Otkrića poput ovog ne događaju se svaki dan. Među materijalima iz '60-ih godina, koje smo pretraživali za potrebe jedne druge teme, na jednom od stranih servisa naišli smo na fotografije glumice po imenu Tania Velia, i ona nas je odmah zaintrigirala jer je u kratkom opisu predstavljena kao Miss Jugoslavije 1956., koja je kao 14-godišnjakinja postala juniorska prvakinja u plivanju da bi potom ušla i u jugoslavenski olimpijski tim, a kasnije i prebjegla iz tadašnje komunističke države na zapad gdje je postala glumica, model, pjevačica...
Unatoč zvučnoj biografiji, ostala je u nas potpuno nepoznata, čak i onima upućenima u svijet filma, iako i na filmskom internet-portalu IMDB ima svoj profil. Oskudni izvori podataka o ovoj tajanstvenoj ženi za koju je malo tko čuo otkrivaju izvanredno uzbudljivu životnu priču.
Tania Velia rođena je 1935. godine kao Tanja Ivelja. Prema jednoj verziji rođena je u Gorskom kotaru, točnije u Moravicama, koje su se tada zvale Srpske Moravice. Prema drugoj, rođena je Zagrepčanka. U jednoj od njezinih nepotpunih biografija navodi se da je po ocu bila podrijetlom iz Turske, a po majci iz Italije. Njezin je otac bio, kako je sama izjavila u jednom intervjuu, guverner otoka Lastova, pa smo skloniji vjerovati da ipak nije bio turskog porijekla, jer je prezime Ivelja najčešće upravo na Lastovu.
U mladosti je, prema istoj biografiji, ljeti sudjelovala na radnim akcijama, bila je i perspektivna plivačica pa je s 14 godina nastupala i za juniorski plivački tim Jugoslavije, a na internetu smo pronašli podatak da je sudjelovala i na Olimpijskim igrama 1956. u Melbourneu. No to je netočan podatak jer se njezino ime ne spominje u službenim listama Olimpijskih igara, kao ni u knjizi “Hrvatske sportašice na Olimpijskim igrama” koju je izdao Hrvatski olimpijski odbor, a jedina članica plivačkog tima koja je 1956. doista nastupila u Melbourneu bila je Vinka Jeričević, koja je tada osvojila četvrto mjesto u disciplini 200 metara prsno.
Prema jednoj verziji, Ivelja je na zapad prebjegla nakon jednog plivačkog natjecanja, prema drugoj je u Ameriku otišla s majkom i tamo zatražila politički azil, a pomogla im je njezina teta koja je već neko vrijeme živjela u obećanoj zemlji.
Tamo je i promijenila ime u Tania Velia. Prvu ulogu u Hollywoodu dobila je samo tri tjedna nakon dolaska, a među filmovima u kojima je glumila ističu se “Missile to the Moon” i “Queen of Outer Space” iz 1958. godine. Tania je u tom filmu imala samo jednu manju ulogu, a glavna zvijezda bila je Zsa Zsa Gabor te uz nju još i glumci Eric Fleming, Laurie Mitchell i Lisa Davis.
- Na castingu za ulogu kraljice Yllane tražili smo glumicu dobrog izgleda. Željeli smo prekrasne amazonke. Jedna koje se jako dobro sjećam bila je Tania Velia, koja nije imala posebno lijepo lice, ali je imala spektakularnu figuru. Kako bi rekli u New Yorku - kako je bila građena! Kao što sam rekao, Zsa Zsa Gabor nije baš voljela konkurenciju, ali kada bi se pojavila Tania Velia, nije bilo muškarca, glumca ili člana filmske ekipe, koji bi gledao u nešto drugo osim u Taniu i njezino prekrasn tijelo - riječi su redatelja Edwarda Berndsa koji se naše glumice prisjetio u knjizi “Interviews with B science fiction and horror movies” autora Toma Weavera.
