Deathloop: Ne sjećam se kad sam u nekoj akcijskoj igri toliko dugo - čitao

Deathloop, nova videoigra studija Arkane koju malo-pomalo igram od sredine rujna, igrača stavlja u cipele Colta Vahna (glas mu daje Jason E. Kelley), ubojice koji je zapeo u vremenskoj petlji na subarktičkom otoku Blackreef. Da bi se oslobodio petlje, Colt mora u jednom danu određenim redoslijedom ubiti osam osoba, odnosno pojedince koji petlju drže na životu.

Na udaru se nađe i protagonist igre, što igrača stavi u nezavidnu, ali emotivno kompleksnu poziciju. On, naime, mora odlučiti slaže li se s onim što Vahn radi te želi li nastaviti igrati kako bi doznao njegovu i svačiju sudbinu.

Deathloop se u prevelikoj mjeri oslanja na mehanike iz drugih Arkaneovih uspješnica, ponajprije proširenog diptiha Dishonored. Shvaćam da određeni studiji imaju određeni umjetnički rukopis, no ovakvo je preslikavanje bezobrazno.

Od igrača se tako opet traži da se pomoću posebnih nadnaravnih sposobnosti neprimjetno kreće prostorima koji vrve neprijateljima kako bi doznao što je više moguće informacija o osobama koje mora ubiti.

Nakon što prikupi sve potrebne informacije, Colt se da na ubijanje. Te su ubilačke misije, kao što je to bio slučaj i u Dishonoredu, najbolji dio igre i samo se radi njih isplati odigrati Deathloop.

Vremenska petlja vješto je ukomponirana u priču igre, ali nimalo vješto u mehanički dio. Igraču se tako vrlo brzo omogući zadržavanje opreme i sposobnosti koje stekne u jednom danu, a način na koji mu je to omogućeno pravi je gejmerski klišej - prikupljanje tajanstvene materije koja, zapravo, figurira kao novac.

No, uvjerljivo najgori aspekt Deathloopa je način na koji igra igraču prenosi informacije. Colt sve informacije o svojim metama doznaje čitajući zalutale papire i slušajući audiozapise koje su napravili ljudi koje mora ubiti. Ne sjećam se kad sam u nekoj akcijskoj igri toliko dugo bio u izbornicima i čitao. Vrijeme koje je utrošeno na produkciju tih materijala trebalo se uložiti u rafiniranje mehaničkog i vizualnog pripovijedanja.

Premda mehanički i tematski zanimljiv, Deathloop, bojim se, neće dosegnuti status klasika medija jer u svojem izlaganju koristi anakrone tehnike pripovijedanja.