ISPOVIJEST ADRIANE, MALOLJETNE TRUDNICE 'Htjeli smo bebu, radili smo na tome. Nadam se da će on uskoro dobiti posao'

Adriana je nedavno napunila 18 godina. U Caritasovu Kuću ljubavi stigla je u studenome prošle godine kao maloljetna trudnica. Tada je bila u trećem mjesecu trudnoće, no život u Caritasovim kućama poznaje otprije. Ondje ju je dovelo nesređeno stanje u njezinoj obitelji i ružan splet okolnosti.

Majka je tragično stradala; djevojka se nerado prisjeća ružnih događaja. Živjela je potom s majčinom obitelji, pa s očevom obitelji, pa u jednoj od Caritasovih kuća. Pohađala je srednju ekonomsku školu, prvo redovno, a potom se prebacila na dopisni program. Ostala su joj još samo dva ispita, zadovoljno napominje. Posljednje dvije godine je u vezi s dečkom koji živi sa svojim roditeljima nedaleko od Zagreba.

Oba roditelja malodobna

“Zaljubili smo se i htjeli smo bebu, radili smo na tome. Nadam se da će on uskoro dobiti posao. Njegovi su u početku negodovali, ali sad su sretni i jedva čekaju unuče. Termin je u lipnju, dobit ćemo curicu”, kaže Adriana. Ako se dečko ne zaposli, ona će još neko vrijeme ostati u Caritasovoj kući, no vjeruje da će i sama dobiti posao i osamostaliti se.

“Ja već šest godina nisam rekla mama, bit će mi malo neobično da me netko zove mama, ali jedva čekam”, nasmijala se mlada djevojka. Do nje u dnevnoj sobi sjedi maloljetna djevojka. Slatka je, simpatična, mlada, nezrela. Gleda me dubokim crnim očima i smije se. Domovi joj nisu novost, već je živjela u onom na zagrebačkoj Trešnjevci. Slučajno je zatrudnjela, nije planirala bebu. Otac djeteta također je maloljetan. “Nešto ćemo smisliti”, kaže i sliježe ramenima dok u naručju drži kćerkicu staru tek nekoliko mjeseci. I njegovi i njezini prihvatili su dijete, no otac djeteta ne može upisati očinstvo jer je maloljetan. Nadležni centar odredit će skrbnika, s time da će uvažiti naše mišljenje, tumači Daniela Bukvić, v.d. ravnatelja Caritasove Kuće ljubavi.

Svake godine iz hrvatskih bolnica iziđe između 1200 i 1500 maloljetnih majki. Većina ih ima podršku obitelji, no oko 10 posto njih prepuštene su same sebi. Caritasove kuće korisnike primaju preko Centra za socijalnu skrb. Funkcioniraju poput domova za djecu, jedino što im je osnivač vjerska zajednica.

Dijete zbrinuto 3 godine

Na području Zagreba četiri su takve kuće s oko 60-ak štićenika. Brinu o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i o trudnicama koje nemaju kamo s bebama. Svaka kuća ima psihologinju, socijalnu radnicu, medicinsku sestru, odgojiteljice i kuharice. Dijete u Caritasovoj kući ostaje do svoje treće godine, a majka do godine dana djetetova života. Ona tada kuću mora napustiti, no cijelo vrijeme Caritas joj pomaže da se osamostali, doškoluje, nađe posao i stan kako bi mogla dobiti dijete.

Prikrivanje trudnoće

“Različiti su slučajevi, svaka priča je za sebe. Ponekad primarna obitelj prihvati činjenicu da im je maloljetna kći ostala trudna i preuzme brigu o svojem unuku ili unučici. Ponekad se majka sama brzo osposobi za samostalan život s djetetom. Međutim, postoji i situacija da mlada mama nema kamo, ne prihvaćaju je njezini ili je obitelj otprije nesređena. U tom slučaju dolaze k nama”, tumači časna sestra Mirjam Peričić, inače psihologinja.

“Dogodi se da djevojku iskoristi stariji muškarac. Kad sazna da je trudna, on je odbaci. Djevojka rodi i vrati se svojima, a dijete ide na udomljenje ili posvojenje”, opisuje psihologinja. Mlade trudnice su često iz nesređenih obitelji u kojima ima nasilja, psihičkih bolesti, poroka, ali, zanimljivo, i iz vrlo tradicionalnih obitelji koje onda prikrivaju njezinu trudnoću.

“Primjerice, djevojka ostane trudna sa 16 godina. U očaju da ne pukne sramota, roditelji dignu kredit i presele je u drugi grad, na drugi kraj zemlje. Ona rodi, maloljetni otac nikad ne sazna, a roditelji svojoj malodobnoj kćeri postave ultimatum: ili mi ili dijete. Neće sramotu u kući. Ako mlada majka ipak želi zadržati bebu, obrati se Centru za socijalnu skrb i tako dođu do nas. Međutim, primamo djevojke i bez rješenja Centra. Caritas je po svojoj definiciji dužan brinuti o najslabijima”, kaže sestra Mirjam.

Česta je pojava da je maloljetne trudnice sustav već obilježio. Ako ne idu redovito u školu ili ih ulove s marihuanom i slično, psiholozi i socijalni radnici zabilježe poznatu “širokopojasnu” dijagnozu “promjene u ponašanju” i najave im da će završiti u nekom od odgojnih domova za djecu i mladež (11 ih je u Hrvatskoj).

“A onamo im se ne ide i tada maloljetna djevojka namjerno zatrudni da bi dobila ili zadržala smještaj u Caritasovoj kući. Trudnoća tada dođe kao privremeno rješenje. Često su to djevojke koje su živjele po domovima. Općenito, mladi koji su živjeli u ustanovama rano stupaju u odnose. Rano nađu partnere, rano žele stvoriti obitelj. Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Nerealni su, imaju krivu percepciju. Čak njihova djeca sazriju prije njih. Ali, neke od njih veliki su borci”, iznosi psihologinja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), tijekom 2013. godine zabilježena su 1273 poroda i 221 legalno inducirani prekid trudnoće kod maloljetnica, odnosno djevojaka u dobi od 14 do 19 godina, što čini 6,9 posto namjernih prekida trudnoće.

Broj maloljetničkih trudnoća ne raste, ali se i ne smanjuje, što bi bilo očekivano s obzirom na to da bi novije generacije trebale biti educiranije u pogledu zaštite. U Hrvatskoj tinejdžeri u spolne odnose stupaju u prosjeku sa 17 godina i tri mjeseca. Iako situacija kod nas nije alarmantna, nedovoljno se poduzima kad je riječ o edukaciji mladih i postupanju s trudnim maloljetnicama.

Prihvaćaju i zrele žene

Osim u Caritasovoj kući, maloljetne trudnice dom pronalaze u zagrebačkoj Nazorovoj, no i tamo mogu ostati samo godinu dana nakon poroda. Nakon toga osiguran im je privremeni smještaj u stanu koji je dom dobio na korištenje. Osim maloljetnica, Kuće prihvaćaju i trudnice ili majke kojima zbog raznih okolnosti treba sklonište.