Thief: Deadly Shadows

Thief: Deadly Shadows je zapravo Thief III. Ne dajte da vas marketing zavara jer radi se o tipičnom triku uklanjanja brojki iz naziva igara kako bi se udovoljilo konzolaškoj populaciji koja navodno ne podnosi numeraciju u nazivu igara. Dakako bilo bi u potpunosti zbunjujuće da ista igra ima dva naziva pa je eto tako smišljen naziv Deadly Shadows koji zapravo solidno opisuje cijelu igru u dvije riječi pošto uistinu skrivanje po sjenama predstavlja nevjerojatno velik aspekt igre.

Za one koji nisu upućeni valja napomenuti da je Thief serijal začetnik first-person sneaker žanra igara koji se od pojave izvornog Thiefa 1998. godine prilično raširio među igrama i postao vrlo popularan. Thief II se nije odveć proslavio zato što je skrenuo sa izvorne ideje prikradanja i ubijanja sa stilom te se više priklonio ala Rambo tehnikama. Treći nastavak igre se na svu sreću vraća izvornim vrijednostima što se djelomično može zahvaliti i Randyu Smithu voditelju razvoja igre koji je osmislio i izvorni Thief.

Pogled iz prvog ili trećeg lica

U igri ste stavljeni u ulogu najboljeg-mrak-zakon-neuhvatljivog lopova po imenu Garrett. Čovjek je pustinjak i slijedi neki svoj izopačeni moralni kod pokušavajući preživjeti u prilično okrutnom svijetu lopova u kojem uglavnom prevladava noć i sjene. Svijet je to plaćenika i podmuklih prevaranata koji vam svakog trenutka mogu zabiti nož u leđa kada se najmanje nadate. Zahvaljujući ekipi iz Looking Glassa svijet našeg lopova je izrazito realno dočaran i nevjerojatno tamna i strašljiva atmosfera se proteže kroz cijelu igru. Zahvaljujući evidentnim naporima koji su uloženi u mnogobrojne detalje igrač se zaista može uživjeti u igru. Priča igre posuđuje nekoliko činjenica iz prethodnih nastavaka ali ako i niste nikada prije igrali Lopova nećete odveć toga propustiti. Premda je naš lik zadužen da spasi svijet od dolaska novog Mračnog Doba igra ne bi bila zanimljiva ako on ne izvuče neku osobnu dobit iz cijele situacije. Jer naposljetku, njegov moralni kod i pravila se uglavnom zasnivaju na zlatu i sličnim predmetima.

Jedna od glavnih kvaliteta igra poput Thiefa je (ili bi barem trebala biti) činjenica da se igrač u potpunosti stopi sa svojim likom te se uistinu osjeća kao da je u njegovoj koži. Takav doživljaj se dakako postiže odgovarajućom grafikom, zvukom te dakako igrivošću. No ono što se podrazumijeva jest da se igra iz prvog lica pošto je nerealno poistovjećivati se s nekim likom ako ga gledate preko njegovog ramena. U najavama Thiefa je stajalo da će igra po defaultu biti podešena na igranje iz trećeg lica. To nas je pomalo zabrinulo jer doista dovodi u pitanje igrivost kompletne igre. I doista pogled iz trećeg lica je inicijalno podešen ali, i tu skidamo kapu programerima i dizajnerima implementiran je i kompletan pogled iz prvog lica. Thief je jedna od zaista rijetkih igara u kojima postoji puna implementacija pogleda iz prvog i trećeg lica. U solidnom broju igara možete odabrati iz koje ćete perspektive igrati ali uvijek je jedna perspektivna glavna, a ova druga je dodana tek tako, kao opcija koja mi mogla izgledati zgodno. Thief zaista ima punu implementaciju oba pogleda i makar najtoplije preporučamo da igru odigrate iz prvog lica ako želite možete je odigrati i iz trećeg lica.

Lova, zlato i artefakti

Garrett se može slobodno šetati gradom koji je na neki način polazna točka u igri. Ako se ukaže prilika i potreba u gradu se može obaviti i koja omanja pljačka, ali pljačkanje kuća prosječnih ljudi nije odveć isplativo. Prave pljačke leže u misijama u kojima ste najčešće angažirani od strane lokalnih moćnika ili fanatičnih sekti. Misije vas ujedno vode i kroz zaplet igre, a moramo pohvaliti brzinu kojom se zaplet odvija. Naime igra vas konstantno drži napetima, ako pratite priču dakako i ne ostavlja vam niti trenutak predaha. Na svu sreću uvijek se nađe vremena za pokoji obilazak grada ili lutanje po sobama i tamnicama čak i kada to nije specificirano u planu misije.

