Jedan od najvećih problema s kojim se danas susreću uljare u Hrvatskoj jest zbrinjavanje komine, nusprodukta proizvodnje ulja. Od ukupne mase obrađenih maslina, tek petnaest posto čini ulje, a sav ostali organski materijal čini tekuću kominu. Prošle su godine naše uljare preradile trideset i pet tisuća tona maslina iz kojih je proizvedeno šezdeset tisuća hektolitara ulja i tristo četrdeset tisuća hektolitara tekuće komine. Kada su iz tekuće komine izlučili vodu, ostalo je tristo tisuća hektolitara suhe tvari, koja je svoje mjesto potom našla na brojnim ilegalnim odlagalištima duž jadranske obale.
To je iznimna šteta jer se sav taj materijal mogao iskoristiti za dobivanje iznimno kvalitetnog organskog gnojiva. Naime, prema analizama Agronomskog fakulteta u Zagrebu kompostirana komina ima hranjivu vrijednost jednaku zrelom goveđem stajskom gnoju te se njom stoga mogu prehranjivati sve voćke i povrtlarske kulture. Osim toga, sirova maslinova komina obiluje amonijakom i vodotopivim solima, koji u direktnom dodiru s korijenom biljke izazivaju palež i sušenje.
Na taj način sirova komina spali zemlju i sve kulture na njoj. Pa čak i nakon uklanjanja iste, zemlji treba određeno vrijeme za oporavak. Kada se pak komina obradi bio-algeen preparatima, od nje se u roku od šest do osam mjeseci dobije kvalitetno organsko gnojivo koje se odmah sljedeće sezone može koristiti u gnojidbi. Bio-algeen proizvodi iznimno su učinkoviti kod zbrinjavanja komine su napravljeni od smeđe morske alge, koja u sebi sadrži humificirajuće supstancije. Te humificirajuće supstancije ubrzavaju proces kompostiranja (s prirodnih 5 godina na 6 mjeseci) i pritom razlažu štetan amonijak na nitrite i nitrate, što gnojivo dobiveno od komine čini bogatijim dušikom.
Tako kompostirana maslinova komina, iskorištena kao gnojivo, ne samo da će hraniti maslinu nego će joj u sušnim ljetnim mjesecima čuvati vlagu i sprječavati rast korova. U Europskoj Uniji se već dulji niz godina komina efikasno zbrinjava na ovaj način, dok je kod nas to tek u povojima. Većina maslinara nije zainteresirana za to, bilo zbog neznanja bilo zbog toga što ne shvaćaju pravu vrijednost i korist ovakve investicije. Osim toga tu su problem i nedovoljno precizne zakonske regulative Republike Hrvatske, koje vlasnike uljara obavezuju da zbrinu kominu, ali ne kako i gdje.
Iz tog razloga već par godina Zajednica maslinara i uljara Hrvatske traži osnivanje sabirno-proizvodnih centara komine u svakoj primorskoj županiji. Ti bi centri bili organizirani kao biznisi s određenim brojem zaposlenih ljudi gdje bi se komina skladištila i prerađivala u nove proizvode, gnojiva, brikete ( koje pak uvozimo iz Italije) i posebno ulje od komine. Međutim, do dana današnjeg, osim što su nadležne županijske i državne službe izrazile svoju suglasnost s tim prijedlogom, još se ništa nije učinilo po tom pitanju.
Organiziranim sabirnim centrima komine, eliminirali bi se deponiji i popratne ekološke i ekonomske štete, jer bi se sav materijal korisno utrošio na stvaranje kvalitetnih proizvoda od komine, s kojima bi se vrlo lako moglo ući na tržište zemalja EU . Ostaje nam još samo nadati se da će ova priča doprijeti do ušiju onih koji mogu napraviti neku promjenu na bolje!
Ivana Čižmar, Teodora Lazović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....