HRABRA ISPOVIJEST MAJKE: Nisam ništa osjećala za svoje dijete kad sam ga prvi put vidjela

Jedna majka iz Sjeverne Karoline iskreno je priznala ono o čemu se malo govori, a nije rijedak slučaj, Ona, naime, za svoje dijete nije ništa osjećala kad ga je prvi put vidjela, pišu britanski mediji.

Heather Neil rekla je da je s prvim sinom Kabesom, kojemu su sad četiri godine, odmah osjetila povezanost čim ga je prvi put vidjela tijekom ultrazvučnog pregleda. No s drugim sinom Madyjem bilo je potpuno drugačije.

'Kad sam vidjela snimku, bila je to samo još jedna beba i nisam osjetila ništa posebno', rekla je Heather te priznala kako je zbog toga bila vrlo zabrinuta.

'Čak niti na trećem ultrazvuku u 8. mjesecu nisam osjetila ništa posebno. Kao da sam sliku pronašla na internetu, a ne kao da je to moje dijete. Mislila sam da će sve biti isto kao i s mojim prvim sinom i bila sam jako uznemirena jer povezanosti naprosto nije bilo.'

Mislila je da je njezin nedostatak osjećaja povezan s hormonima, no tada je otkrila i da njezin suprug Christopher ima isti problem.

'Vidjela sam to na njegovom licu. Ni on nije ništa osjećao.'

No kad se Mady rodio, njezini su se osjećaji počeli pomalo mijenjati.

'Kad se rodio svi oni pozitivni osjećaji su se vratiti. Osjetila sam povezanost i sve je bilo kako treba biti', rekla je Heather.

Nakon ovog iskustva shvatila je da je ovo zapravo čest problem o kojem se ne govori dovoljno. Štoviše, majke i očeve se često osuđuje ako isti čas ne osjete povezanost i ljubav prema svom djetetu, a zapravo radi se o nečemu normalnom i relativno čestom.

'Svatko se sa svojim djetetom povezuje na drugi način. Nekad se osjećaji probude odmah, nekad im treba malo više vremena. I jedno i drugo je potpuno prirodno i nikoga ne treba osuđivati. Ako budem imala i treće dijete i ponovno mi se dogodi nešto slično, znam da se ne trebam brinuti i da će sve biti u redu', kaže Heather.

Nakon što je sa svojom pričom izašla u javnost, počele su joj se javljati i druge majke sa sličnim iskustvima. Rekle su joj kako su istovremeno bile uplašene i bilo ih je sram te se nikome nisu usudile priznati što se događa. Skrivale su svoje osjećaje i pravile se da je sve u redu jer su se bojale osude drugih.

'O ovome se naprosto mora više govoriti kako ljudi ne bi bili u strahu i kako bi znali da u toj situaciji nisu sami. Također, ono što je važno naglasiti je da nitko nema pravo osuđivati roditelje zbog onoga što osjećaju', kaže Heather.