Američki televizijski kanal CBS snimat će u lipnju reportažu o gradu Splitu, a scenaristi su zamislili da rivom prošeću i autohtoni dalmatinski psi - točnije šest štenaca u pratnji roditelja. I kako to već biva u svijetu produkcije, problemi su se pojavili ondje gdje su ih Amerikanci najmanje očekivali.
Kruži priča kako je produkcija ostala nemalo zatečena činjenicom da dalmatinski psi, imenu unatoč, i ne šeću baš osunčanim rivama poput mačaka, no snalažljivi su se producenti ipak nekako snašli pa će dalmatinske dalmatinere u lipnju glumiti oni uvezeni iz - Slavonije!
Autohtona dalmatinska pasmina je, naime, već odavno raritet u Dalmaciji, kao i u državi općenito, a kako bismo provjerili u čemu je stvar, zaputili smo se južno - u potragu za ovim točkastim stvorenjima koja je u nebesa lansirao Walt Disney sada već doista daleke 1961. godine u svojem animiranom filmu “101 dalmatinac”, koji je baziran na romanu Dodie Smith, te ga pretvorio u cjelovečernji film malo manje davne 1996. godine.
- Ne prođe sezona a da se ne pojavi neka novinska ili televizijska kuća koja me zove u 21-22 navečer s idejom da im pripremim dalmatinske pse za snimanje. Obično se radi o snimanjima nekih putopisa, pa neki PR, marketinške stvari...
Jedna produkcija koja je snimala reklamu za automobil zvala me prije nekoliko godina s idejom da bi njima bilo baš super snimiti automobil na dalmatinskom kršu i s dalmatinskim psom pokraj automobila. Dobra ideja, ali nisam im uspio nabaviti psa preko noći - započinje nam priču Branko Šare iz Zadra, predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza, organizator uzgojnih smotri i vrsni poznavatelj pasa, pasmina te situacije na “psećoj sceni”.
Test na gluhoću
Pomislim kako je riječ o tome da je dalmatinere vrlo teško uzgajati, no Šare me razuvjeri.
- Nema nikakvih posebnosti u tom smislu. Za uzgoj dalmatinskih pasa traži se samo uzgojni pregled, upravo kao i za ostale pasmine. Kod dalmatinera je specifičan jedino test na gluhoću koji je odnedavno uveden, s obzirom na to da su bijele pasmine podložne gluhoći - pojasni zadarski kinolog, istaknuvši i kako se kinološko društvo u Zadru zove Dalmatinski pas.
Upravo to društvo, kaže, intenzivno radi na promociji pasmine; sponzoriraju specijalne izložbe dalmatinera u svrhu podizanja njihova broja, rade na brendiranju specifičnog točkastog uzorka, neumorni su u nastojanjima da populariziraju dalmatinskog psa kao domaći ponos par excellence. Ipak, bez značajnijeg uspjeha u široj javnosti - barem zasad.
- Amerikanci su to odlično odradili, recimo. A i Meksikanci su u jednom trenutku počeli tvrditi da je to, zapravo, njihova autohtona pasmina. Dalmatinski pas služio je američkim vatrogascima u prijašnjim vremenima tako da je išao ispred vatrogasnih kola, odnosno kočije, i lajao na ljude tako da očisti cestu te otvori prolaz.
I danas je suvremenim američkim vatrogascima dalmatinski pas svojevrsni zaštitni znak, a znaju imati i oznaku dalmatinskog psa na kacigama - kaže pa se složimo kako je možda i vrijeme da napravimo malu nadopunu našeg prepoznatljivog kockastog uzorka s onim točkastim - po boji dlake dalmatinskog psa po kojem je Hrvatska također prepoznatljiva u svijetu.
Može li, ako ništa, novac biti motiv za uzgajivače da ih se pojavi više na sceni pa da posljedično imamo i više točkastih ljepotana i ljepotica, upitam. Koliko se na čistokrvnim dalmatinerima može zaraditi?
