Nina Badrić: Istinski žalim ljude koji se hrane tuđim sudbinama

Nina Badrić kao članica žirija showa Nove TV Supertalent odnedavno treći put odlučuje o sudbinama mladih i talentiranih Hrvata. Paraleleno s tim i učestalim ljetnim gažama, popularna pjevačica završava svoj posljednji, deveti po redu album, koji će svjetlo dana ugledati ove jeseni. Osim toga, Nina će u jednom, potpuno drukčijem ruhu sljedeće godine nastupiti u Lisinskom u sklopu projekta sa Zagrebačkom filharmonijom. U svom ležernom i duhovitom stilu Nina se u razgovoru za Studio osim svojih glazbenih i TV projekta dotakla i najvažnijih privatnih, kao što je bračni brodolom koji je uspješno preživjela, a otkrila nam je i neke skrivene talente, poput kuhanja.

Nedavno ste bili na koncertu George Bensona u Rovinju i tada izjavili da u njegovoj glazbi pronalazite inspiraciju za svoje projekte. Je li jazz utjecao na vaš novi album?

Jazz glazba, a pogotovo jazz soul, za mene je inspirativan smjer koji obiluje moćnom tematikom, realnom pričom, ali što je najvažnije: moćnim glasovima i muziciranjem koji me opčine na prvo slušanje. Volim karakteristične glasove i glazbenike poput Nine Simone, genijalne Janis Joplin, Stevieja Wondera ili nažalost prerano preminule Amy Winehouse, koji imaju vlastiti pečat u svemu. S obzirom na to da je jedan od najvažnijih suradnika na mom novom albumu jazz gitarist Ante Gelo, koji se prvi put sa mnom pojavljuje i kao koautor glazbe na par pjesama, utjecaj jazza je neupitan. No uspjeli smo u tim pjesmama spojiti moj stil i nešto čemu se oboje divimo.

Koje osobine krase vaš novi album?

Ovo će biti čisti pop-album u punokrvnom značenju te riječi. Iskoristila sam sve znanje koje imam u ovome trenutku i dala šansu sebi i svojim suradnicima da budemo hrabri. Zaigrala sam se, ali baš s velikim guštom. Dalje neka ide Bogu u ruke i ljudima na sud. Zadovoljna sam kao nikada prije i album frca pozitivom, a to mi je najvažnije. Nismo igrali ni na kakve karte jer ja to ne znam raditi, ali zato znam prepoznati kvalitetnu pjesmu kada je čujem. Svaka je pjesma rađena kao da je jedina na albumu i svaka mi je od njih jednako važna. Napravila sam pomak u produkciji kao i na svakom svom albumu do sada, jer volim otkrivati dokle sve u glazbi mogu ići.

Koliko ste dugo spremali taj projekt i s kim u suradnji?

Zadnji album je izašao 2007. godine, što znači da je dugo kuhalo u meni kako dalje. Prepustila sam se kao i do sada svojoj intuiciji i nisam kalkulirala. Napisala sam i ja neke pjesme ponovno koje su naprosto eksplodirale iz mene. Aleksandra Milutinović postala je stalna suradnica mojih albuma, no tu su i neka nova imena. Branimir Mihaljević i Antonija Šola ponudili su mi jednu pjesmu koja mi se svidjela na prvo slušanje, a pjesmu “Primitivizam” napisao je Davor Kristić. Alka Vuica i ja potpisujemo zajednički tekst za pjesmu koju sam napravila u suradnji s njezinim sinom Arijanom. Za aranžmane i produkciju zaslužni su Ante Gelo, Baby Dooks, D Knock i novi suradnik, rock producent Denyken.

Najveća inspiracija

Što je bila najveća inspiracija u vašim tekstovima?

Emocija je sastavni dio pjesme, to je ono što pjesmi daje legitimitet i snagu. Već prvi singl ‘Moje oči pune ljubavi’ je moj autorski tekst koji je nastao u trenutku kada sam osjećala potrebu napisati upravo takve poruke. No na albumu je i pjesma ‘Mama’, koja me je okrenula u sasvim drugačiju priču. Moji tekstovi su ispušni ventili gdje oslobodim sve ono što imam u sebi, bilo pozitivno ili negativno. Sugerirala bih svim pjevačima na počektu karijere da što prije sami počnu pisati tekstove. Treba slijediti svoju riječ i biti hrabar, jer ljudi bez greške prepoznaju iskrenu emociju.

Treba li zaista pjesnik biti ‘u boli’ da piše dobre ljubavne pjesme?

