Na hrvatskoj strani Jadrana preostalo je tek nešto više od dvadeset živih jedinki periske, a o lokacijama na kojima su najotporniji pripadnici ove vrste se ne priča jer uvijek ima zlonamjernih ljudi, govori nam dr. sc. Željko Mihaljević, voditelj tima Hrvatskog veterinarskog instituta, koji je jedan od partnera u projektu zaštite ovoga školjkaša.
Projekt očuvanja plemenite periske u Jadranu koordinira Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Glavni partneri i koordinatori na moru su JU NP Brijuni (sjeverni Jadran), JU PP Telašćica (srednji Jadran) i JU More i krš (južni Jadran). Hrvatski veterinarski institut iz Zagreba je partner u sve tri morske zone te sudjeluje u pretraživanju podmorja, postavljanju kolektora za prihvat mlađi periske te u prikupljanju planktona. Također intenzivno provodi edukacije ronioca u ronilačkim klubovima te djece u školama i ostalim edukativnim institucijama.
Uz dr. sc. Željka Mihaljevića, koji je voditelj istraživačkog tima HVI, na projektu rade i izv. prof. Miroslav Benić te tehnička suradnica Angela Bradarić.
- Jedna od stvari na kojima trenutno radimo je potraga za mogućim rezervoarima parazita Haplosporidium pinnae, koji uz bakteriju Mycobacterium sp., ubija perisku. Drugim riječima, pokušavamo dokučiti u kojim drugim organizmima on obitava i potom parazitira na perisku. Ovako veliki pomor vrste se može objasniti njenim prvim kontaktom s parazitom i upravo zato je postotak uginuća toliko velik. Preživjele se jedinke mjere u promilima – priča dr. sc. Mihaljević, objašnjavajući kako je zbog toga važno je li parazit još uvijek u moru i gdje živi.
- Do sada smo pretražili više desetaka školjkaša, planktonskim mrežama promjera 53 mikrona kontinuirano prikupljamo plankton diljem Jadrana, ali ga nažalost nismo pronašli – govori znanstvenik.
Ekstremno brzo širenje
Priča kako se parazit koji ubija periske pojavio u Sredozemlju 2016. godine. Najprije je počelo uginuće u Španjolskoj, a parazit je kod nas došao 2019. godine.
- Do kraja godine je parazit bio na sjeveru Jadrana. Jako se brzo širi. U suradnji s Nacionalnim parkom Mljet smo napravili jedno istraživanje. Unaprijed smo očekivali zarazu periske. Dok su one još bile žive, počeli smo pratiti događanja u Malom jezeru, koje je bilo mjesto s najgušćom populacijom periske u Jadranu. Istraživanje je počelo u rujnu, a već do prosinca su sve bile mrtve – kaže dr. sc. Mihaljević.
Sada je od ključne važnosti pronaći što više preživjelih periski. Na tome rade znanstvenici, ali apeliraju i na sve građane koji su na moru, kupaju se, da pogledaju oko sebe i ako posumnjaju da su pronašli plemenitu perisku, to dojave na platformu Ministarstva "Jeste li ih vidjeli?" ili direktno Hrvatskom veterinarskom institutu na kontakte a njihovog weba.
Ako opazite plemenitu perisku za koju sumnjate da je živa, potrebno je provesti kratku provjeru kako bi se potvrdila sumnja. Iznad periske trebate nježno proći rukom kroz morsku vodu, uslijed čega će se periska, ako je živa, zatvoriti. Pri tome trebate paziti da perisku ne dirate.
Potrebno je naglasiti da uspravna ljuštura ne znači i da se radi o živoj jedinki. Naime, i do trećina ljušture plemenite periske zakopana je u podlogu (sediment) pa je čest slučaj da prazne ljušture ostanu uspravne u sedimentu duže vremena nakon uginuća jedinke, dajući dojam žive jedinke, sve dok djelovanjem morskih struja i valova ili vremena ne polegnu na dno.
Velika čast imenovanja
Najvrjedniji dojavljivači bit će nagrađeni atraktivnim promotivnim materijalima, a svaki dojavljivač potvrđeno žive jedinke plemenite periske, imat će čast dati ime dotičnoj jedinci. Tako su dojavljivači dali imena živim jedinkama kao npr. ‘Nova nada‘ na području Omiša ili ‘Pia‘ na području Nina. Također dojavljivači potvrđenih živih jedinki plemenite periske će biti nagrađeni obiteljskom ulaznicom za: Nacionalni park Brijuni, Park prirode Telašćica, Aqaurium Pula, JU Kamenjak, Posjetiteljski centar „Kanal sv. Ante“ ili Centar za posjetitelje Modra špilja – Biševo, ovisno o želji dojavljivača.
Inače, projekt očuvanja plemenite periske u Jadranu započeo je 2021., a predviđeno trajanje je do kraja 2025. godine. Projekt koordinira Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Važan partner projekta je i ACI, najveći lanac marina na Mediteranu, koji aktivno sudjeluje u podizanju svijesti o očuvanju plemenite periske te, između ostalog, poziva nautičare da dojavljuju ako na terenu naiđu na primjere živih periski.
- Podrška ACI-ja nam je jako značajna. Za početak, u ACI marinama nalaze se naši plakati o periskama, stoga nautičari koji dolaze u marine odmah znaju o čemu je riječ, da se radi o izumiranju životinjskih vrsta i jako su proaktivni u tome. Posebno fantastičnu suradnju imamo s ACI marinom Vrboska i direktorom Rinom Krstićem u edukaciji nautičara koji nam pomažu pri postavljanju i izuzimanju kolektora za mlađ periski. U tom segmentu, suradnja s ACI-jem nam je od velike pomoći – kaže dr. sc. Mihaljević.