- U prosjeku se može dobiti 7-8 dalmatinera u jednom okotu. Naši uzgajivači sa sjevera koje sam spominjao imaju vrhunska, svjetski poznata legla i na štence se čeka i po godinu dana. No nije sve tako jednostavno. Da bi dobio vrhunsko štene, moraš uložiti u roditelje kroz njegu, prehranu, istrčavanje. Poseban trošak su odlasci na brojne izložbe pasa po cijelom svijetu.
Tu je niz stvari na koje se mora paziti, kao i mnogo troškova, tako da je o nekoj velikoj zaradi iluzorno pričati. Kvalitetno štene rezultat je financijskog ulaganja, brige, ali i mudrog sparivanja roditelja - kaže Šare.
U Zadru srećem i Ivu Medić te Sandru Babac koja je izazvala pozornost javnosti upravo prije nekoliko dana kada je predložila inicijativu da se na frekventnom, ali neoznačenom “pješačkom prijelazu” u samom centru grada postavi točkasta zebra koja će upućivati na dalmatinskog psa, kao i info ploča na kojoj bi se moglo pročitati osnovne informacije o pasmini.
S njima su i Anita Štefanić te Goran Pucarin s Krka čiji će se dalmatinski pas Chaplin, kako je zamišljeno, spariti s Ivinom ženkom dalmatinera Mercedes u jesen. Dođe li zaista do toga, bit će to prvo leglo dalmatinera u njihovu rodnom zavičaju u posljednjih deset godina. Mercedes i Chaplin dolaze iz Dalmino uzgajivačnice iz okolice Zagreba.
Nisu glupi
- Ma to su sjajni psi. Ljudi misle da su oni glupi, ustvari nerijetko su u prošlosti bili gluhi pa nisu mogli izvršavati naredbe. Godinama kasnije uveli su se slušni testovi i taj se problem neutralizirao - kaže Anita Štefanić, zamjenica predsjednice Hrvatskog kluba prijatelja dalmatinskog psa i ponosna vlasnica Zorroa, Chaplina i Zeusa, te dodaje kako su u Dubrovačkoj Republici dalmatinski psi bili “dobra roba”, kojom se trgovalo s Istokom, ali i koju se poklanjalo na dar zbog njihove elegancije i specifičnosti.
- Dalmatinski pas je čuvar, graničar, ali jako ljubazan prema ljudima. Ima on tu neku pamet, pronicljivost. U prijašnjim vremenima je išao i kao pratnja kočijama, a nerijetko bi odlazio ispred karavane i provjeravao tko od ljudi koji dolaze ususret ima dobre namjere, a tko loše. Zato i danas zna osjetiti loše ljude - napominje Anita.
Iva nastavlja o tome kako se odlučila za dalmatinskog psa jer vodi aktivan život, a upravo je dalmatiner savršena pratnja za one koji su stalno “u điru”. Na izložbama je upoznala Gorana i Anitu - Mercedes i Chaplin su se odmah “skužili”, gotovo filmski povezali od prvoga trenutka - i tako je brzo pala ideja da postanu roditelji novom leglu dalmatinskih dalmatinera.
- To su čisti psi, bez mirisa - pojašnjava Iva dalje prednosti pasmine. - Svestrani su, pametni, mogu služiti i kao terapijski psi. Polivalentni su jer istovremeno mogu biti odlični lovački psi, ali i pravi obiteljski prijatelji.
Važno je baviti se njima i da budu dio obiteljskog života. Dalmatineri nisu psi koji će ležati po cijele dane i zato ih ne bih preporučila neaktivnim ljudima - naglašava Iva, koja s Anitom i Goranom uzgajivačnicu Dalmino Željke Halper izdvaja kao “svjetski odličnu”.
Sandra Babac kaže kako je na ideju brendiranja dalmatinskog psa kroz pješačku zebru došla sasvim slučajno, i to prije čak trideset godina.
- Bila sam u Nizozemskoj i razgovarala s nekim tipom. Kada me pitao odakle dolazim, rekla sam iz Dalmacije, a one me pitao da gdje su mi flekice - prisjeća se Sandra kojoj je, uzgred rečeno, već uspjelo brendirati dalmatinsku smokvu, i to putem svojega obiteljskog gospodarstva Šinjorina Smokva EKO.