Na početku svake misije bivate prebačeni na novu lokaciju koja je obično vrlo velika mapa podijeljena na nekoliko manjih segmenata. Na vama je kako ćete riješiti zadatke koji su vam zdani u misiji. Igra ni na koji način ne diktira način rješavanja zadataka osim što ponekad dobijete dodatne zadatke poput ubij, ili nemoj ubiti određenu osobu. Kao i u svim sneaker igrama ako vam je baš užitak možete igrati raznim Rambo metodama ali tada nećete osjetiti pravi užitak igre. Makar izgleda da je najočitiji put za rješavanje nekog zadatka ujedno i najjednostavniji to najčešće nije istina jer Garrett je stručnjak u skrivanju, a ne u borbi pa makar morao savladati samo dva stražara. Na raspolaganju vam stoji mnogo “alata” koji pomažu u obavljanju “posla” što je tiše, bezbolnije i sa manje nasilja moguće. Strijele sa vodenim vrhom omogućuju gašenje mnogih baklji koje gore u tamnim i vlažnim hodnicima, a uz nešto prakse i vještine moguće je ugasiti i baklje koje nose stražari. Pošto stražari u džepu nemaju upaljač trebat će im neko dulje vrijeme dok ponovo ne zapale baklju, a vi dakako za to vrijeme možete u miru obaviti svoj posao. Ovisno o težini na kojoj igrate gašenje baklje može uzrokovati zbunjenost kod stražara ili pak potpunu svjesnost da se vi nalazite u njihovoj blizini što rezultira pozivanjem drugih stražara u pomoć. Strelice koje fijuču dok lete su također zgodan alat ali znaju prouzročiti neželjeni efekt, tj. otjerati stražare na krivu stranu ili često tamo gdje ih najmanje želimo – prema Garrettu. Kako budete napredovali kroz misije dočepat ćete se i mina, dimnih bombi i rukavica za penjanje uz pomoć kojih se možete popeti na gotovo bilo koji kameni zid. Bodež i jedna poveća batina spadaju u standardnu opremu i koriste se samo u nuždi ali bez njih teško da bi naš lopov uspio preživjeti.

Pored glavnog zadatka koji je drugačiji za svaku misiju da bi završili misiju morate i skupiti određen postotak od sveg blaga koje se nalazi na tom nivou. Ako igrate na normalnoj težini morat ćete skupiti četrdeset posto blaga. U većini slučajeva ćete imati mapu kuće ili tamnice gdje “radite” ali na to mapi neće biti označeni niti neprijatelji niti vi kako hodate. Radi se naprosto o skici terena koja vam omogućuje da se pobliže upoznate sa situacijom koja vas očekuje. Jedna od prilično iritantnih stvari u Thiefu su učitavanja koja se odvijaju tijekom misija. Naime mape su prilično velike i moraju biti rascjepkane na manje dijelove. Problem i nije toliko u učitavanju i razbijanju dinamike igre već u tome što pojedini dijelovi mape funkcioniraju kao zasebne cjeline. Bježite li primjerice od stražara i prođete kroz neka vrta koja su ujedno i prolaz između dvije cjeline na mapi stražari će ostati “zatočeni” u prijašnjoj cjelini. Ako se odlučite vratiti dočekat će vas na točno onom mjestu gdje ste ih i ostavili.

Gotovo cijela radnja igre se odvija u loše osvijetljenim prostorima što je i logično jer u srednjem vijeku nije baš bilo struje, a i sva ta silna tama skriva neke od nedostataka igre. Nismo sigurni radi li se o problemu naše grafičke kartice ili naprosto o greškama u igri ali na dosta mjesta su nedostajale teksture. Zbog tame to vjerojatno niti nećete primijetiti ali primijetiti ćete neprijatelje koje ne krasi odveć velik broj poligona što se ponajviše vidi na njihovim licima.

Zvukovi u igri su odlični i atmosfera igre se velikim dijelom temelji upravo na zvuku. Glasovi su jedni od najboljih koje smo čuli u posljednje vrijeme, a dijalozi između likova čak imaju i nekog smisla pa ih se isplati poslušati.

Kvalitetna promjena

Makar Thief: Deadly Shadows nije do kraja ispoliran i definitivno ima dijelova poput umjetne inteligencije na kojima se da proraditi igrivost i atmosfera igre su odlični. Igraču je ostavljeno mnogo slobode i dopušteno da luta po nivoima i gradovima, ali s druge strane priča ga dovoljno vuče da nastavi rješavati misije. Ako se želite malo odmoriti od pucačina uz ništa manje zanimljivu igru svakako isprobajte Thiefa.

Kako varati (cheats)?

Uz pomoć Notepada ili nekog sličnog tekstualnog editora otvorite datoteku default.ini koju možete pronaći u direktoriju gdje ste instalirali igru. Potom u datoteci pronađite redak koji glasi “[Difficulty]“. Nakon njega slijede redci koji definiraju ponašanje neprijatelja. Svaki parametar možete podesiti na vrijednosti između nula i deset gdje nula znači da će ta sposobnost neprijatelja biti onemogućena.

AI visual acuity multiplier – određuje koliko neprijatelji dobro vide

AI auditory acuity multiplier – određuje koliko neprijatelji dobro čuju

AI tactile acuity multiplier – određuje koliko su neprijatelji sposobni “osjetiti” vašu prisutnost

AI-to-player damage multiplier – određuje koliku štetu će svaki vaš udarac nanijeti neprijatelju