‘Unpacking‘, igra uz koju selidbe nisu tako strašne

Rječnici kažu da je selidba promjena boravišta ili stana. Međutim, kao netko tko je tijekom života promijenio 13 adresa, četiri u rodnom Osijeku, jednu u Rijeci i osam u Zagrebu, mogu posvjedočiti da su selidbe mnogo, mnogo više od tek puke promjene boravišta ili stana te da poslovica “triput seliti jedanput pogorjeti” apsolutno stoji. Selidbe su zaista skupe i uzrokuju velike troškove – što materijalne, što emotivne.

Poput pravih selidbi, višestruko nagrađivana videoigra odgonetanja “Unpacking” (hrv. raspakiravanje) australske redateljice i dizajnerice Wren Brier iz 2021. godine isprve djeluje prozaično – igrač iz kutija mora izvaditi razne predmete te ih smjestiti na razna mjesta u svome domu. Međutim, igraču gotovo odmah postane jasno da svaki predmet ima nekakvo značenje te da “Raspakiravanje” nije tek puki stambeni “Tetris”.

Brierina je igra podijeljena u faze, a svaka se odvija tijekom jedne godine života protagonistice igre. Priča “Raspakiravanja” tako počne 1997. godine, odnosno kada protagonistica dobije svoju sobu. Predmeta, koje igrač mora razmjestiti, ispočetka ima malo jer je njezin životni prostor malen, a životno iskustvo skromno. Međutim, kad protagonistica poraste i razvije se, poraste i broj predmeta koje posjeduje i broj prostorija u koje ih igrač treba staviti. “Raspakiravanje” je uglavnom neverbalna igra, a predmeti i prostorije daju se lako raspoznati. Za razliku od drugih igara odgonetanja, ova igraču ne štopa vrijeme i ne ocjenjuje njegovu uspješnost. Ako kojim slučajem predmet stavi negdje gdje on ne pripada, igra će ga na to upozoriti, ali mu neće sugerirati gdje bi ga trebao staviti. Prema tome, igrač može biti onoliko pedantan ili neuredan koliko želi. Ja sam prilično uredan i patim od reda pa sam knjige na policama i odjeću u ormarima znao više puta preslagati kako bi bila cakumpakum.

Dok sam se u “Raspakiravanju” selio iz sobe u sobu, prisjetio sam se vlastitih selidbi – ushita koji sam osjetio kada sam došao u Zagreb na studij i panike koja me obuzela kad mi je jedan od stanodavaca iz studentskih dana rekao da ću se uskoro morati iseliti jer će u njega ući njegova kći i njezin muž. Ako na svake tri selidbe dođe jedno “stradanje od požara”, ja sam dosad izgorio pet puta.