- Potom je ta ideja malo hibernirala, čak trideset godina - smije se.
- Prijedlog da zebru potočkamo se svidio Turističkoj zajednici i Gradu Zadru, kao i medijima te dizajnerima, a sada moramo to iskomunicirati s policijom kako se ničija sigurnost ne bi dovela u pitanje - otkriva Sandra, začetnica ideje flekaste zebre
Turisti hrle
- Mogla bi se postaviti i vertikalna signalizacija kako bi svi bili sigurni - napominje pa ustvrdi i kako često ne uspijevamo prepoznati stvari koje su lako izvedive i nisu skupi projekti i velike investicije, a koje bi mogle sudjelovati u dodatnom pozicioniranju Hrvatske, kao i dalmatinskih pasa u ovom slučaju, na turističkoj mapi svijeta.
- Treba samo imati dobru ideju i znati kako je plasirati - zaključuje Sandra.
- Kao primjer Hrvatskoj vezano uz odnos prema dalmatinskom psu i ostaloj kinološkoj baštini mogao bi poslužiti Peru - napomene zadarski kinolog Šare pa ispriča kako su Peruanci odlično brendirali svojeg bezdlakog peruanskog psa koji je prepoznao i UNESCO kao kulturnu baštinu.
'Japanci dolaze u Zaostrog zbog slike s točkastim psima'
- Dalmatiner je bio vrijedan lovački i ratnički pas - kaže nam fra Branko Brnas, koji je već šestu godinu domaćin u franjevačkom samostanu Zaostrog, gdje je pokopan i slavni fra Andrija Kačić Miošić. - Pas je napadao protivničke konje, ugrizao bi ih za noge i rušio viteze s njih, tako da me ne čudi da su i umjetnici bili fascinirani njime. Ovo je slika iz 17. stoljeća nepoznatog autora jer se tada slikari venecijanske škole nisu uvijek potpisivali, barem ako je suditi prema slikama koje mi držimo - pojasnio nam je fra Branko, koji nas je proveo samostanom što izgleda kao mali muzej, a ove godine slavi 550. obljetnicu otkako su u njega došli franjevci iz Bosne.
Osim prvog vizualnog prikaza dalmatinskog psa, čuvaju još i niz renesansnih slika, misnice stare i do šest stoljeća, među kojima je i misno ruho posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kao i starinski crkveni namještaj, nošnje, originalne odljeve Meštrovićevih kipova i neogotičke kadionice. - Čitav samostanski okoliš je kulturno dobro. To nije isključivo crkvena vrijednost, nego zajednička - ističe fra Branko. Posebno mu je drago da u samostansko zdanje dolazi velik broj djece. - Jedan dječak je, kada je vidio sliku posljednje večere na kojoj je bio dalmatinski pas, pitao znači li to da se posljednja večera održala kod nas i je li Isus bio Hrvat - prisjeća se fratar. Kako kaže, kroz stoljeća su neki narodi, poput Engleza i Francuza, htjeli prisvojiti dalmatinskog psa kao svoju autohtonu vrstu, no to im nije uspjelo upravo zahvaljujući ovoj slici, koja je, uz pisane dokaze iz đakovačke arhive, bila jedan od ključnih dokaza.
Nije poznato kako je slika posljednje večere prikazom dalmatinskog psa dospjela u samostan u Zaostrogu, mjestašcu koje se nalazi otprilike između Makarske i Ploča, koje je poznato i po tome što je u 19. stoljeću bilo najveći izvoznik plavca za Ameriku. Interes za samostan koji godišnje obiđu tisuće ljudi, jasno, pokazali su i kinolozi te razni istraživači iz područja društvenih znanosti koje je zainteresirao prikaz dalmatinskog psa. Samostan u Zaostrogu zbog svega je i pod nadzorom Ministarstva kulture, a dogodi se, kaže fra Branko, i da Japanci pokucaju na vrata uzbuđeni i u potrazi za dalmatinerom kojeg je proslavio Walt Disney, ali i nepoznati slikar iz 17. stoljeća mnogo prije njega.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....