Kao riba u vodi
Velia je bila visoka 1,68 m, što je danas nedovoljna visina za manekenku, ali njezin atraktivni izgled nije mogao proći nezapaženo, pa je tako pozirala i za Playboy, i to čak dva puta: u božićnom broju 1962. godine, kad je bila u društvu s Kim Novak, Sofijom Loren, Anitom Ekberg i Brigitte Bardot, te tri godine ranije, u broju iz srpnja 1959. Tada je snimila veliki piktorijal na bazenu, fotografije su za današnje pojmove vrlo decentne, frizura joj je nemarno složena, kosa joj je djelomično i smočena, a od šminke ima samo crveni ruž na usnama i crveno nalakirane nokte. Na jednoj fotografiji nosi i majicu na kojoj velikim slovima piše “Naprijed” na hrvatskom, a kao bivša plivačica pokazala je da se u bazenu snalazi kao riba u vodi i da je snimanje u takvom ambijentu bilo pun pogodak.
Playboy u popratnom tekstu navodi da je Tania Velia bivša Miss Jugoslavije (što ipak nije moguće jer se izbor za Miss u Jugoslaviji nije održavao od 1936. do 1965.) te da je 1954. s jugoslavenskim timom nastupila na plivačkom natjecanju u Salzburgu, odakle se od 15 plivača jedino ona nije vratila, nego je prebjegla u američku zonu u Salzburgu i ostala na zapadu. Naime, Austrija je nakon Drugog svjetskog rata bila podijeljena u četiri savezničke zone, a Amerikanci su držali Salzburg i Gornju Austriju i takva situacija trajala je sve do 1955., kada je Austrija proglasila neutralnost.
Nije poznato koliko se Ivelja zadržala u Austriji ni kad je točno stigla u Ameriku, ali to se svakako moralo dogoditi sredinom 50-ih godina. Pokušali smo to istražiti putem službenih podataka o imigraciji u Ameriku, koji su javno dostupni na internetu. Naime, većina ljudi koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća stizali iz Europe uplovljavali su u jednu od pet glavnih imigracijskih luka - New York, Boston, Baltimore, Philadelphiju ili New Orleans. Pritom ih je više od dvije trećine u Ameriku stiglo preko New Yorka, koji je bio najveća i najvažnija luka, a preko registra putnika koji obuhvaća razdoblje od 1892. do 1957. godine pokušali smo naći podatke o putnici imena Tanja Ivelja - uključujući sve moguće amerikanizirane kombinacije njezina imena - ali pretraga nije donijela nikakve rezultate, pa ili je Ivelja u Ameriku stigla preko neke manje luke ili se služila drugim imenom.
Kontinentalna ljepotica
Ono što znamo i o čemu postoje podaci, poput novinskih naslovnica, jest da se, osim u Playboyu, pojavila u časopisu za muškarce Esquire, gdje su je nazvali “kontinentalnom ljepoticom”, zatim 1958. godine u magazinu Pose!, te u magazinu Sir! u čijem je siječanjskom broju iz 1959. na naslovnici najavljena kao “Bomba zvana Tanja”. Potonja dva časopisa bila su tipični šund magazini toga doba, tiskani na jeftinom papiru i namijenjeni ponajprije mlađoj muškoj publici. Za ilustraciju, recimo da su u broju u kojem se pojavila i Tanja glavne teme bile kako skupljati dijamante u Arkansasu i sve o seksu u španjolskim zatvorima.
O privatnom životu Tanje Ivelje ne zna se mnogo, jedan izvor na internetu povezuje je sa zvijezdom bejzbola i New York Yankeesa Joejem DiMaggijem, no nije poznato kada se (i je li se uopće) njihova veza dogodila - ako jest, bilo je to svakako nakon njegova kratkog braka s Marilyn Monroe s kojom se vjenčao u siječnju 1954, ali je ona već nakon devet mjeseci podnijela zahtjev za razvodom.
U veljači 1958. Tanja Ivelja, sad već Tania Velia, dala je intervju novinaru Earlu Wilsonu, s kojim je razgovarala u newyorškom baru Essex House. Wilson je tih godina radio kao novinar New York Posta, gdje je pisao iznimno čitanu kolumnu u kojoj je predstavljao poznate i slavne osobe. Iako se bavio tzv. lakim temama, bio je na glasu kao školovani novinar koji je činjenice dvaput provjeravao i pokušavao izbjeći senzacionalizam. Stoga je bio omiljen ne samo među kolegama, nego i među slavnima, koji su s njim rado dijelili priče iz svoga života. Evo što mu je Tania Velia u intervjuu rekla o svojim roditeljima:
- Poklonila sam mami televizor i dala sam joj 300 dolara da si kupi hladnjak kad je bila ovdje u posjetu. Moj otac je guverner otoka Lastova, ali on ne zarađuje mnogo. Kad me posjetio u Parizu, bio je zbunjen. Nije vjerovao da ovakav svijet postoji. Željela sam da mama nosi moju bundu od kanadske kune, ali nije htjela, htjela je samo običan platneni kaput. Nije navikla na američka pića, samo na šljivovicu.
