Dubrovački azil slika je i prilika tuge. U njemu dom čeka 368 napuštenih životinja. Kućice se raspadaju, nema tekuće vode, hrana je ponekad jako loša, jer za bolju nema novca. Jedino u čemu odbačene životinje mogu uživati je prekrasan pogled na jedan od najljepših gradova na svijetu – Dubrovnik. No, to im ne znači mnogo. Pogled ne puni zdjelicu hranom i ne tješi kad peče sunce, pada kiša ili puše bura, a zaklon je slab.
Sandra i Tomi volonteri su Društva za zaštitu životinja, koje vodi azil. Od 23. kolovoza prošle godine nisu napustili brdo Žarkovicu, gdje se smjestilo sklonište. Neprestano su u njemu kako bi brinuli o životinjama. Kažu da su se odavno prestali nadati novome azilu, što je Grad obećao prije punih 12 godina. Sandra je prodala braniteljske dionice kako bi kupila hranu za pse, digla je kredit da bi osigurala izgradnju novih bokseva. Oboje su na rubu, kao i svi koji azilu pomažu. Zato su ovih dana poslali pismo gradonačelniku Dubrovnika Andri Vlahušiću. U očajničkom vapaju opisali su mu situaciju u azilu i kritizirali gradsku vlast.
- Odmah nakon novih izbora 2009., novi gradonačelnik Vlahušić obećao je“ žurnu izgradnju Skloništa koja će biti na ponos našeg prekrasnog Grada“. U ovih pet godina rezultati su: hrana za pse - u ovoj godini je Grad potrošio 383 tisuće kuna. Usporedbe radi, u Zagrebu je u 2012. godini za Dumovec i Noinu Arku osigurano oko četiri milijuna kuna. Dobili smo i vozilo za hvatanje životinja koje je koštalo 24 tisuće kuna, a prije dvije godine Grad je po prvi puta u povijesti platio cijepljenje pasa. To je sve – tvrde u udruzi.
Proteklih su godina, kažu, činili za dobrobit životinja zapravo puno više nego što su realno mogli. Samo u zadnjoj akciji, održanoj u srpnju prošle godine sterilizirali su 109 mačaka, u čemu im je pomogla Udruga za zaštitu životinja iz Velike Britanije. Tijekom te godine sterilizirali su 44 kuje, a u tome su im financijski pomogli volonteri društva i ljubitelji životinja iz županije.
- Sa životinjama smo 24 sata dnevno, sve su zdrave i dobro uhranjene. Svake godine ih cijepimo, odmah po dolasku čipiramo i eventualno liječimo, te kontinuirano steriliziramo. Uz sav taj posao, neprestano brinemo hoće li se neka od dotrajalih kućica i kontejnera srušiti i ozlijediti nekog volontera ili životinju – kažu očajni članovi udruge.
U pismu opisuju svakodnevno funkcioniranje skloništa: vodu im dostavljaju vatrogasci, opasna spašavanja životinja koja se nalaze u provalijama i na visini rade volonteri Gorske službe spašavanja, odgoj i trening pasa obavlja im Udruga uzgajivača njemačkih ovčara Dubrovnik i Kinološka udruga Libertas Dubrovnik, a o pticama brigu vode Sokolarski centar iz Šibenika i lokalno Društvo za zaštitu ptica...
- Naš posao ne završava na Žarkovici jer svakodnevno zaprimimo oko 40 poziva od Centra za obavješćivanje, Policije, Komunalaca, građana i drugih koji od nas traže žurne intervencije kako bi pomogli različitim životinjama. Uvijek pokušavamo ukazati institucijama i građanima da mi sve ovo radimo isključivo na volonterskoj bazi. Dnevno zaprimamo i brojne pozive institucija i građana... Jedni kažu „imam šest štenaca I ne znam što s njima“ „dođite dvije sove su zarobljene u mreži“ „molim vas dođite našla sam nekoliko mačića u kontejneru“ ili „pred kućom su mi dva opasna psa mog susjeda, dođite ih skloniti“ „u stanu moje susjede smrdi izmet mačaka, poduzmite nešto“ do onih koji kažu „sram Vas bilo brinete o životinjama, a ima gladnih ljudi“ – kažu aktivisti udruge.
Zakonom je još 2007. godine obvezno propisano da svaka jedinica lokalne samouprave mora imati svoje sklonište. Neki gradovi i općine odlučili su sklopiti ugovore sa šinterajima, koji nakon 60 dana životinje ubiju. Drugi, pak, nisu učinili ništa.
- Grad Dubrovnik ima službu za zbrinjavanje napuštenih životinja gdje u toplom uredu sjede ljudi koji samo proslijeđuju naše brojeve mobitela, a uredno primaju plaću. Kako objasniti da već dugo imamo koordinatora za izgradnju novog skloništa sa plaćom od šest i pol tisuća kuna, a skloništa ni na vidiku? Kako vama gradonačelniče, kad nas niste u ovih pet godina mandata posjetili ni jednom, objasniti da ne možemo više? Da smo iscrpljeni fizički, emocionalno i financijski. Za ovaj Grad, građane i životinje učinili smo mnogo. Ne možemo više, sad je red na vama - stoji u pismu.
U Gradu kažu da su problema svjesni, ali da trenutno rade najbolje što mogu. Lokacija na Žarkovici privremena je, ali ne znaju kada će i gdje novi azil biti izgrađen.
- Pola milijuna kuna godišnje dajemo na hranu. U Dubrovniku se nalazi jedini azil u županiji i životinja je sve više. Problemi nastaju upravo zbog hrane, jer se ona kupuje preko javne nabave, pa se zna dogoditi da kasni - kaže Mario Tevšić iz službe za odnose s javnošću Grada Dubrovnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....