelo sjediti na stražnjici, 6 tjedana bez većeg pritiska na stražnjicu - priča dr. Dujmović o oporavku.

Zaključuje kako nema apsolutne kontraindikacije, ali primijećena je niža razina preživljenja masnih stanica kod pacijenata koji puše, imaju šećernu bolest, kroničnu opstruktivnu bolest pluća ili druge kronične bolesti. Također to nije postupak koji bi trebalo prakticirati kod aktivne maligne bolesti.