Godine 1961. Ivelja dobiva ulogu u filmu “Fiend of Dope Island”, a na plakatu tog filma nazvana je “jugoslavenskom bombom”. Tumačila je ulogu Glory La Verne, zabavljačice vlasnika karipskog otoka koji se bavi uzgojem marihuane i krijumčari oružje. Taj film snimala je u Portoriku, a tijekom puta navodno su je strpali u zatvor u Venezueli jer se slikala pokraj spomenika Simónu Bolívaru. Još jedan detalj iz njezine biografije koji je nemoguće provjeriti kaže da je 1962. bila na odmoru na Kubi, gdje je navodno dobila automatsku pušku M1 na dar od samog Fidela Castra, “kako bi ga upotrijebila na holivudskim vukovima”.
Puška je izazvala pozornost holivudske policije koji su je obavijestili da je posjedovanje oružja ilegalno te su je odnijeli iz njezina stana. Zvuči posve nevjerojatno da bi netko tko je u Americi zatražio azil na vrhuncu hladnog rata u jeku kubanske krize samo tako ljetovao na Kubi, pa zatim još i prenio pušku preko granice, ali nije nemoguće da je Ivelja na Kubu možda čak putovala s jugoslavenskom putovnicom.
Sredinom '60-ih Tania Velia preselila se u Španjolsku, gdje je ostvarila još dvije epizodne uloge u dvjema serijama, a potom se okrenula pjevačkoj karijeri. Izdala je nekoliko singlica na španjolskom, koje se danas za 75 eura prodaju na eBayu, a 1969. na kratko se vraća u domovinu, gdje je ostvarila suradnju s Jugotonom i ponovno se počela predstavljati pravim imenom.
Bésame mucho
- Tanja Ivelja već desetak godina živi i djeluje van domovine. Boraveći u Americi radila je na televiziji, na filmu i u kazalištu, nastupajući i u programima Boba Cummingsa i Lorette Young. Gostovala je u Kanadi, Venezueli i ostalim američkim zemljama. Sada živi u Španjolskoj, gdje pjeva na televiziji i u muzičkim klubovima. Snimila je desetak ploča. Prilikom posjete domovini gostovala je na Zagrebačkoj televiziji u emisiji 'Ekran na ekranu' i pjevala dio svog španjolsko-meksičkog repertoara - dio je kratke biografije koju je napisao Pero Gotovac, tadašnji urednik u Jugotonu. Tekst je na poleđini ploče “Tania Velia na gostovanju u domovini”, na kojoj su četiri skladbe, a jedna od njih je i prepjev poznate meksičke pjesme “Bésame Mucho”.
Osim te, Ivelja je snimila još jednu singlicu za Jugoton, no kako nam je ispričao Siniša Škarica, nijedna od njih nije ostavila veći trag. Na tom drugom singlu su i dvije pjesme: “Djevojka Georgy”, prepjev pjesme iz filma “Georgy Girl”, a drugu pjesmu pod nazivom “Drugi put je sve ljepše” za nju je skladao Alfi Kabiljo.
- Ona je mene nazvala i pitala bih li htio raditi s njom. Imala je već sve dogovoreno s Jugotonom, a kako sam ja u to vrijeme dosta surađivao s Jugotonom, uvijek sam htio nekome pomoći pa sam tako i njoj napisao pjesmu - rekao nam je Alfi Kabiljo, koji Tanju Ivelju nakon toga više nije viđao, baš kao ni Ivica Krajač koji potpisuje tekst pjesme.
Nakon toga Tanji Ivelji gubi se svaki trag, pretpostavlja se da se nakon kraće i ne baš uspješne epizode s Jugotonom vratila u Španjolsku, ali ne znamo je li se možda udala i promijenila prezime pa je zato nemoguće doznati nešto više o tom razdoblju njezina života. Ili se jednostavno zasitila slave i povukla iz show biznisa. Ne znamo čak ni je li još živa i, ako jest, gdje živi, ali nedvojbeno je imala vrlo zanimljiv i bogat život koji zaslužuje da bude ispričan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....