Znanstvenik nam detaljnije pojašnjava i zašto je periska jedan od najvažnijih organizama u našem moru.
- Ona je najveći filtrator mora u Mediteranu. Filtrira do 60 litara mora na sat. Osim toga, ona raste na pjeskovitom dnu, na mjestima obraslim posidonijom, odnosno morskom travom. Njena ljuštura služi drugim organizmima kao mjesto za zaklon na tvrdoj podlozi u okolišu gdje takve podloge nema. Zato je važno da se ni ljušture periske ne vade van. I kad je periska mrtva, ljuštura je i dalje važna – ističe dr. sc. Mihaljević.
Kad kažemo ‘periska‘, obično mislimo na plemenitu perisku, latinskog imena Pinna nobilis, a zanimljivo je da u Jadranu živi i njezina rođakinja, Pinna rudis, koja živi na kamenom tlu.
- Radi se o vrsti iz iste porodice, no Pinna rudis je iz nekog razloga otpornija, ne ugiba. No treba naglasiti da je i ona zaštićena vrsta te ju je također zabranjeno dirati – priča stručnjak.
Mjesečeve mijene i temperatura
Znanstvenik nam detaljnije objašnjava još jedan proces kojim on i suradnici pokušavaju spasiti ovu vrstu od izumiranja. Naime, pokušavaju prikupiti ličinke periske kolektorima kako bi ih preselili u sigurne uvjete i tako im osigurali preživljavanje. Određeni dio jedinki se čuva u Aquariumu u Puli, gdje se kontrolira njihov razvoj te razmatra način razmnožavanja.
- U akvariju periske nisu izložene porastu temperature mora, zagađenjima, predaciji hobotnice ili orade. Nadamo se da će uskoro znanstvenici koji se bave uzgojem školjkaša pronaći način kako uzgojiti perisku u akvarijskim uvjetima. To bi nam dalo nadu i da se one u nekoj veličini mogu preseliti u more. Došli smo do toga da periske razviju gamete, ali ne znamo koji je okidač da ih one i ispuste u more. Blizu smo, ali nam fali jedan kotačić – kaže dr. sc. Mihaljević pa pojašnjava da je razmnožavanje ove vrste kompleksno i, slično kao kod koralja, može ovisiti o brojnim faktorima, poput struja, mjesečevih mijena i temperature.
Znanstvenik ističe da je živih periski pri svakom brojanju manje. Stalno ih provjeravaju i na preživjele jedinke stavljaju kaveze kako ne bi došlo do oštećenja sidrima ili skakanjima u more.
- Imamo izvrsnu suradnju s MUP-om, posebice specijalnim jedinicama koje su obučene za ronjenje. Uvijek su voljni odmah provjeriti stanje periske i ići u progon ako im netko našteti ili to pokušava – govori.
Na koncu ga pitamo je li optimističan po pitanju cijele situacije. Njegov je odgovor dvojak.
- Vjerujemo da su živi primjerci periski otporni. Oko njih je obično velik broj mrtvih, a one i dalje žive, relativno zdrave. Kontroliramo njihove fecese (izmet) i za sada su negativni na parazita. Zbog toga još uvijek postoji šansa da se razmnože u prirodi, što je i potvrdio nalaz više od 70 ličinki periske izvađen u studenom 2023. godine sa kolektora kod Poreča. S druge strane, preživjeli su primjerci najčešće međusobno udaljeni. Tek njih nekoliko je na udaljenosti na kojoj postoji šansa da će se oploditi – tumači.
More se mijenja
Nada, govori, uvijek postoji. On vjeruje u istraživačku moć i pronalazak rješenja. Osim Hrvata, na problemu pomora periski rade i stotine drugih znanstvenika s cijelog Mediterana.
- Nadam se da ćemo uskoro napokon doći do uzgoja periske u kontroliranim uvjetima. Ako se to dogodi – optimističan sam. U jednoj se oplodnji oslobađanju oslobode milijuni gameta. Dok se to ne dogodi – vrlo sam pesimističan. Vremena je malo – kaže.
Pomor periske znak je da se život u našem moru mijenja.
- Bojim se da je periska prva u nizu onoga što nam se može pojaviti i što nam se javlja. Globalno zatopljenje uzrokuje zatopljenje mora. Ove smo godine svjedočili rekordnim temperaturama i nema naznaka da će one padati. Događa se da nema dovoljno otapanja kisika koji omogućuje preživljavanje organizama na dnu. I tako dolazi do uginuća. Periska je samo dio priče – govori dr. sc. Mihaljević.
Sve to uzrokovalo je pojavu velikog broja invazivnih vrsta, koje do sada nisu preživljavale zimu.
- Teško je na malom broju godina reći koliko je neka vrsta štetna za okoliš. Događanja vezana uz klimu su rapidna i jednostavno ne možemo pojmiti što velike razlike u temperaturi rade morskom ekosustavu. Još uvijek ne možemo sagledati utjecaj svake nove vrste na okoliš. Promjene su snažne, velike, a vrijeme kratko – zaključio je dr. sc. Mihaljević te još jednom pozvao građane da dojavljuju ako vide živu perisku:
- Vi javite, a mi ćemo ju dalje čuvati i paziti - kaže.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i ACI-ja.
