SPLIT, ZAGREB - To što pričaš nema nikakvog smisla. Čitanje ‘Dijanetike’ nikoga nije odbilo od scijentoloških tečajeva. Ta knjiga povećava kvocijent inteligencije i samopouzdanje, liječi gomilu psihosomatskih bolesti... Jasno je da te NETKO nagovorio da prestaneš dolaziti. Poštujem tvoju odluku.
Ali smatram da ti to nije pametan potez - stiže mi oko ponoći poruka s mobitela Istvana Szaniszloa, koordinatora volonterskih projekata Scijentološke crkve Europe.
Nekoliko sati prije toga javila sam mu da se kapitalno scijentološko djelo, “Dijanetika”, ne uklapa u moj svjetonazor. I da više neću dolaziti na tečajeve koje održavaju na četvrtome katu jedne zgrade u blizini Poljuda.
Premda je još 2003. u Hrvatskoj uvedena u Registar vjerskih zajednica, o scijentologiji donedavno nisam znala gotovo ništa. Sve dok, krajem prošlog mjeseca, nisam nabasala na golem šator njihovih volontera, razvučen na splitskim Bačvicama. Isti onaj koji su prošle zime postavili na Kvatriću u Zagrebu, s ciljem da svoja uvjerenja napokon masovnije prošire i u Hrvatskoj. Prolazeći pokraj crnog transparenta s porukom “Nešto se ipak može učiniti”, odlučila sam ući.
Plan u hodu
Nekoliko sati prije toga pročitala sam da scijentolozi nisu suviše povjerljivi prema novinarima pa u hodu radim plan: prešutjet ću čime se bavim i vidjeti kamo će me priča dovesti.
Do teksta za Jutarnji ili novog koraka u procesu “rada na sebi”, kako autori suvremene duhovne literature vole nazivati koketiranje s tehnikama samopomoći.
Na otprilike 150 četvornih metara pod žutom je ceradom izloženo dvadesetak plakata s plastičnim ilustracijama svakodnevnih problematičnih situacija, opremljenih tekstualnim porukama koje nude njihova rješenja. Tri sredovječne gospođe u tišini razgledavaju plakate, ljepuškasta 20-godišnjakinja za stolom čita neku knjigu, grupica tinejdžera s podsmijehom proviruje kroz vrata.
Dovikuju slabo razumljive poruke, od kojih jasno razabirem samo ime Toma Cruisea. Svako malo ulaze mame s malom djecom, žicajući promotivne helij-balone koje volonteri dijele na nekoliko punktova u gradu.
- Koja vam je fotografija prva zapela za oko - prilazi mi nasmiješeni mršavi muškarac u ranim tridesetima. Kaže da se zove Juraj i da je scijentološki misionar iz Slovačke.
Prvi priručnik: 35 kuna
Zanima ga sve o meni i mojim problemima. Tvrdi da i one pivotalne mogu riješiti ako odvojim dva, tri sata za neki od 20-ak besplatnih tečajeva koje nude.
Nemam danas toliko vremena. I želim čuti detaljne informacije o tečaju prije nego što se odlučim upisati. Uživljeno slušajući kako opisujem svoju trenutačnu konstelaciju, Juraj mi pruža knjižicu “Dinamike postojanja”. Udara žig na račun od 35 kuna i predlaže da sutra dođem odraditi tečaj koji se temelji na tom priručniku. Pomoći će mi, tvrdi, da donesem neke bitne odluke koje mi predstoje.
Prema frazama koje koristi, na prvu loptu zaključujem da su njihove metode u osnovi čisti self-help, u dosta segmenata uvjerljiviji od ideja mnogih autora te tematike koji su mi posljednjih godina došli u ruke.
- A što je ono, poligraf? - pitam kad već na odlasku primijetim uređaj sličan radioprijamniku iz 80-ih, žicama spojenim s dva metalna valjka veličine pivskih limenki.
- To je ‘e-metar’, naše pomagalo za detekciju stresa. Da, moglo bi se reći da funkcionira slično poligrafu. No, radije ga nazivamo detektor istine - objašnjava. Prvo se oglušuje na moju molbu da ga isprobam, ali onda pristaje.
- Sjednite i opustite se - gestom pokazuje da moram ispružiti dlanove. U svaki mi stavlja valjak. Juraj je topao, djeluje iskreno empatičan pa se prepuštam. Zatvaram oči i razmišljam o svojoj mami, kako me uputio.
- Pogledajte kako skače igla na pokazivaču! Sama pomisao na majku rapidno vam povećava stres - zabrine se.
Salva neugodnih pitanja
- To je možda zato što trenutačno ne živimo u istom gradu i kronično mi nedostaje - pokušavam naći jedino logično opravdanje za divljanje spravice na koju me priključio. No, moj mentor gleda u pod i vrti glavom dok ga uvjeravam da mi mama nije unosila nemir ni u najtraumatičnijoj fazi puberteta. “E-metar” je slično reagirao i kad me zatražio da vizualiziram dečka.
- Zanemaruje li vas partner; govori li vam ružne riječi? - bombardira me pitanjima, ne želeći čuti što mu želim reći o svojoj vezi.
- Dosta je za danas. Tek smo načeli vaše probleme. Ali, ne brinite se, sve se to da riješiti. Pomogli smo milijunima ljudi diljem svijeta pa možemo i vama - djeluje sigurno u rečenice koje izgovara dok gasi “e-metar” i prati me prema izlazu.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....