Need For Speed: Rivals (recenzija)

NFS franšiza je doživjela svojevrsno oživljavanje nakon što ju je preuzeo Criterion Games, tvorci Burnout serijala, krajem 2010. Rivals je, doduše, radio Ghost Games, no uz budno oko i savjete “starije braće” iz Criteriona, što je očigledno u svakom trenutku igranja. Iako je prošlo jedva godinu dana od Most Wanteda neke stvari su otišle korak unaprijed dok su se neke vratile dva koraka unazad.

Lovac ili lovina

Rivals se očigledno pokušava vratiti korijenima, odnosno onome što je serijal učinilo tako popularnim još u 90-im godinama, a to su bile policijske potjere. Tada nešto neviđeno u utrkama, situacija gdje morate biti prvi, a istovremeno bježati od policije koja pokušava spriječiti i vas i vaše protivnike. Od onda je prošlo poprilično vremena, te je evoluirao i žanr kao i sam serijal. Sada ćete imati priliku loviti ili biti lovina. Niti ovaj pogled na utrke nije nov, čak ni u serijalu no izvedba je posebno zanimljiva. Naime utrka može započeti u bilo kojem trenutku, te nema pauziranja igre tokom vožnje već samo u sigurnim zonama. Isto tako vas zbog neoprezne vožnje bilo kada može zaskočiti policajac iza ugla, ili ako ste vi policija, isto napraviti onima koji se utrkuju.

Tipovi utrka su klasični i već viđeni, od običnih utrka i vremenskih izazova, sve do igranja lovice sa policijom ili utrka jedan na jedan. AI je standardno agresivan, pogotovo policijski, tako da ćete morati primjenjivati sve prljave trikove koje posjedujete ako želite biti uspješni. Bez obzira o kakvoj se utrci radi, sve su brze, kratke i iznimno dinamične. Dobrom vožnjom i pobjeđivanjem u trkama izvršavate određene zadatke koji vam donose bodove, koje zatim koristite za kupovinu auta, unaprjeđenje onih koje već imate ili modificiranje istih. Bodovi su dragocjeni, pogotovo kad nadograđujete na višim razinama tako da ih morate čuvati i pametno koristiti. To i nije baš lako zato što ukoliko vas policija uhvati ili vam se auto razbije gubite sve sakupljene bodove od zadnjeg posjeta sigurnoj kući. Kroz mapu su postavljene točke koje vam obnavljaju auto, no kad čujete “damage critical” usred utrke dok vas lovi policija, neće vam biti svejedno. Prilikom vijanja ili bježanja će vam pomagati razni gadgeti. Policija ima pomagala popu EMP-a ili trake sa šiljcima, a trkači imaju šok val za odguravanje protivnika ili pak šok puls koji onemogući druge da koriste gadgete.

Za idealno igranje Rivalsa je potrebno imati ekipu koja također vole igrati arkadne trke, spojiti se na internet i igrati s njima. Naime ono čime se developeri posebno hvale je ogromni svijet u kojem svatko u bilo kojem trenutku može započeti neki event s bilo kim tko mu je u blizini. Prijatelje možete i pratiti na mapi kako biste brže stigli do njih. Bez obzira igrali na konzolama ili PC-u, vidljivo je kako je novi NFS namijenjen multiplayer igranju.

Dva koraka unazad

Tehnički na konzolama vjerujemo da NFS funkcionira bez velikih problema, no na PC-u to definitivno nije slučaj. Rivals je katastrofalan port i to next-gen inačice igre. Vjerojatno znate da se digla velika prašina oko ograničavanja prikaza na 30 sličica u sekundi, što je svojstveno za konzole zbog želje da drže full HD 1080p konstantno. Kod PC-a to nije slučaj, te se na njemu igre obično igraju u 60 FPS-a i više. U međuvremenu su igrači odlučili uzeti stvar u svoje ruke i napravilo se “sklepano” rješenje koje omogućuje nešto što je trebalo biti normalno.

Veći problem od ograničenja FPS-a je povezivanje istog s brzinom igre. Do tog saznanja se došlo kad se u početku manualno pokušavao povećati broj FPS-a, naime igra je prilikom povećanja postala duplo brža. Takva praksa je čista lijenost developera i ne radi se u modernim igrama. Na primjeru bismo to najlakše objasnili ovako: normalna brzina igre je 100% na 30 FPS-a, kad se broj poveća na npr. 60, igra postaje duplo brža, ali (a ovo je posebno bitno), ako tokom igre FPS padne na recimo 10 FPS-a igra se usporava na 33% originalne brzine. Ukoliko brzina igre i FPS nisu povezani onda dolazi do tzv. “štekanja”, no ovdje igra usporava “pod normalno” tako da recimo dionicu od minute realnog vremena vozite duplo sporije, a vrijeme teče normalno, što onemogućava osvajanje bilo kakvog time triala ili bilo čega ograničenog vremenom. Na frame rate značajno ne utječu niti grafičke postavke niti izabrana rezolucija, pa iako su razlike u izgledu između high i low minimalne, tako iz promjene ne možete ni dobiti više od jednog ili dva FPS-a.

Samo za konzole

Poanta svega rečenoga je da oni koji nemaju dovoljno jako računalo ne bi uopće trebali igru kupovati jer je apsolutno neigriva, što nažalost nije zbog ogromnih zahtjeva igre, već zbog katastrofalne optimizacije (slično kao i zadnji CoD). Oni se jednostavno mogu zabaviti Most Wantedom iz prošle godine koji zorno pokazuje što je to dobro odrađen posao, ostali slobodno naprijed, pogotovo oni sa konzolama. (Presuda za PC: 20%)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 02:10