Treba razlikovati konstruktivnu bol pojedinca od autodestrukcije jer to su dva potpuno različita svijeta. Patnja i bol su sastavni dio života, ali problem nastupa kada tu bol preselimo u vlastiti okvir autodestrukcije. Stvarno mislim da je najjači motiv za uspjeh materijalna nesigurnost jer tada se grize najjače. Ako imate sigurno zaleđe, lako se odustaje od cilja. Kao što je najveća inspiracija svakog umjetnika patnja. Iz takvih stanja nastale su najljepše pjesme, filmovi, slike. I dobrodošla je u svijetu svakog umjetnika povremena patnja, jer ona rađa najsvjetlije trenutke mnogih pjesma.

Sirovi talenti

Nedavno je počeo i treći hrvatski Supertalent, u kojem sudjelujete kao članica žirija. Ima li nekih noviteta?

Najbolja stvar uz Supertalent jest činjenica da ćete uvijek ostati iznenađeni. Ne postoji način da se pripremite i u svojoj glavi zacrtate što će se i kako dogoditi, jer kada pred vas dođe besprijekorni, sirovi talent, tada sva prijašnja nagađanja i slutnje jednostavno padnu u vodu. Za mene je sjediti u tom žiriju neopisivo zadovoljstvo, jer direktno svjedočim genijalnoj izložbi mladih kreativaca koji traže svoje mjesto pod suncem. Vidjet ćete, mnogi će oduševiti i ove godine.

Imate li neke skrivene talente?

Moram priznati da u zadnje vrijeme nosim titulu dobre domaćice, bar kada je riječ o mišljenju mojih prijatelja. Iskreno se nadam da u toj tituli zbilja ima više istine nego prijateljske geste prekomjernog hvalisanja. Ono u čemu najviše uživam su upravo kućne večere kada u intimi vlastitog doma okupimo svoje drage prijatelje, i uz dobro vino i večeru provedemo noć. Dakle, kuhinja je moja nova strast, ali nisam sigurna je li u pitanju talent. Možda se iduće sezone prijavim na Masterchef. Nikad se ne zna.

Biste li bili bolja glumica ili plesačica?

Jako volim plesati! Toliko da sam odlučila ove godine krenuti na satove hip hop plesa. Divim se svim plesačima sa Supertalenta i gnjavim ih da me nauče plesati kak’ Bog zapovijeda! A Jasmila Žbanić i Enis Bešlagić tvrde da sam rođena glumica.

Tko je odgovoran za vaše prve korake u pjevačkoj karijeri?

Možda šira javnost misli kako je to sladoled Ledolina, ali prvo čega se sjetim su Zvjezdice koje su bile poput druge obitelji. Pjevam od devete godine i za mene je ovaj posao još uvijek najdraža igra. Živim za trenutak kada ću izaći na binu i zahvalna sam Bogu što uistinu živim svoje snove.

Osjećate li poveznicu između novih pjesama i vaših prvih hitova? Je li to drugačija umjetnost ili postoji kontinuitet?

Vrijeme je ipak najbolji saveznik i što vrijeme više odmiče, ono daje jasne odgovore koliko ste utisnuli sebe u generacije koje vas vole. Uvijek sam s dvije noge na zemlji i to zna svatko tko me poznaje. Glazbene ljubavi su ostale iste, s vremenom sam samo prepoznala i neke nove pravce kojima želim ići. No, mislim da je jedna od mojih najvećih vrlina u ovom poslu dosljednost. Ostala sam dosljedna sebi kroz mnoge promjene i mislim da to publika najviše poštuje. Nisam se pokolebala kada su vladali neki drugi žanrovi, već sam uporno slijedila i slijedim svoj stil koji sam s vremenom izgradila.

Šilterica i sunčane naočale

Uspjeli ste spasiti možda najveći životni projekt - brak. Koji je vaš recept za uspješan partnerski odnos?

Ja sam borac. U svemu. Dižem ruke tek onda kada vidim da više nema nikakve šanse. Ako smo dali sve od sebe, onda u životu možemo dalje mirni pa što Bog da. O receptima za jela mogu pričati s vama, no o receptima života ne bih se usudila. Malo je nezgodno kada ste javna osoba jer neke stvari nemate priliku proći ni proživjeti sami. No to je u redu. To sam odavno prihvatila kao dio svog posla. E sad... Prava je istina da nitko ne zna što se između dvoje ljudi događa, a ni mene to iskreno ne zanima u tuđim slučajevima. Nisam od onih koji se hrane tuđim sudbinama. Takve ljude čak i žalim.

Zaželite li se anonimnosti? Jeste li se ikad prerušili pri izlasku u grad?

Ultimativna granica mog ‘prerušavanja’ je šilterica i sunčane naočale. Nemam namjeru hodati po gradu u baloneru s perikom. Svatko od nas u ovom poslu ima dana kada svim silama žali za anonimnošću. Mene nitko nije prisilio ni natjerao da budem glazbenica, a time i javna osoba. To je moj život i moj izbor. Obožavam ljude i susrete s njima. Nemam negativnih iskustava. Valjda u ljudima izazivam pozitivne emocije.