Kako su dizajneri novog Call of Dutyja doskočili činjenici da je mèta danas svima nadohvat ruke

Grčki se prefiks mèta u gejmingu najčešće koristi kada se govori o najboljem načinu (ili načinima) za ostvarivanje cilja (ili ciljeva) koji neka igra stavlja pred igrača. Banalan primjer na koji se može naletjeti u brojnim igrama: ako je neki neprijatelj osobito slab na vatru, oportuno je napasti ga vatrom. Ako igrač na raspolaganju nema oružje ili čini koje se baziraju na vatri, tada će borba protiv tog neprijatelja biti (nepotrebno) dugotrajna i naporna. Što je igra kompleksnija, to joj je mèta skrivenija. Što je mèta skrivenija, to će se igrač više mučiti kako bi je pronašao i potom implementirao.

Dok nije bilo interneta, foruma, društvenih mreža, vodiča, Reddita i svega ostalog, mèta se tražila i pronalazila metodom pokušaja i pogrešaka. Ako jedan mač ne pomaže, isuče se drugi. Ako ni on ne pomaže, onda treći itd. Danas se mèta uglavnom traži pomoću Googlea, a potraga traje jedva 10-ak minuta. Igrači se više ne moraju "mučiti" i tražiti metu jer ju je netko drugi - najčešće netko tko je posvećen samo i isključivo traženju mète - već pronašao. Istina, igrači nakon toga moraju prikupiti mèta-opremu, međutim, Google će im i s tim pomoći. Ukratko, mèta je danas svima nadohvat ruke, a to znači da su im i pobjede nadohvat ruke.

Dizajneri multiplayer segmenta pucačine iz prvog lica "Call of Duty: Modern Warfare II" (MW2) odlučili su da ta igra naoko neće imati mètu, odnosno da će igrač na raspolaganju imati mnogo različitih kvalitetnih rješenja. Praktički sve puške ravnopravne su i upotrebljive, a iz igre su izbačeni neki napredniji pokreti koji su igračima pomogli da lakše dođu do pobjeda. Taj je potez naljutio mnoge predane i natjecateljski orijentirane igrače prethodnih igara iz serijala "Call of Duty" (COD) jer su ga vidjeli kao dodvoravanje "casual" igračima, koje percipiraju kao lošije i manje vrijedne jer im reakcije i motoričko pamćenje nisu na visokoj razini.

Takvo viđenje odluke dizajnera prilično je kratkovidno. Nakon igranja MW2 i promatranja drugih kako igraju, vidljivo je da su dizajneri htjeli usporiti tempo igre i igrače učiniti ravnopravnijima. Vidljivo je i to da im je dozlogrdila činjenica da svi posežu za istim oružjima i istim kretnjama. Ako postoji mèta, to znači da će svi okršaji prije ili kasnije sličiti te postati - dosadni. A dosada je najveći neprijatelj igranja. Ako nema mèta-pušaka i mèta-kretnji, igrači će se morati više koncentrirati na prostor, mudro savladavanje tog prostora, specifičnosti pušaka koje koriste te komunikaciju sa suborcima. E, to je meta koju se isplati ganjati.