Neki doista novi klinci - senzibilni, sućutni, znatiželjni, neovisni, nekonvencionalni, intuitivni, često nestrpljivi i vrlo inteligentni - pojavili su se među nama, tvrdili su prije desetak godina autori bestselera Lee
Carroll i
Jan
Tober, uzburkavši humanističke i medicinske krugove.
Priča se zavrtjela oko Nancy Anne Tape, Amerikanke koja je tvrdila da ta djeca i neki ljudi imaju “indigo auru”. Oni su navodno “nova etapa u ljudskom razvoju” i pokušat će poboljšati ovaj svijet u koji se ne uklapaju. S druge strane, kritičari tog new age koncepta takvu djecu su opisivali kao sebičnu, razmaženu, usmjerenu na sebe, ili su tvrdili da su to djeca s poremećajem pažnje, čak i autistična.
Psihijatrica
Draženka Ostojić kaže da pojam indigo znanstveno nije potvrđen i sukladno tome ne koristi se u psihijatriji, te ga ona kao psihijatrica zaposlena u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, nikad neće koristiti.
- Zaista malo znam o cijeloj priči da bih donosila mišljenje, tim fenomenom bave se psiholozi, mogu samo reći da znanost nije potvrdila da je riječ o djeci višeg evolucijskog stupnja.
No, odgajatelji, profesori i pedagozi sa svih strana svijeta nastavili su bilježiti svoja iskustva s “novom, drugačijom djecom”. Kao rezultat, spomenuti autorski dvojac nedavno je objavio drugu knjigu, “Indigo djeca - deset godina poslije” koju je kod nas upravo izdala Planetopija.
Postoje li indigo djeca, pa čak i indigo ljudi, što to zapravo znači, i jesu li u svojoj praksi usvojili ne samo termin već i čitav sklop ideja vezanih uz indigo djecu, objasnile su nam defektologinja Katica Buljan Herceg, te klinička psihologinja Tanja Sever.
Sandra Bolanča
Priča se zavrtjela oko Nancy Anne Tape, Amerikanke koja je tvrdila da ta djeca i neki ljudi imaju “indigo auru”. Oni su navodno “nova etapa u ljudskom razvoju” i pokušat će poboljšati ovaj svijet u koji se ne uklapaju. S druge strane, kritičari tog new age koncepta takvu djecu su opisivali kao sebičnu, razmaženu, usmjerenu na sebe, ili su tvrdili da su to djeca s poremećajem pažnje, čak i autistična.
Psihijatrica
Draženka Ostojić kaže da pojam indigo znanstveno nije potvrđen i sukladno tome ne koristi se u psihijatriji, te ga ona kao psihijatrica zaposlena u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, nikad neće koristiti.
- Zaista malo znam o cijeloj priči da bih donosila mišljenje, tim fenomenom bave se psiholozi, mogu samo reći da znanost nije potvrdila da je riječ o djeci višeg evolucijskog stupnja.
No, odgajatelji, profesori i pedagozi sa svih strana svijeta nastavili su bilježiti svoja iskustva s “novom, drugačijom djecom”. Kao rezultat, spomenuti autorski dvojac nedavno je objavio drugu knjigu, “Indigo djeca - deset godina poslije” koju je kod nas upravo izdala Planetopija.
Postoje li indigo djeca, pa čak i indigo ljudi, što to zapravo znači, i jesu li u svojoj praksi usvojili ne samo termin već i čitav sklop ideja vezanih uz indigo djecu, objasnile su nam defektologinja Katica Buljan Herceg, te klinička psihologinja Tanja Sever.
