KAD JE ŽUŽI POSTALA ŽUŽI Te 1957. kupila je Ford i otišla u Varaždin, sve ostalo je legenda: 'Pomogli su mi kad mi je bilo najteže...'

Svestrana Žuži Jelinek, ambasadorica mode, hrvatska krojačica, stilistica, vlasnica krojačkog salona na središnjem zagrebačkom trgu, krojačica Jovanke Broz, Bele Krleže, Savke Dabčević-Kučar i mnogih drugih žena epohe, dugogodišnja kolumnistica Glorije, savjetnica u pitanjima odnosa sa suprotnim spolom, svoju karijeru modne kreatorice započela je u Varteksu 1957. godine, i u Varteksu je ostala punih sedamnaest godina.

Upravo preko ove modne kuće počeli su ju spominjati u novinama, poslali su je u Ameriku, a jedan od najljepših osjećaja bio joj je, pričala je, kada bi je zaustavljali na cesti i govorili joj da nose njezin kaput kupljen u Varteksu. Žuži je postala Žuži.

Kako je pričala: “Varteks mi je pomogao kad mi je bilo najteže, na početku karijere. Zato je ostao u mom srcu.”

Posao je sama izborila, zainteresirala je direktora. Bila je do tada, kako je za sebe govorila, “obična šnajderica”, koja je, doduše, stekla reputaciju, u čiji su salon dolazile žene raznih socijalnih statusa, no željela je napredovati, jačati svoju karijeru. Znala je govoriti da krojačica treba poznavati tajne žena, no ne smije ih odavati.

prve modne revije Bilo je to 1957. godine, nakon što je položila vozački ispit, kupila je Ford kojim je stigla u Varaždin. Tada su na ovim prostorima vozile samo tri žene.

Javila se tadašnjem direktoru Ivi Kurtalju, bila je puna ideja: “Direktor Kurtalj je bio već impresioniran samom činjenicom da vozim automobil pa mi je rekao, ako ste tako hrabri da sami vozite auto, kako ste tek hrabri u svojem poslu i prihvatio suradnju”. Napravila je prvih sedam modela, oduševljeno su ih prihvatili, i to joj je bila prva veća zarada u životu.

Sve je to razlog zašto je priča o Žuži Jelinek jedna od temeljnih na izložbi “Priče koje kroje Varteks”. Izložba se otvara danas u Muzeju za umjetnost i obrt, a jučer je bio novinarski obilazak.

Neki su od modela koje je krojila sačuvani, nalaze se na izložbi tik uz mnoge fotografije manekenki koje nose modele Žuži Jelinek.

Svoje kreacije izrađene isključivo od Varteksovih tkanina predstavila je na modnoj reviji u Zagrebu, u sklopu Jesenskog zagrebačkog velesajma, a kasnije i u još nekoliko gradova tadašnje Jugoslavije.

Naime, upravo krajem pedesetih i početkom šezdesetih, kada i počinje poslovna priča Žuži Jelinek, pojavljuju se prve modne kritike kod nas, prva udruženja manekenki i manekena, i prve modne revije, koje su se najčešće odvijale u hotelu Esplanade, Klubu književnika i na Zagrebačkom velesajmu. Trenutak je bio i više nego pogođen.

Šivalo se u to doba kod zagrebačkih modistica, a jedna je od njih bila Žuži Jelinek, uz Tildu Stepinski najpoznatija. Svoj je prvi salon talentirana dizajnerica, podsjetimo, otvorila još 1945. godine. Život prije toga nije joj bio lak, njezina su braća ubijena u doba NDH, ona se, kao Židovka, morala sakrivati. No, bila je odlučna da u životu uspije. Njezin je djed, inače, bio Moritz Farber, poznati trgovac tekstilom iz Ludbrega, pa je uz tekstil i odrasla.

slavni kaput Žuži Jelinek otišla je u New York 1959. godine. U vrijeme održavanja Međunarodnog trgovačkog sajma predstavljeno je četrdeset modela izrađenih u jugoslavenskim tekstilnim tvornicama, među kojima i modeli Žuži Jelinek napravljeni za Varteks. Modele je među ostalima naručila robna kuća Macy’s.

CROPIX

Najveću pažnju izazvao je model zimskog kaputa koji je nosila poznata američka manekenka Suzy Parker. Ovaj model, klasičnog kroja s krznenim ovratnikom, a kako navodi autorica izložbe Spomenka Težak, izvorno ishodište ima u kroju kaputa s jednog od najstarijih plakata Tvornice Tivar odijela (tako se nekoć zvao Varteks, op.a.).

Među najprodavanijim kreacijama Žuži Jelinek bila je jednostavna jednodijelna haljina s dvorednim kopčanjem, nazvana Rendez-vous, napravljena od lagane vunene tkanine 1961. godine, koja je krajem iste godine kroz modnu reviju predstavljena i američkom tržištu, i koja je prodana u čak pet tisuća komada.

Suzy Parker, znameniti model, podsjetimo, Žuži Jelinek je upoznala u Americi. Emerick Bronson, američki fotograf, snimio je slavnu manekenku u njezinu modelu, na prekrasan njujorški proljetni dan. U to doba je trend odmicanje od salonske modne fotografije, modeli izlaze na ulicu, pa se i na ovim modelima prolaznici zamućeni vide i u pozadini snimki.

A upravo u tom trenutku karijera je Suzy Parker u zenitu. Nosi revije Christiana Diora, muza je Coco Chanel i Richarda Avedona, zaštitno lice Revlona, na naslovnici je svih vodećih časopisa, Beatlesi su joj posvetili pjesmu, lice je koje prepoznaju svi. Iako najplaćeniji model, za Žuži Jelinek radila je besplatno.

CROPIX

široka proizvodnja Godine kada je snimljena fotografija karizmatična Žuži Jelinek boravila je u Americi, dakle, kao predstavnica modnih dizajnera.

Američka ju je štampa nazvala “Žuži of Yugoslavia” što je prenio i tjednik Globus. Probitačna Žuži gostovala je na NBC-u, o njoj su pisali Vogue i Harper’s Bazaar, a nakon intervjua koji je dala za The New York Times pozvana je na party kod Davida Rockefellera. Suradnja Varteksa i Žuži Jelinek bila je posebno intenzivna u razdoblju od 1956. do 1961. godine i ponovo 1973. godine, kada je kreirala četrdeset modela.

Suradnja Žuži Jelinek s Varteksom omogućila je široku proizvodnju njezinih elegantnih modela, što je voljela isticati u intervjuima. Naime, to je i doba intenzivne promocije modela u časopisima. Nakon Drugog svjetskog rata u modnim časopisima ilustracije i fotografije preuzimaju se iz stranih žurnala uz kratke tekstualne priloge uz koje je uzorak Varteksovog tekstila s naznakom da takve tkanine proizvodi Varteks.

Promocija i prodaja proizvoda vrši se i “ambulantnom prodajom”, putujućim vozilom, i organiziranjem sindikalne prodaje. U vrijeme proizvodnog booma počinje oglašavanje putem kataloga (prvi Varteksov katalog iz 1966.) i modnih fotografija u boji, a modni dizajneri Varteksa promoviraju se u modnom tisku.

Žuži Jelinek rodila se Budimpešti, 17. srpnja 1920. kao Zsuzsanna Ferber. Njezini roditelji, Izidor i Ruža, oboje gluhonijemi, tamo upoznali tijekom školovanja, a morali su obrazovati se upravo u Budimpešti jer je u ono doba jedino tamo postojala škola za gluhonijeme. Više se puta udavala. Preminula je 23. siječnja 2016. godine, u 96. godini života.