OPASNA OPSESIJA 'Zdrave navike dovele su nas do samog ruba'

Mogu li zdrave navike dovesti do katastrofalnih internističkih nalaza i ruba smrti? Mogu, kad se pretvore u bolestan ekstrem. Može li čovjek oboljeti jedući zdravo, zdravo i samo zdravo? Može, ako mu nabava i pripremanje hrane zavlada životom toliko da ne stigne raditi ništa drugo, polako se počne udaljavati od prijatelja koji jedu drugačije, i sve češće i druge pokušava preobrati na ispravan put zdrave prehrane. Ime relativno novog poremećaja prehrane koji je prije 15 godina prvi put opisao američki liječnik dr. Steven Bratman jest - ortoreksija.

Treba jasno razlučiti - ovaj članak ne ide za tim da kaže da su ljudi koji kupuju organsku hranu, paze da jedu zdravo i tome posvećuju pozornost na lošem putu jer i sama sam gorljivi pobornik iste; dr. Bratman ne govori o takvima, već o ekstremima gdje hrana postane simptom bolesno opsesivnog ponašanja. Kako lučiti razliku između ljudi koji samo jedu zdravo i onih koji su oboljeli od ortoreksije?

Faza ‘medeni mjesec’

Liječnici upozoravaju na simptome koji su “zvono za uzbunu”: trošenje više od tri sata dnevno na razmišljanje o zdravoj hrani, planiranje obroka dugo unaprijed, ako kvaliteta života opada s povećanjem kvalitete prehrane, a prehrambene navike postaju problem u svakodnevnim aktivnostima (ne ide više s prijateljima na piće ili večeru…)

Broj ljudi koji pate, fokusirani na to da jedu isključivo organsku i zdravu hranu, raste. I dok se hrvatski stručnjaci liječenjem ortoreksije bave tek sporadično, na ljubljanskoj Klinici za psihijatriju dr. Karmen Sernec i cijeli tim koji se bavi poremećajima prehrane zadnjih nekoliko godina, uz bulimiju i anoreksiju, sve češće liječe i pacijente oboljele od ortoreksije, ali i bigoreksije (opsjednutost mišićima, želja da se izgleda kao bodybuilder). Svake godine na odjelu imaju 10-ak pacijentica s dijagnozom ortoreksije te oko 15 muškaraca koji pate od bigoreksije.

- Ortoreksija se razvija polako, obično ima dvije faze - upozorava dr. Sernec, psihijatrica i psihoterapeutica. U prvoj fazi, koju liječnica naziva “medeni mjesec”, pacijentica se odlično osjeća. - Ne traje ‘medeni mjesec’ mjesec dana, potraje i po nekoliko godina. Jedu zdravu hranu, imaju osjećaj kontrole nad životom, ide im sve bolje, komunikativniji su, možda imaju i više ljudi oko sebe nego inače i slično… U toj fazi ne dolaze po pomoć, osim ako ih ne dovedu neki drugi bližnji koji primjećuju da se nešto događa jer su te osobe drastično promijenile prehranu, opsesivno paze što jedu i kuhaju, dugo unaprijed planiraju meni… No, oboljeli kaže: ‘Meni je super i što bih sad uopće mijenjao?’

Socijalna izolacija

Prije ili kasnije oboljela osoba stigne do druge faze, tada već bitno mršavija i depresivna, zbog specifične prehrane sve češće jede sama, sve je više socijalno izolirana. To je vrijeme kad i oboljeli shvaćaju da trebaju pomoć, motivirani su za liječenje.

Od ortoreksije u 95% slučajeva obolijevaju žene, a 90% onih koji pate od bigoreksije su muškarci. Antropološki i sociološki gledajući, ta oštra rodna podjela ne čudi. Najelementarnije ulazeći u socijalnu “etiologiju”, jasno je da je na ženama od prapovijesti bilo da pripremaju hranu i u tom smislu paze da se dobro skrbe za obitelj, a muškarcima su mišići trebali da tu istu hranu ulove i donesu do ognjišta.

Uzroci poremećaja

Bilo da jedu pa povraćaju (bulimija), odbijaju jesti iz straha od debljine (anoreksija), jedu samo ono što povećava mišićnu masu (bigoreksija) ili opsesivno jedu isključivo organsku, cjelovitu hranu (ortoreksija), bolest je u svim slučajevima samo - simptom. Neugodan doduše, koji kada se bolest razmaše onemogućava svakodnevno funkcioniranje.

- Liječenje podrazumijeva psihoterapiju koja je često komplicirana, jer cilj psihoterapije jest da čovjek više nema simptom, a do toga dolazi kad se pronađu uzroci koji su doveli do poremećaja hranjenja. Pacijent ne može promijeniti prošlost i te uzroke, ali može promijeniti svoj emocionalni stav prema tim uzrocima - tumači dr. Sernec.

Svijest o dobrobiti zdrave hrane raste. I dobro je da je tako. Zlatko Pejić, jedan od začetnika makrobiotike u Hrvatskoj, voditelj ekološkog imanja Zrno, upozorava: - Malo je ljudi koji su doista oboljeli od ortoreksije, ali puno je onih kojima okolina takvu dijagnozu prilijepi. To su često fizički teško bolesni ljudi koji si žele pomoći, a ne nailaze na razumijevanje u medicinskoj struci. Nakon operacija, kemoterapija, liječnik im kaže ‘jedite jaku hranu’, a pod tim se uglavnom podrazumijeva crveno meso i njegove prerađevine.

Mit o ‘jačoj’ hrani

E sad, ako ljudi odluče jesti zdravo, znači upravo obrnuto od te ‘jake’ hrane, onda im psihoonkolog dade naslutiti da još imaju i poremećaj prehrane, pa mi poslije dođu i kažu: ‘Osim što imam karcinom, sad sam još i na rubu ortoreksije…’

Tako mi sve češće dolaze ljudi koje su drugi klasificirali, ‘dijagnosticirali’ pod poremećaj prehrane, a oni se samo bore za vlastito zdravlje, što okolina ne razumije i osuđuje…

Jasno da postoje i opsesivna stanja, ali ovi ljudi nisu u toj kategoriji i to ne bi smjeli miješati.