Pacijenti s psihijatrije: Mi smo glas ludila u eteru, imamo svoju radioemisiju

Ima ih osmero i već su godinu dana glas razuma u ludom svijetu. Unatoč ružnoj etiketi luđaka koju nose, ali i u inat svim društvenim stigmama, ovi pacijenti Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu osmišljavaju i vode vlastitu radioemisiju ‘Glas ludila u eteru’ koja je lani išla na financijski uništenom Radio SC-u, a od nove sezone emitirat će se na Radio Studentu.

Dok snimaju emisije, Jeronim, Maja, Vlatka i Toni, dio ansambla i članovi Kluba pacijenata ‘Zajedno’, stvaraju vlastiti prostor u kojem su ravnopravni u društvu.

Uživaju u svakoj minuti

Njihov se glas ovdje čuje, vrijedi i nešto znači.

Shvaćamo ubrzo, dok se s njima družimo na Radio Studentu, da uživaju u tome što rade. U svijetu ovakve emisije, pa čak i čitave stanice, postoje više od dvadeset godina, a u Hrvatskoj ju je popularizirao sarajevski psiholog Adi Hasanbašić koji nam se požalio kako su ovakvi projekti uglavnom skriveni od javnosti.

- To je zato što javnost ne mari za drugog i drugačijeg - zaključuje.

Ideja iz Barcelone

Na ideju je došao nakon što je u Barceloni odgledao film ‘LT 22 Radio La Colifata’ o radiopostaji koju potpuno vode i uređuju pacijenti psihijatrijske klinike u Buenos Airesu.

- Bio sam zatečen energijom koja pokreće ljude s margine i osobe koje je ostatak svijeta zaboravio. Bio sam tada student i odlučio sam pokrenuti Glas ludila u eteru - kaže.

Prva emisija, u listopadu prošle godine, emitirana je na Radiju SC. Teme su šarolike.

- Teme? Mi sami spontano određujemo teme. U tramvaju, za ručkom, bilo kad i bilo gdje. Prioritet je ono čime se bave i što im zaokuplja život u tom trenutku - kaže Vlatka Ročić Petak.

Najvažniji dio emisije su kolumne sudionika, koji se u njima predstavljaju kako žele.

To se najviše sviđa Toniju, koji godinama piše pjesme. Papir je njegov megafon, jer dok piše, bolje se snalazi nego u razgovoru i sretan je kad svoje, prilično impresivne pjesme može čitati u eter. Jedna od njegovih pjesama je i Stijena, koju nam je ponosno izrecitirao. “Stijena u moru čeka brodolomce. Da porodi brodolomce. Kad su porođeni, oni se hvataju za stijenu da se spase”.

- Društvo nas je u neku ruku slomilo, a nema spasa nego da mi ponovno osvojim to društvo - objasnio je.

Osim pjesama, najdraži dio emisije im je ispunjavanje glazbenih želja.

- Uvijek je to Hladno pivo, želimo Milu Kekina pozvati u emisiju - kaže Maja, koja se od početne treme na početku razgovora (čitala je svoje odgovore s papira) ubrzo opustila pa smo brbljali o svemu i svačemu. Doznajemo da su svi oduševljeni Barbarom Kolar, koja je uz ostalo i radijska voditeljica na Anteni, te bi i nju rado vidjeli kao gošću. Posebno pamte specijalne goste.

Gosti psihijatri

- Imali smo goste psihijatre i tada bismo mi njih rešetali pitanjima. Nekako smo zamijenili uloge i bilo je jako ugodno. Barem nama - smije se Maja. Hasanbašić se nadovezuje.

- Društvo mora promišljati što je normalno, a što ludo, gdje je granica i ima li je uopće? Tko definira te granice? - pita se.

Svi uključeni u projekt zauzimaju se za sebe, imaju mjesto za izražavanje i sudjeluju u uklanjanju mitova i predrasuda o ljudima sa psihološkim poteškoćama.

- Te poteškoće se događaju svima nama, samo je pitanje na koji se način s njima nosimo - tvrdi Hasanbašić.

Klub ‘Zajedno’ u Svetom Ivanu osnovala je dr. Branka Restek Petrović uime psihoterapijskog i socioterapijskog tima bolnice prije pet godina. Ubrzo su osnovane likovna, dramska, informatička i literarna sekcija.

‘Nismo svi isti’

- Ja sam tamo upoznala divne ljude. Klub mi pomaže na mnogo načina - kaže Maja, a Toni dodaje: - Ovo za mene znači izlazak iz ljušture. Iz svojevrsnog kornjačinog oklopa. Malo izvirim glavom, promatram i upoznajem okoliš. Ponosan sam što sam s ovako dragim ljudima.

- Nismo svi isti. Da jesmo, ne bi bilo različitosti. Svatko na razne načine uđe u bolest. Nitko ne zna kad će puknuti. Nekome je prag niži, a nekom viši - ističe.

Vlatki je pak najvažnije da slušatelji shvate da oni nisu grupa glupih ljudi.

- Želimo skinuti stigmu da smo ljudi koji se samo nakljukaju tabletama, da smo zombiji - kaže.

Drugi su im se kolege u početku nevoljko pridruživali jer ih je bilo sram zbog svojih obitelji. Imali su slučaj jednog pacijenta koji im se želio pridružiti čitave godine. Preklinjao je i molio, a na kraju mu je obitelj jedva dala pristanak jer su se bojali sramote.

Podršku je imao Jeronim. Godinama se borio s alkoholizmom i da mu nije bilo supruge, kaže, ne bi preživio.

Lijek za dušu

- Ja sam alkić. Ulica me odgojila. Mnogi to sebi neće priznati. Sva sreća da me žena toliko trpjela. Pa ja sam znao popiti litru konjaka i dve litre piva u pola sata. Meni je žena puno pomogla. Pogotovo u prvim trenucima. Ušao sam u literarnu grupu. Tamo sam opušten i nasmijan. Pogotovo kad se izrazim. To mi ispunjava dušu. To i jest lijek za dušu - kaže.

- A političari? Hoćete li ih zvati u emisiju - pitamo.

- Hvala, ali ne - rekli su uglas i pozvali sve da ih podrže na Facebook stranici i slušaju na 100,5 MHz od 21. studenoga, s početkom u 21 sat.

Na kraju nam Toni čita jednu od svojih pjesama koja najbolje opisuje s čime se bori. Zove se Jedno.

“Ja priznajem duševnu slabost, ledeno srce bije mi u grudima. Obratih se liječnici, ona mi dade lijek ljudskom toplinom.I mi postadosmo jedno”.