IMAMO KROMOSOM VIŠKA, ALI BIT ĆEMO OLIMPIJCI Počele pripreme za Specijalnu olimpijadu: Ana (21) ima 21 medalju. Ona, Mauro i Lara ne poznaju granice

Ana ima kromosom viška. Ona je Downić. Svejedno, naučila je plivati s četiri godine, a tada je prvi put stala i na skije. Međutim, tu se nije zaustavila. Danas ima 21 godinu i za svaku svoju godinu zaslužila je po jednu medalju.

Inspiracija

Dakle, ukupno 21. Ni tu nije stala. Ana Bašić ovih dana priprema se za Specijalnu olimpijadu, koja se održava na proljeće u Abu Dhabiju. Ana će biti olimpijka.

Ova inspirativna sportašica natječe se u plivanju, alpskom skijanju, trčanju na krpljama, atletici, floorballu i nordijskom trčanju, a lista sportova u kojima uživa i pored natjecanja još je šira, pa tako voli i, primjerice, roniti na dah do 15 metara ili igrati pikado. Ni ona ni njezina obitelj nisu dopustili da ih genetski poremećaj na ikoji način ograniči.

- Ana je završila školu prošle godine, a nastavila se baviti sportom jer je u njemu od malih nogu - priča nam njezina majka Sandra Bašić.

- Kad se tek rodila, malo se znalo o sindromu Down. Liječnici su nam govorili samo loše stvari i uvjeravali nas da nam dijete neće biti sposobno ni za kakve aktivnosti. Suprug i ja slučajno smo vidjeli primjerak nekih talijanskih novina u kojima je bio Downić na skijama na vrhu Kronplatza. Odnijeli smo to doktoru, koji je i dalje bio uporan i ponovno rekao da je takvo što nemoguće. No mi smo se već zainatili. Muž mi je rekao - ako ovaj dečko može skijati, i naša Ana će - prisjeća se Sandra, dodajući da je sport u njihovoj obitelji oduvijek vrlo važna stavka pa nerijetko skupa bicikliraju, skijaju, planinare...

Ponosni roditelji

- Ana je prvi put stala na skije kada je imala četiri godine, a sa šest je proskijala. Za razliku od naše druge djece, trebalo joj je malo više vremena. Naučila bi skijati, ali se nije znala zaustaviti ili skrenuti, no s vremenom je sve svladala. Na skijanjima i ljetovanjima odmalena je s nama sudjelovala u svim aktivnostima - objašnjava nam ponosna majka. Kroz takav su pristup, kaže, svojoj kćeri omogućili širu prihvaćenost u obitelji, a kasnije i među prijateljima.

- Znam za slučajeve u kojima djeca sa sindromom Downom sjede kod kuće, no mislim da su naš prkos i odluka da Anu “bacimo” u sport bili odlični za njezinu dobrobit. Kada je krenula u školu, uključila se u sportsko društvo Hobotnica, koje je član Specijalne olimpijade Hrvatske - ističu roditelji.

Trenirala je i natjecala se te putovala s vršnjacima. Na taj je način dobila priliku pokazati hrabrost, putovati, upoznati nove ljude, družiti se, prihvatiti i biti prihvaćena. Osjećaj uspjeha važan je svima, a pogotovo osobama koje nemaju toliko često priliku za iskazivanje. Ana prilično teško priča, što joj otežava svakodnevicu, ali u sportu joj to nije važno. Vjerujem da je i to jedan od razloga zbog kojeg toliko uživa. Također, i drugi je više cijene zbog njezinih uspjeha. Mi u Istri to zovemo rišpekt - kaže Sandra. Dobiti medalju poseban je ponos takvim ljudima, nastavlja.

- Vjerujte mi da se oni kada su nagrađeni osjećaju kao najveći svjetski sportaši. Prošle smo godine bili na zimskim specijalnim igrama u Austriji gdje se Ana prvi put natjecala na svjetskom prvenstvu, a po njoj se vidjelo da je, kada je ostvarila rezultate, bila neopisivo ponosna. Što se tiče naših živaca, to je također bilo kao prava olimpijada - s tribina ju je pratila cijela obitelj - iskrena je Sandra. Anino bavljenje sportom, kaže, uvelike je odredilo i način na koji se njezini brat i sestra odnose prema njoj.

- Moja seka će biti olimpijka - zna reći njezin mlađi brat kada o njoj priča sa s vršnjacima.

Uz Anu, na Olimpijadu u Abu Dhabiju otputovat će i njezini prijatelji, također Puležani, 15-godišnja Lara Belaušić te 19-godišnji Mauro Zović, također iznimno uspješni sportaši - Mauru je najdraži nogomet, dok Lara obožava trčati na 50 metara. Sveukupno će Hrvatsku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima predstavljati 12 sportaša.

Intelektualne teškoće

O uvijek nasmijanim sportašima pričali smo i sa Zlatkom Mlakarom, predsjednikom Specijalne olimpijade Hrvatske, nacionalnog saveza Hrvatske. Pod okriljem Saveza djeluje četrdesetak udruga i ustanova iz područja socijalne skrbi, kako Mlakar kaže, “od Čakovca do Splita te od Vukovara do Pule”.

- U savezu ima osoba s intelektualnih teškoća svih kategorija, od skupina koje su granične s prosječnom inteligencijom do onih koji imaju teška oštećenja i u nekim su slučajevima gotovo nepokretni. Imamo 800 do 900 aktivnih članova diljem zemlje, a godišnje održavamo petnaestak državnih natjecanja u ljetnim i zimskim sportovima. Na plivanje, recimo, dođe i do 120 natjecatelja - ističe čelnik Saveza, nabrajajući sportove koji se igraju: alpsko i nordijsko skijanje, atletika, kuglanje, stolni tenis, odbojka, hodanje na krpljama - sport koji se zasniva na hodanju po dubokom snijegu s posebnom obućom - te floorball, inačica dvoranskog hokeja, vrlo popularna u skandinavskim zemljama.

- Sportovi su prilagođeni osoba s intelektualnim poteškoćama, ali rekao bih da nije riječ o velikim ustupcima. Primjerice, pliva se na 25 metara, što je puno manja relacija od uobičajenih, odbojka se ne igra na pet, nego 11 dobivenih, a koševi su nešto niži, kao za rekreativce. Međutim, i dalje je jasno o kojim se sportovima radi i sva pravila su jednaka - ističe Mlakar, napominjući da vjeruje da će u Abu Dhabiju biti prilično zanimljivo i zato što na natjecanja idu uglavnom u pojedinačnim disciplinama, dok su se prethodnih godina više oslanjali na grupne sportove - odbojku i nogomet.

- Uvijek smo optimisti i sigurni smo da se vraćamo s medaljama. Pogotovo sada, kada se natječemo u više kategorija. Svi mi imamo limite, no skupa radimo na tome da ih prepoznamo i prijeđemo preko njih - optimističan je Mlakar, ističući da na sportskim okupljanjima ne nedostaje smijeha.

- Imali smo jednog dečka koji je briljirao u skijanju. U to je vrijeme Janica Kostelić bila na vrhuncu svoje karijere, no on ju je stalno zvao Jamnica - smije se Mlakar.

Uz Specijalnu olimpijadu Hrvatske na putu za Abu Dhabi angažirala se i zaklada Hrvatska za djecu.

- U prethodnim smo se projektima često susretali s najranjivijom skupinom djece i svaki smo se put iznenadili koliko su pozitivni. Kada smo čuli da su se s prošle olimpijade vratili sa 19 medalja, morali smo im pomoći - kaže nam Renata Gubić iz zaklade “Hrvatska za djecu”.