|
Praksa me suočila s takvom djecom
Katica Buljan Herceg, defektolog Ja nisam sljedbenik new age ideja, ali kroz praksu sam shvatila da postoje djeca koju bismo mogli nazvati indigo djecom, kaže defektolog i bioterapeut Katica Buljan Herceg. Četvrt stoljeća Buljan Herceg, i sama majka 26-godišnje djevojke, radila je kao defektolog po zagrebačkim vrtićima i školama, a odnedavno djeluje kroz svoju udrugu Indigo kristalni most. - Protivnik sam etiketiranja, senzacionalizma, misticizma i zato nerado dajem izjave... No, iznijet ću vlastita iskustva. Zbog vrlo visoke osjetljivosti indigo djeca znaju imati problema u svakodnevnoj komunikaciji. Drugačija su, često zbog toga ranjiva, ugrožena, usamljena. Neki će pokušati drastično mijenjati svijet oko sebe, a drugi će se povući, samoblokirati. Oni su naše zrcalo, u njihovu se ponašanju odražava naša neusklađenost. Njima smeta što odrasli jedno misle, drugo govore, treće čine. Iritira ih kako rabimo pojmove dobrota, ljubaznost, pristojnost. Registriraju svaku glumu, a priori odbacuju uvjetovanu ljubav. Oni su majstori suptilne komunikacije, često će sa svojim pitanjima prekinuti nastavu, otvoreno će (mi ćemo to doživjeti kao nepristojno) odbaciti sadržaje koji ih ne zanimaju. Budući da su puno osjetljivija od svojih vršnjaka, mnoga indigo djeca ulaze u samoblokadu, imaju vrtoglavice, tjeskobe... Nažalost, često dobivaju lijekove koji ih otupljuju i gase.  Roditelji se s indigo djecom različito nose. Neki od njih dođu na tretman da im se laska, drugi da speru ojsećaj krivnje. Nedavno mi kaže jedna mama: ovo dijete ili je posebno glupo ili ima inteligenciju koju ja ne razumijem. Iritantno je staloženo, mirno i namjerno negira školski uspjeh. Mama je naglasila da su ona i suprug uspješni odvjetnici i da njihova obitelj nije disfunkcionalna. Mala ih je izluđivala, njihovim prijateljima govorila je da lažu, pričala im o anđelima, svojim nevidljivim prijateljima, prošlom životu. Jedva sam joj neke gluposti izbila iz glave, jadala se očajna mama. A ključ leži baš u razumijevanju tih dječjih “gluposti”. Oni nisu slušali što je njihovoj indigo curici bitno, pa je mala iz prkosa otišla u drugu krajnost: ako ti ne čuješ mene, neću ni ja tebe. Tebi je važan samo uspjeh u školi i za “osvetu” ja ću tu zakazati. Važno je znati da nove indigo generacije imaju zajedničku karakteristiku: sustav vrijednosti u kojem mi živimo njima je besmislen. Mi ih zato doživljavamo kao neodgovorne i nezainteresirane, a oni nas kao licemjere. Mi ćemo glumiti kako bismo opstali u ovom svijetu, a oni se u to okruženje ne žele uklopiti - tumači Buljan Herceg.
|
|
Termin ne koristim kao dijagnozu, ali ga upotrebljavam u svojim bilješkama
Tanja Sever, klinička psihologinja u zagrebačkom Psihološkom centru Medveščak - Da, postoje djeca koja su darovita, vrlo emotivna, neka su korak do autizma, neka bogata duhom, ali s teškoćama u socijalizaciji. Ne volim klasificiranje jer ono djecu stigmatizira, etiketira, što ometa njihov razvoj. Godinama radim s djecom i mladima u dobi od 16, 17 godina koji su uglavnom indigo. Odmah ću objasniti svoj stav: pobornik sam tog termina, ali ga ne koristim kao dijagnozu. Nikada nekom od roditelja neću reći “vaše dijete je indigo”, kao što im neću reći koliki smo IQ izmjerili kod djeteta. To je nepotrebno etiketiranje. Vjerujem da oni jesu zrcalo naše stvarnosti i da ukazuju na neke stvari, a moja je dužnost prilagoditi ih ovom svijetu do one mjere do koje je to moguće - tumači Tanja Sever, koja je na temelju psihotestova uočila da neka djeca jesu osjetilno i spoznajno iznadprosječna. Susrela se s nizom zanimljivih izjava koje će prešutno pripisati indigo djeci. - Oni jako osjećaju druge ljude. Dječak dođe do mene i kaže: ‘Tanja, zašto ne pomogneš ovoj djevojčici, vidiš kako se srami’, ili ‘Ona curica imat će puno problema, pomozi joj’, ili ‘Tanja, čuješ li tugu ovog tu dječaka?’ Oni imaju vrlo razvijen spoznajni svijet, a s druge strane odbijaju naučiti osnovne stvari: neće vam dati ruku kad prelaze cestu, neće čekati zeleno, ne žele naučiti prati zube ili neće pozdraviti susjeda. Neki od njih, primjerice, daroviti su u šahu, matematici, glazbi, a bezvoljni za druge stvari. Kad iziđu iz kuće u glavi još uvijek množe, dijele ili čuju neku svoju melodiju i neće pozdraviti susjeda zato što ga i ne vide. Ako su iznimno glazbeno nadareni, recimo, teško će naučiti pisati slova. Naprosto im to nije bitno. Postoji, dakle, disbalans između njihova kognitivnog i emotivnog dijela. Ipak, ne bih se usudila reći da predstavljaju viši evolucijski razvoj. Svako hiperaktivno, nemirno dijete s poremećajem pažnje nije indigo dijete, naglašava Sever, a koliko je indigo djece u Hrvatskoj, nemoguće je izračunati jer su parametri višestruki, a mnoga djeca imaju samo neke osobine indigo djeteta, previše je prostora za osobnu interpretaciju i statistika automatski otpada. |
Sandra Bolanča